Politika i društvo

potres u IDS-u

Komentar: Teško da će Miletić biti jedini Pedro!


 
3 min
Zoran Angeleski

Na sinoćnjem svojevrsnom “brijunskom plenumu", na pulskoj sjednici predsjedništva već 30 godina vladajuće istarske stranke, jedini optuženi bio je Boris Miletić, donedavni predsjednik IDS-a, bivši dugogodišnji gradonačelnik Pule i aktualni istarski župan. Koji se na sjednici nije pojavio.

Uz 17 glasova 'za' i jednim suzdržanim, vodstvo IDS-a pokrenulo je protiv njega stegovni postupak, zbog, kako kaže novi predsjednik IDS-a Dalibor Paus, povrede Etičkog kodeksa stranke i Statuta IDS-a. No, znakovito, Paus nije izrekao Miletićeve grijehe.

Optužuje ga se za navodno lažiranje internih izbornih rezultata u stranci, kojima je pogodovao svojim stranačkim uzdanicama, dok mu se kao drugi krimen navodi autokratsko vođenje stranke. Dakle, zbog, zasad, unutarstranačkih zbivanja.

U nas je ona Partija, a kasnije i HDZ prvo optuživala, osuđivala, izbacivala iz svojih redova da bi onda uslijedila hapšenja i zatvori. Doduše, u ovom slučaju je, jutros, Miletić brže-bolje sam istupio iz stranke.

Na prvu, sinoćnja vijest zvuči senzacionalno, ali samo na prvu. Jedno je sigurno, nakon ovog poteza nema rikverca, a dobra strana je da će u konačnici, osim same stranke, biti demokratizirana i politička, ali i najšira društvena, ekonomska, kulturološka scena u Istri. U regiji koju bolji poznavatelji (pogotovo s gledišta korupcijskih nekretninskih) prilika neće baš požuriti nazvati silno naprednom, bar ne s aspekta pravne uređenosti.

Pitanje je koliko IDS ovim ‘internim etičkim postupkom’ žuri zbog mogućeg kaznenog gonjenja Borisa Miletića, a zbog spornih njegovih aranžmana s ruskim vlasnikom Ribarske kolibe Nikolajem Viktorovim i podignute kaznene prijave.

Optužbama za pogodovanje Rusu bio je opterećen pred javnošću neposredno uoči izbora za župana, da bi u sumnjivim okolnostima s izvjesnim brojem glasačkih listića na koncu pobijedio protukandidata sa svega 40-ak glasova prednosti.

U novonastalim okolnostima, optužbe o Miletićevom lažiranju internih izbornih rezultata u stranci koja tri desetljeća neprikosnovena vlada Istrom, i koju je upravo Miletić godinama vodio do zadnjih lokalnih izbora, slučaj s glasačkim listićima dobiva novu perspektivu.

Važno je na cijeli slučaj Miletić gledati nešto širom optikom.

Najistaknutiji stranački ljudi u proteklih osam mjeseci, umanjivali su, izbjegavali javno priznati, a kamoli obrazložiti suštinske razloge teškog izbornog poraza na prošlogodišnjim lokalnim izborima i politički gubitak polovice istarskih gradova, uz onaj najbolniji i najdalekosežniji u Puli.

To od izbora 11. rujna 2021. ne čini ni novoizabrani predsjednik stranke Dalibor Paus, iskazavši tik nakon ustoličenja čast što mu je prije izbora podršku pružio počasni predsjednik IDS-a Ivan Jakovčić.

Ta je izjava svakom upućenom poručila  da će doseg novog predsjednika IDS-a biti limitiran. Čast je, naime, iskazao čovjeku koji je vladajući Istrom preko IDS-a desetljećima ustoličio po istarsko društvo pogubno stranačko podobno kadroviranje, i koji je autokratski, još  90-ih, posmicao sve konkurente u stranci, proizveo niz afera. Kad smo već kod autokratskog vođenja stranke, Miletić je imao od koga učiti. 

Novi šef IDS-a Dalibor Paus, recimo, u pet mjeseci vođenja stranke još nije ni riječ javno kazao o razlozima povlačenja Jakovčića na mjesto počasnog predsjednika IDS-a. Dakle, ni riječ o aferi Afarak i zornoj, neoborivoj Jakovčićevoj umiješanosti s Dankom Končarom u toj tvrtki (nadzirao je njen rad za osam tisuća eura mjesečne apanaže), tvrtki koja ima svoj nečasni skandinavski sudski epilog, i čiji je dug u Finskoj narastao na stotine milijuna eura.

O svojedobnim Jakovčićevim javno iskazanim namjerama preseljenja Uljanika, kao verbalni predgovor naknadne propasti pulskog brodogradilišta, Paus, kao i cijeli IDS do danas također šute.

Pritisak i kontrola istarskih medija, posve suprotni od IDS ovog nominalnog svrstavanja u lijevo-liberalni dio političkog spektra, još je jedan velik krimen IDS-a, o kojem ni jučer, a ni zadnjih osam mjeseci od izbornog poraza, nitko u IDS-u ni da zucne.

Ta poslušna unutarstranačka autocenzura, kukavičluk i oportunizam sastavni su dio 'mentaliteta' brojnih članova ove stranke, koja je već po politološkom poučku tzv. 'stranačke utvrde' desna stranka, zatvorena, neblagonaklona prema svakom tko se usudi ugroziti njen feud Istru.

To su na svojoj koži u prošlosti osjetili iz IDS-a izbačeni Luciano Delbianco (iako do tada  'Il nostro conte' i najkarizmatskija ličnost u Istri koja je IDS-u prvih godina donosila presudne glasove), kasnije Loredana Štok u Puli, a u novije vrijeme posebno Plinio Cuccurin sa svojom Ladonjom.

Kad se jučerašnja najava sječe Borisa Miletića i njegov hitri izlazak iz stranke stavi u ovaj ‘historijski kontekst’, jasno je da IDS čeka još puno posla da bi doživio pravu katarzu, a koju čekaju oni koji su u toj stranci zbog idejnih, a ne materijalističkih razloga. Ako ih još ima.

A ima ih. Možda će nekom iduće zazvučati paradoksalno i nerealno, no tome smo osobno svjedočili: bilo je IDS-ovaca koji su se prošlog svibnja iskreno veselili porazu svoje stranke, jer su u nužnom suočavanju s razlozima poraza vidjeli budućnost svoje stranke. Idući tjedni i mjeseci pokazat će jesu li im nadanja bila opravdana.

No jedno je za početak izvjesno: teško da će Miletić biti jedini Pedro.


Nastavite čitati

Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.

  • Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.