Luka Pavlović: "Kaštijun je trenutno i dalje jedina moguća opcija za sušionicu mulja"

S IDS-ovim direktorom Vodovoda Pula-Labin Lukom Pavlovićem razgovarali smo o najvećim investicijama u vodoopskrbi i odvodnji, kao i brojnim problemima koji godinama usporavaju kapitalne infrastrukturne projekte kao što su aglomeracije Pula Centar i Pula Sjever. U intervju za Istru24, Pavlović je govorio i o planiranom novom pročistaču na pulskoj Stoji, sušionici mulja, stanju postojećih pročistača, incidentu u Banjolama i gubicima vode. Među ostalim, otkrio je kakvu vodu pijemo na Puljštini.

 U kojoj je trenutačno fazi projekt Pula Centar?

Aglomeracija Pula Centar projekt je koji se priprema već desetak godina i osobno smatram da ta saga oko aglomeracija traje predugo. Projekt je vrlo kompleksan i sastoji se od niza komponenti, s ukupno 23 dozvole plus lokacijska dozvola za uređaj za pročišćavanje predviđen na lokaciji Molo Carbone. Građani možda nisu informirani, ali jedan dio projekta već je realiziran. Odrađene su komponente poput odvodnje Busoler–Valdebek–Dolinka, odvodnje i vodoopskrba Veli Vrh–Šijana i drugih dijelova sustava. Ti su radovi izdvojeni i financirani kroz Nacionalni plan oporavka i otpornosti, u ukupnoj vrijednosti od oko šest milijuna eura.

To je, međutim, samo manji dio ukupnog projekta. Glavnina projekta prijavljena je krajem prošle godine, 30. prosinca, na poziv Ministarstva i trenutno je u fazi evaluacije.

Jedna od ključnih stvari za nastavak projekta upravo je pitanje sušionice mulja. Što se trenutačno događa s planiranom sušionicom koja je ranija bila predviđena na Kaštijunu?

To je, nažalost, jedan od kamena spoticanja cijelog projekta. Sušionica mulja na Kaštijunu bila je predviđena prostornim planom Grada Pule i bila je sastavni dio dokumentacije projekta od samog početka - od okolišnih dozvola, studija i ostale dokumentacije.

Prije dvije do tri godine, za vrijeme prethodne gradske vlasti, ta je lokacija praktički proglašena nepodobnom, odnosno zaključeno je da više nije prihvatljiva za sušionicu mulja. Problem je što Grad Pula nakon toga nije pronašao alternativnu lokaciju. Sada smo u situaciji da su nam Ministarstvo i JASPERS jasno rekli da konačno rješenje zbrinjavanja mulja odnosno lokacija za sušionicu mora postojati. Dakle, lokacija sama po sebi nije toliko bitna, ali mora postojati i mora biti prostorno definirana kako bi mogli nastaviti s projektom Pula Centar.

Znači li to da je Kaštijun i dalja aktualna lokacija za planiranu sušionicu mulja?

Kaštijun je još uvijek, u ovom trenutku jedina moguća opcija. Sušionica mulja na toj lokaciji imala je lokacijsku dozvolu koja je prije nekoliko godina istekla i nije produžena upravo zato što je lokacija u međuvremenu ocijenjena kao neprihvatljiva. Međutim, u prostornom planu to je i dalje jedina predviđena lokacija. Sada treba pronaći rješenje. Konkretno, treba izmijeniti prostorni plan i odrediti novu lokaciju, bilo na Kaštijunu ili negdje drugdje. Postoji nekoliko opcija koje se razmatraju, ali nijedna još nije konačno odabrana.

Koliko je, prema vašem mišljenju, Kaštijun dobra lokacija za takvo postrojenje?

Uvijek postoji bolja ili lošija lokacija. Smatram da sušionica mulja može dobro funkcionirati, što pokazuju i primjeri iz Hrvatske i Europe. Imamo sušionicu u Rovinju, imamo je u Karlovcu i na još nekoliko mjesta gdje funkcioniraju na dobar način.

Kaštijun kao takav ima neke druge probleme, ali sušionica mulja nije vezana uz sam županijski centar za gospodarenje otpadom i njegov rad, ona je samostalno i autonomno postrojenje. Ako želimo da projekt aglomeracije Pula Centar prođe i ide dalje, moramo odabrati novu lokaciju sušionice. Tu prije svega mislim na Grad Pulu, koji mora izmijeniti prostorni plan i donijeti odluku gdje će se sušionica nalaziti.

To pitanje utječe i na dinamiku cijelog projekta Pula Centar?

