Končareva tužba teška je šamarčina pravosuđu Republike Hrvatske

Ukoliko bi morao odabrati priču koja je definirala moj novinarski vijek to bi svakako bila „Barbariga i Dragonera“. Ta dugogodišnja saga o kriminalu započela je kada je Klaudio Vitasović u sklopu unutar IDS-ovskih obračuna novinarima uručio materijale koji su dokazivali kriminalne radnje prilikom prodaje stotina tisuća kvadrata atraktivne zemlje na dvije lokacije nasuprot Brijuna.

Otad, dakle od 2001. godine, pratim sva događanja oko te nekretninske malverzacije o kojoj bi se komotno mogao napisati pravi političko-kriminalni triler ili barem neka hrvatska koruptivna sapunica. Danas ćemo podsjetiti na nekoliko detalja koji su bitni za razumijevanje i kontekst tužbe od 300.000.000 eura koju je protiv Republike Hrvatske podnio kontroverzni poduzetnik Danko Končar.

Evo brzinskog sažetka bez rukavica.

Vrh IDS-a (Jakovčić, Žufić, Ostojić) 1999. godine službeno je dočekao nacistu Joerga Haidera, tadašnjeg guvernera pokrajine Koruške. Nudili su mu desetak projekata uzduž brijunskog priobalja – područja kasnije nazvanog Brijuni Rivijera. Haider je ponudu naravno prihvatio te zadatak proslijedio Wolfgangu Kultereru i Gunteru Striedingeru, čelnicima Hypo Alpe Adria banke iz Klagenfurta.

Oni su uz pomoć Milana Naperotića, muzičara s raznih tarskih i porečkih terasa, osnovali dvije firme – Dariju i AB Maris. Strani vlasnici tih tvrtki bile su kompanije registrirane u švicarskom Zugu gdje su prikrivene direktore Hypo banke predstavljali njihovi šogori i šogorice.

Priča je otpočetka kriminalna. I prokleta.

Dakle, direktori banke krenuli su u kreditiranje projekta putem firmi u vlasništvu njihovih obitelji. Istarski dio posla u suradnji s Naperotićem odradio je vrh IDS-a. Pronađena je i jeftino kupljena zemlja između Peroja i Barbarige uz obećanje naknadne urbanizacije. Austrijanci za nekoliko milijuna tadašnjih maraka povoljno kupuju ogromne površine atraktivne zemlje. Urbanizaciju kao predsjednik skupštine istarske županije predlaže Damir Kajin (trebalo je mijenjat i županijski plan), IDS-ova većina u skupštinu sve izglasava a isto se događa i na vodnjanskom općinskom vijeću koje također kontrolira IDS.

Sve bi navedeno prošlo bez peripetija da se nisu posvađali vodnjanski IDS-ovci Klaudio Vitasović i Bruno Celija. Vitasović u ljeto 2001. godine potpisanom novinaru dostavlja materijale iz kojih su jasne malverzacije uz sudjelovanje cijele IDS-ove vrhuške. Nakon serije članaka u Glasu Istre u igru ulazi i tadašnji županijski državni odvjetnik Vlatko Nuić i pokreće ozbiljnu istragu.

Paralelno kreću dva procesa: razvoj investicije Barbariga i Dragonera čiju je realizaciju preuzeo dotadašnji župan Stevo Žufić i kriminalna istraga koja, nećete vjerovati, traje još i danas.

Austrijanci bliski Sanaderu i Jakovčiću vjeruju da su jači od hrvatskog pravosuđa pa mrtvi hladni ulažu u taj projekt oko 60 milijuna eura čija je sudbina većim dijelom maglovita. Rekli bi Švabe - ima dosta rikverca. Stvari se pravosudno kompliciraju kada Wolfgang Kulterer kao predsjednik uprave Hypo banke potpisanom novinaru u razgovoru vođenom u središnjici banke u Klagenfurtu priznaje da im je urbanizacija bila obećana. To priznanje kasnije potvrđuje i pri autorizaciji i na taj način priznaje kazneno djelo zbog kojeg je kasnije u zatvoru završila općinska načelnica Lidija Delton.

