Istarski župan Boris Miletić nedavno nas je nazvao moralnim talogom. U visoko etičnim krugovima istarske političke elite naša je redakcija dno dna.
Naravno, Miletić se nije usudio tu izjavu dati našoj novinarki koja već mjesecima traži razgovor o ključnim istarskim problemima, već je, kukavički, na pitanja vezana ze teme koje smo upravo mi otvorili odlučio odgovoriti u drugom mediju. Koji, by the way, te teme - falsificiranje anketa, falsificiranje dokumenata u slučaju Pinzan i namještanje javne nabave - nije ni pratio.
Na sreću nismo baš nešto osjetljivi pa su ovakve županove izjave samo dodatna motivacija da još konkretnije krenemo u analizu njegovih političkih odluka, osobnih i obiteljskih poslovnih poteza, kao i njegovog sve čudnijeg ponašanja.
Počnimo odmah s Županijskim centrom za gospodarenje otpadom.
Pula će Miletića pamtit po Kaštijunu
Kukavičluk Boris Miletića posebno je vidljiv u pogledu Kaštijuna. Iako se ponaša kao da nema nikakve veze s njim, Miletić je osobno najzaslužniji za trenutno najveći istarski problem.
Godine 2005. IDS je na izborima do pobjede u Puli vodio Valter Drandić kojeg je brzo zamijenio golobradi Miletić.
Otad, za vrijeme 15 godina njegove vladavine, Pula je doživala totalnu degradaciju, kako ekonomsku, tako i sociološku, kako urbanističku, tako i ekološku.
Glavni spomenik Miletićeve ere je Kaštijun, po njemu će ga Pula pamtiti.
Još na početku mandata (neki kažu da je Miletić zato i postavljen) Ivan Jakovčić smjestio je glavni županijski centar za gospodarenje otpadom u najturističkiju zonu Istre i Hrvatske. Umjesto da centar projektiraju na nekoj slabo nastanjenoj lokaciji koja će zbog toga ubirati izdašnu ekološku rentu, Jakovčić je osmislio, a Miletić spremno prihvatio ideju da se centar smjesti na području na kojem, u radijusu od 15 kilometara, živi 75 tisuća stanovnika, dok se ljeti taj broj penje i do 150 tisuća.
Milijuni za Macana i Manjguru
Na svim arhivskim slikama, od projektiranja do potpisivanja ugovora, pored ozarenog Jakovčića sjedi neiskusni mladić koji bezpogovorno izvršava sve gazdine zahtjeve.
Svi današnji problemi oko Kaštijuna znali su se i tada ali su Jakovčić i Miletić, uz pomoć raznih Macana i Manjgura, u medije konstantno gurali narative kako se radi o vrhunskom, i za Istru idealnom, projektu. Na te su spinove, kasnije se pokazalo, trošili milijune.
Ismijavali su Zelenu Istru iz koje su 15 godina tvrdili da tehnologija nije dobra. Vodećim istarskim poltičarima nije bilo bitno ni što su aktivisti iz inicijative „Ne Kaštijunu“ godinama urlali da je lokacija potpuno promašena i da nas ovakav Kaštijun neumitno truje i polagano ubija.
Koruptivna hobotnica fiksirala se na plijen i kroz godine stigli smo pred Miletićeve piramide. Rastu zelena i crna brda tisuća tona otpada iz kojih se nakon svake kiše otrovne tekućine izlijevaju u okolna polja, a otrovni plinovi, puni sumporovodika, odlaze u zrak i u naša pluća.
Miletićeve piramide, tvrdi Ivica Rogulj iz Banjola, rastu do visine od 75 metara. Uskoro bi, kao u Visokom, mogli postati i turistička atrakcija.
Ipak, vrijedi primijetiti da takve piramide ne rastu kraj Poreča i Rovinja, gradova šampiona turizma.
Bez ikakve želje za unošenjem razdora među istarske gradove i sela, evidentno je da su vladari Poreča, Rovinja, Pazina i Labina puno bolje brinuli o interesima svojih sugrađana nego što je to u ime Puležana činio Boris Miletić.