Tako je. Nažalost izgubili smo 2-3 godine zavaravajući se da možemo izbjeći sušionicu mulja. Ja danas odgovorno tvrdim da konačno tehničko rješenje zbrinjavanja mulja mora postojati i sušionica negdje mora postojati.

Drugi ključni projekt Pula centra je novi uređaj za pročišćavanje otpadnih voda na Molo Carboneu. Je li ta lokacija i dalje aktualna?

Pročistač je i dalje definiran na Molo Carboneu, prije svega zbog topografije i administrativnih granica Grada Pule. Pula je relativno mala i nema puno lokacija koje mogu zadovoljiti sve tehničke preduvjete potrebne za smještaj takvog uređaja. Na Molo Carboneu predviđena je BAF tehnologija s anaerobnim digestorima. Pojednostavljeno rečeno, riječ je o hermetički zatvorenom uređaju koji se nalazi na brojnim lokacijama i koji je prikladan upravo za urbane sredine. Pula je topografski specifična i nemamo velik izbor. U obzir treba uzeti puno tehničkih parametara. Postojeći uređaj na Valkanama nije primjeren za današnje uvjete.

Hoće li se, dok se čeka evaluacija projekta, nešto raditi na sustavu ili će sve stati?

Daljnja evaluacija aglomeracije Pula Centar sigurno neće zaustaviti naš rad. Ići ćemo svojim putem, kao što smo išli i dosad, odnosno izdvajati pojedine dijelove projekta. Ako bude potrebno, spremni smo neke radove započeti i vlastitim sredstvima. Imamo prigradska naselja koja desetljećima čekaju kanalizaciju i smatramo da je odvodnja pitanje koje mora biti riješeno u 21. stoljeću.

Koliko je kućanstava na području Pule bez priključaka na kanalizacijski sustav?

Sigurno se radi o nekoliko tisuća kućanstava u prigradskim naseljima poput Šikića, Škatara i drugih. Ta naselja spojiti ćemo na sustav odvodnje kako god se razvila situacija s aglomeracijom Pula Centar.

Drugi veliki projekt je Pula Sjever, a njegov najzahtjevniji dio je novi pročistač u Peroju. Nakon posljednjeg natječaja ponovno se čeka zbog žalbe. Što se trenutačno događa?

Što se pročistača tiče koji je glavni dio aglomeracije Pula Sjever, tu se sve odužilo. Iako smo ranije već odabrali izvođača i sve je trebalo krenuti, odabrani izvođač otišao je u stečaj i cijeli je proces odabira vraćen na početak. Već smo imali potpisan ugovor i izvođač je bio uveden u posao.

Radilo se o modelu prema kojem izvođač odabire tehnologiju, projektira uređaj i dolazi do građevinske dozvole. Oni su do građevinske dozvole i došli, ali se tada dogodio problem u Ljubljani i tvrtka Hidroinženjering otišla je u stečaj.

Vodovod je tada uspio naplatiti garanciju?

Da, i izbjegli smo određene štetne posljedice. Nažalost, izgubili smo vrijeme. Prema prvotnoj dinamici, danas smo već trebali biti u fazi probnog rada uređaja. Nakon naplate garancije raskinuli smo ugovor, pripremili novu dokumentaciju za nabavu i proveli novi postupak. Odabran je novi ponuđač (Veolia Water Solutions & Technologies Magyarország op.a.) ali se trećeplasirani ponuđač žalio na tu odluku DKOM-u. Potom je DKOM suprotno našim argumentima, žalbu prihvatio i poništio odluku o odabiru.

Odabrani izvođač, odnosno zajednica ponuditelja Veolia se nakon toga nije zaustavila na odluci DKOM-a?

Najnovija informacija je da je Veolia kao odabrani ponuđač čiji je odabir DKOM poništio, pokrenula upravni spor pred Visokim upravnim sudom protiv odluke DKOM-a. Vodovod Pula-Labin je u tom postupku zainteresirana strana i sudjelujemo u sporu. Sada nam preostaje čekati odluku suda jer nema smisla donositi daljnje odluke dok sud ne odluči.

Koliko bi to moglo dodatno produžiti cijeli projekt i prolongirati gradnju nužnog novog pročistača u Peroju?

Prema onome što smo razmatrali i prema dosadašnjoj praksi, u takvim slučajevima sud odluku može donijeti u dva do tri mjeseca. Još uvijek nije sve izgubljeno. Rok za povlačenje sredstava je 2030. godina, ali došli smo u situaciju da nam je svaki mjesec bitan. Nadamo se što skorijoj odluci suda u našu korist. Koliko su nam pravnici prezentirali, tužba Veolije temelji se na argumentima koje smo i mi iznosili u postupku pred DKOM-om. DKOM je, međutim, odlučio drugačije i sada ćemo vidjeti što će odlučiti sud.