Neko vrijeme "Banken banda", kako su ih prozvali u Austriji, čini se pobjeđuje. Tužitelja Vlatka Nuića smjenjuju, ja dobivam otkaz.

Ipak, 2008. banka propada, Kulterer i Striedinger završavaju u zatvoru, istragu o desecima milijuna spiskanih bez vidljivog traga u Peroju i Barbarigi vode gotovo svi austrijski represivni organi.

U pokušaju da smanje štetu glavni vinovnici opisanog kriminala kreću u potragu za kupcem. Plan je jasan: ukoliko se vrate bankovni krediti tada banka nije oštećena pa nema ni kaznenog djela. Tada u priču, godine 2009. ulazi Danko Končar, karlovački menadžer koji je još u Jugoslaviji odslužio kaznu od desetak godina zatvora zbog privrednog kriminala.

Končara u priču uvodi njegov zemljak, zagrebački odvjetnik Anto Nobilo. Nakon godinu dana pregovora Končar za nekih 55 milijuna eura kupuje tvrtke AB Maris i Darija i tim novcem vraća sve kredite prema Klagenfurtu. Kulterer i Striedinger umjesto 15 godina zatvora dobivaju po deset. 

Paralelno, pulski županijski sud osuđuje Lidiju Delton na 4 i pol godine zatvora te joj nalaže da osobno vrati novac za koji je, zbog obećane urbanizacije, oštećen Grad Vodnjan. Naime, da je Vodnjan najprije urbanizirao zemlju pa je onda prodao, ne bi prihodovao samo tri milijuna maraka već najmanje petnaest milijuna. Tu razliku sud nije zatražio od Austrijanaca već od nesretne Lidije Delton kojoj je na koncu njezina stranka IDS dodijelila ulogu glavne negativke mada je realno bila u trećem ešalonu odgovornosti.

Iako je sudski utvrđeno da je kupoprodajni ugovor sklopljen na kriminalan način, ugovor nikad nije poništen. Iz due diligencea koji je obavljen prilikom Končareve kupovine vidljivo je da su ga odvjetnici upozorili na teret suđenja Lidiji Delton. Zbog te činjenice Končar se pravno nikad ne može pozvati na kupovinu u dobroj volji.

Prije dvije godine iz istarskog DORH-a su na naš upit o tome zašto jednostavno ne ponište kriminalni ugovor odgovorili da još uvijek razmišljaju što učiniti. Umjesto da poništi ugovor i vrati zemlju narodu istarski je DORH desetljeće i pol impotentno promatrao prelijevanje iz šupljeg u prazno.

Zanimljivo, kada su kupovali zemlju za koju je obećana urbanizacija Austrijanci se nisu bunili što im je nakon izmjena plana imovina naglo višestruko uvećana. Urbanizacija je obavljena na brzinu te je ignorirano postojanje arheoloških nalazišta. Na njih je također ukazao potpisani novinar te su upravo nakon serije članaka u Glasu Istre na teren izašli istarski konzervatori i arheolozi. Njihova su istraživanja pokazala da je vodnjansko priobalje bilo izrazito atraktivno i prije 2.000 godina jer su ovdje dolazili ugodno ostarjeti pripadnici rimskog plemstva i rimski generali.

Nakon višegodišnje terenske obrade utvrđeno je da nije baš primjereno da investitor gradi na rimskim vilama, uljarama, grobovima i centurijacijama. Na tu činjenicu Končar je također bio upozoren tijekom dubinskog istraživanja AB Marisa i Darije. Ipak odlučio se na sudsku tužbu. 

Danas, nakon dva desetljeća kriminala u kojem su, prije svih, opljačkani stanovnici Vodnjana, osim Lidije Delton nitko nije odgovarao. Višemilijunska šteta od nikog nije naplaćena. Umjesto naplate štete zbog dokazanog kriminala suočeni smo s tužbom teškom 300.000.000 eura plus zatezne kamate.  Umjesto tužitelja DORH se pretvorio u tuženika, dok se nekadašnji osuđenik pretvorio u tužitelja. 

Na terenu u Barbarigi i Dragoneri tijekom 25 godina nije izgrađen nijedan čvrsti objekt.