Pretežno zabavljen briškulom i trešetom, harmonikom iz gepeka, Rusima i jahtama, beach barovima i terasama, bivši gradonačelnik svu je svoju energiju uložio u stvaranje PR slike i potpuno zapustio grad koji je vodio.
Ako mislite da je danas drukčije - gadno se varate.
Čitajući njegove županske izjave pomislili bi da on s Kaštijunom nema nikakve veze. Kaštijun nije njegov problem. Kao što nije bio ni Uljanik. Za Miletića je najveći istarski problem jedan medij, upravo ovaj koji čitate, i koji, kako kaže, želi rasčerupati ljepoticu Istru.
Cijela Puljština diše kaštijunsku ariju
Na zadnjim izborima građani su izabrali Filipa Zoričića s jasno izraženom željom da na zdravijim osnovama upravlja gradom i na efikasniji način štiti kvalitetu života u Puli i okolici.
Zoričić dosad nije baš pokazao da je za to sposoban.
Otkad je pod njegovom kontrolom (Zoričić je predsjednik skupštine društva a Milietić član) Kaštijun je u gorem stanju nego ikad. Nakon gotovo dvije godine pokazalo se da je Zoričićeva kadrovska klupa dosta tanka, mudrosti i stručnosti nema, a njegovi kapetani i oficiri sve češće napuštaju taj brod koji tone.
Građani, međutim, ostaju na tom Titaniku. Prisiljeni smo disati kaštijunsku ariju. Stanovnici Banjola i Vinkurana tvrde da su razne boleštine sve raširenije. Točnih istraživanja i analiza nema. Štoviše, često smo izloženi dezniformacijama o Kaštijunu.
Ali toga je dosta.
Stanovnici Puljštine od Zoričića i Miletića kao najodgovornijih osoba očekuju da konačno povuku konkretne i stručne poteze. Ukoliko Kaštijun ne može prerađivati sav otpad koji stiže u centar, neka prestane dovoz dok ne nađemo pravo rješenje.
Drugo, neka se maksimalno postrože uvjeti upravljanja Kaštijunom, a opasni procesi smjeste u zatvorene prostore poput centara u Beču i drugim gradovimaa koje su nam na početku svoje bajkovite prevare Jakovčić i Miletić stalno spominjali.
Treće, neka se postavi više mjernih uređaja preko kojih ćemo pratiti zagađenost zraka i tla i neka svi podaci u realnom vremenu budu dostupni građanima.
Ukoliko iz Miletićevih piramida u polja teku otrovni potoci neka se naprave analize i rezultati pokažu građanima pa da znamo na čemu smo i kako da se ponašamo. Ako su unutar kolektiva loši međuljudski odnosi koji ugrožavaja rad centra - neka se o tome otvoreno razgovara.
Obavezu izvještavanja javnosti o svim incidentima, opasnostima ili problemima propisuje i zakon i ugovor o osnivanju Kaštijuna.
Kome će se danas prikloniti Miletić?
Zbog svega navedenog, na današnjem će sastanku istarskih gradonačelnika na pulskom Forumu biti vrlo zanimljivo promatrati ponašanje istarskog župana. Hoće li se kao Puležan prikloniti novom "ProPula" gardu Filipa Zoričića ili će podržati stare IDS kolege Paliagu i Peršurića?
Njih dvojica u svom jučerašnjem priopćenju odjednom daju punu podršku aktualnom direktoru Stilinoviću i svu političku odgovornost uvaljuju Zoričiću. Ostavljaju dojam da jako dobro znaju koji su ključni interesi stanovnika njihovih gradova i, naravno, turističkih korporacija koje tamo posluju.
Bilo bi dobro za cijelu Istru da se današnji sastanak na svede na politikansko prepucavanje već da se konačno utvrdi zašto pogon ne funkcionira, zašto se vodi traljavo i jesu li nam možda ugroženi životi.
Naravno, i da se trošak prekomjernog nesortiranog otpada prebaci na one koji ga najviše stvaraju.