KOMENTAR: Samo da ne postanemo rusofobi

U svega nekoliko dana brutalne ruske invazije na Ukrajinu, dosadašnji svjetski poredak doživio je jednako brutalne udarce. Cijeli svijet izgubio je mir, posebno nakon sumanutog Putinovog zveckanja nuklearnim oružjem. Usput, s ratno-diplomatskog gledišta nije najmudrije u startu izvlačiti najjači adut. Osim ako...

Kad su 11. rujna 2001. napadnuti i srušeni 'blizanci', svega par dana kasnije jedan je naš američki Puležan u njujorškom kinu, uoči projekcije, svjedočio izlasku na scenu voditelja kina koji je imao potrebu posjetiteljima naglasiti da iza tog napada na Ameriku ne stoje svi Muslimani.

I ovaj krvav napad na Ukrajinu teško da u mnogih, bar na tren, ne proizvodi rusofobiju. Mnogi su Rusi, a u Istri ih je 200-tinjak, ušutjeli i sigurno im sada nije nimalo lako.

"Sorry, mičem sve, Ruse. Sramim ih se. Svako dobro tebi i obitelji. Nisi ti kriva, samo je prestrašno."

U gornjoj prilično radikalnoj poruci jednoj našoj Ruskinji ima i razumijevanja, premda te njegove četiri kratke, telegramske rečenice ilustriraju svu dramu i laka etička poskliznuća.

Iz te poruke mogao bi se napisati i psihološki traktat, od križanja osobe do samoopravdavanja tog čina.

Ima ljudi koji, uz veliku brigu i suosjećanje za Ukrajince, osjećaju i žal zbog izloženosti svih Rusa krivici. U tom prostoru krije se klica bolje budućnosti planete, čemu ne pridonosi razbarušeni kicoš Boris Johnson, koji je zaprijetio ruskoj strani da ih čeka velika bol.

Stvari nisu nimalo crno-bijele, što se vidi iz donjeg posta koji je napisao novinar Jerko Bakotin.

Treba razlikovati sankcije (pa i kulturno, sportske) kojima se nastoji oslabiti autokratski Putinov režim (time i ojačati, motivirati njegove protivnike u Rusiji) od opasne generalizacije krivice na sav ruski narod. Iako ju je Putin dobro nagazio, ne trebamo mi svi još skočiti na tu 'tanku koru civilizacije'.

Mnogi mediji na tom planu padaju. Recimo, Zagrebačka filharmonija nije, kako mnogi tvrde, izbacila Čajkovskog iz repertoara koncerta u petak u  Lisinskom, već je izostavila njegove veselije skladbe, no uvršten je ukrajinsko-ruski solist Roman Simović s jednim od najljepših koncerata napisanih za violinu (Koncert za violinu u D-duru, op. 35.), koji je napisao Čajkovski.