Sve otkako je početkom veljače održan sastanak pulskih koalicijskih partnera – Možemo!, SDP-a i Nezavisne liste Filipa Zoričića – pojačanih zagrebačkom delegacijom, šefom SDP-a Peđom Grbinom i Teodorom Celakoskim iz Možemo!, u javnosti se (bezuspješno) pokušavao stvoriti imidž stabilnih odnosa u tripartitnoj vlasti.
Uzalud.
U to su vrijeme, početkom veljače, a prije spomenutog sastanka, na vidjelo izašle informacije, doduše neslužbene, da SDP i Možemo! pregovaraju o zajedničkom izlasku na predstojeće parlamentarne izbore. Iz stranaka su tad službeno poručili tek da surađuju u nekoliko gradova, uspješno u Zagrebu, i kao progresivna opozicija u Saboru.
Susret u Puli imao je zadatak preformulirati potonju rečenicu tako da ona glasi: SDP i Možemo! surađuju u nekoliko gradova, uspješno u Zagrebu i – u Puli.
Međutim, ćorak!
U Puli uspješne suradnje nije bilo ni prije, a svakako ni nakon tog sastanka.
Lažne slike
Naizgled se moglo činiti da se situacija (privremeno) stabilizirala. U stvaranju te lažne slike, fatamorgane, SDP-u, Nezavisnoj listi Filipa Zoričića i Možemo! pomogao je IDS, koji je upravo tada proživljavao jedan od najturbulentnijih momenata u povijesti te stranke, skrenuvši apsolutnu svu pozornost na sebe.
A sve što je koalicija dan nakon sastanka uspjela iznjedriti bila je, ni manje ni više nego jedna jedina, bijedna, suhoparna rečenica. I tu jednu su se drsko usudili nazvati priopćenjem.
Ovako je glasila: „Jučer je održan uspješan sastanak koalicijskih partnera na kojem se raspravljalo o tekućim pitanjima suradnje na razini Grada Pule, jačanju vidljivosti koalicije i daljnjem radu na ključnim pitanjima za razvoj Grada".
To je sve.
Sve što su 'transparentni' Možemo!, SDP i Nezavisna lista Filipa Zoričića imali za poručiti građanima i građankama koji su im na izborima dali povjerenje i koji čekaju tu najavljenu promjenu u odnosu na IDS-ovu vlast.
Ako je netko, itko, dosad bio romantičarski uljuljan u utopiji o svijetloj budućnost koalicije, gajio nadu da će si SDP, Možemo! i Nezavisna list Filipa Zoričića pružiti - iskrenu - ruku suradnje, mogao se na prekjučerašnjoj javnoj prezentaciji o izmjenama UPU-a Lungomare uvjeriti u suprotno. Na licu mjesta. Ali i u satima koji su uslijedili nakon događaja.
Reći da se koalicija raspala bila bi laž. Jer koalicija se raspala odavno. Tamo negdje u trenutku kada se i oformila. Ali, suštinski, još i prije. U vrijeme izborne kampanje. Možemo si je otpočetka krčio put prozivajući SDP, a u drugom krugu izostala je i njihova podrška Filipu Zoričiću. Koalicija je, dakle, već tada bila neiskrena. Osuđena na propast.
No, svakako je to posljednja dva dana postalo još malo jasnije.
„Kolegama iz Možemo! ću prvom prilikom reći, kad se vidimo, da ih molim samo jednu stvar, a to je da govore istinu. Umoran sam od jednog koraka naprijed i potom dva koraka nazad, a Grad kao da stoji. Tako više ne može!“, napisao je jučer, između ostalog, na svom Facebook profilu gradonačelnik Filip Zoričić.
Laži i prevara su, doista, jedina konstanta ove koalicije. Sveprisutni motivi.
Ali, ne dolaze samo iz jednog smjera. Jer nije se jednom dogodilo da su se partneri međusobno optužili za izdaju, upirali prstom jedni u druge, izvrtali riječi onog trećeg, kršili obećanja, pristajali na dogovor i potom od njega odustajali, puštali se na cjedilu, izvrtali si riječi, blatili se preko medija, cinkali se i besramno preuzimali zasluge druge političke opcije.
Što je ostalo od ljubavi?
Evo nekoliko primjera, u kratkim crtama:
SDP zamjera Zoričiću ostavljanje IDS-ovog kadra u gradskoj upravi i trgovačkim poduzećima, ali i povremeno isključivanje iz konzultacija o bitnim pitanjima, pogotovo o onima o kojima su u prošlom sazivu pokretali oni kao oporba. Istovremeno, Možemo! ima milijun zamjerki i na Zoričićevu listu i SDP, koji ovih dana, izgleda, ima samo jednu ambiciju-omogućiti Draganu Šolaku (a neposredno i njihovom članu Stevanu Muidži) realizaciju njegovih investicija. SDP prebacuje Možemo! neznanje, šarlatansko bavljanje politikom, nerazumijevanje pozicije vlasti, a najviše od svege predbacuje im "da su protiv svega, a ne predlažu ništa" i čelnu osobu loklane platforme Dušicu Radojčić, koja, kažu, nije upoznata s pojmom bez kojeg politika ne može postojati, a to je - kompromis. Možemo! pak vjeruje da SDP i NLFZ obmanjuju javnost i da im javni interes nije na prvom mjestu. U istom trenutku taj isti Možemo! nema problema preuzeti zasluge za neke dobre poteze političkih partnera/suparnika kao što je uvođenje građanskog odgoja u osnovne škole, a što je jedna od prvih odluka gradonačelnika.
Štofa ima preko glave.
Valja reći da ovo nije prvi put da Zoričić raskida s Možemo!, ni da se Možemo! pravi tošo, a SDP u prikrajku, kukavički čeka razvoj situacije, čisto toliko da ne budu oni ti koji će službeno srušiti koaliciju.
Vidjeli smo već i koji je epilog ovih svađa. Sve tri opcije će, ako ih pitate, reći da koalicija zapravo niti ne postoji, nego postoji samo sporazum. I sve tri opcije će vam reći, trebate ih samo pitati, da taj sporazum poštuju.
A, ipak, grad - barem je u jednom Filip Zoričić u potpunosti u pravu - stoji.
Možda je sazrio trenutak da o svemu, opet, odluče oni na čiju se svakodnevnicu neumorno slijeva ova pat pozicija – građani.
S obzirom na to da se pojedini glavni akteri koalicije ionako više ne mogu vidjeti ni nacrtani, bilo bi mudro, i svakako najpoštenije, iduća tri mjeseca ne sazivati sjednicu Gradskog vijeća nakon čega bi se, Zakonom o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, za Gradsko vijeće morali raspisati izbori. Svako odgađanje produbljuje razdor. Iskrenog oprosta neće biti, moguće je jedino daljnje, licemjerno fingiranje sloge oko sporazuma. A ni IDS neće zavijeka biti na koljenima.
Neka građani i građanke odluče tko je u ovih devet mjeseci radio u njihovom intresu, a tko je vrijeme iskoristio da bi hranio vlastiti ego.
Tko se boji izbora još?!