Građevinska dozvola za uređaj u Peroju postoji. Znači li to da je, kada se riješi postupak, projekt spreman za realizaciju?

Građevinska dozvola je izdana. U fazi ponovljene nabave budućem ponuđaču dana je mogućnost korištenja te građevinske dozvole kako bi se proces ubrzao. Ako bude potrebno, izvođač može napraviti minimalne izmjene i ići u izmjenu ili dopunu dozvole, ali sve u istim rokovima.

Vodovod Pula-Labin upravlja s 12 uređaja za pročišćavanje otpadnih voda. U kakvom su oni stanju"

Imamo vrlo različit spektar uređaja. Od onih najnovijih izgrađenih u posljednjih desetak godina, do uređaja izgrađenih još 1980-ih. Najnoviji su uređaji poput onih u Premanturi i Marleri, koji su uređaji mehaničkog stupnja pročišćavanja i dobro funkcioniraju. S njima nemamo većih problema u održavanju.

S druge strane, imamo uređaje iz 1980-ih kao što su Banjole-Bumbište, Valkane i Peroj. Sva tri su trenutačno u različitim fazama rekonstrukcije, izgradnje ili pripreme novih rješenja. To su također mehanički uređaji, dakle, najnižeg stupnja pročišćavanja. Nemamo na njima velike troškove održavanja i oni funkcioniraju dobro za ono za što su projektirani. Međutim, zbog njihove starosti moramo ih mijenjati.

Koliko mulja i ostalog otpada nastaje u procesu pročišćavanja i kako ga zbrinjavate?

Godišnje proizvedemo oko tisuću tona mulja i ostalog otpada koji se prikupi na pročistačima, u pjeskolovima, iz same kanalizacije i tijekom održavanja sustava. Praksa je da imamo dvogodišnje ugovore s ovlaštenim poduzećima za zbrinjavanje otpada, sukladno ključnom broju otpada. U posljednje dvije godine taj je posao putem javne nabave obavljao Metis, a sada taj ugovor istječe i idemo u novu nabavu.

Koliko to košta Vodovod?

Ovisno o ključnom broju otpada, cijena zbrinjavanja kreće se od oko 200 do 400 eura po toni.

U Banjolama na području Bumbišta ovog se ljeta dogodio ozbiljan incident s podmorskim ispustom. Kakva je situacija danas? 

Trenutačno stanje u Banjolama je u redu. Tamo se radi novi uređaj s novim podmorskim ispustom, u neposrednoj blizini postojećeg ispusta i uređaja. Sredinom srpnja dobili smo informaciju o havariji postojećeg podmorskog ispusta. Odmah smo izašli na teren i utvrdili da postojeći ispust propušta. Aktivirali smo sve raspoložive službe i zaustavili rad pojedinih dijelova uređaja kako bismo spriječili daljnje otjecanje u more. Moram zahvaliti i ostalim poduzećima odvodnji u Istri koje su solidarno poslale svoje ekipe i mehanizaciju. Bez njihove pomoći bilo bi puno teže sve to sanirati.

Kako je došlo do oštećenja ispusta?

Daljnji tijek događaja pokazao je sumnju da su izvođači radova, Pomgrad Inženjering i Esotech d.d., unatoč tome što su znali gdje se nalazi postojeći podmorski ispust i u kakvom je stanju, neopreznim i nemarnim radnjama prilikom radova iskopa oštetili postojeći ispust. Prema našim saznanjima, zbog toga je došlo do izlijevanja određene količine otpadnih voda. Odmah smo angažirali Lučku kapetaniju i postavili plutajuće brane, a Nastavni zavod za javno zdravstvo Istarske županije proveo je dodatne monitoringe mora. Srećom, nije bilo većeg onečišćenja mora. Svi uzorci bili su uredni, a nakon nekoliko dana sve je sanirano i uređaj je ponovno pušten u normalan rad.

Znate li koliko je otpadnih voda tada završilo u moru?

Točnu količinu nemamo, jer ju je teško izračunati. Ono što mogu reći jest da je onečišćenje bilo lokalizirano i da prema rezultatima monitoringa nije bilo utjecaja na okolne plaže. Brzo smo reagirali, sanirali problem i danas uređaj normalno radi.

Vodeni gubici uvijek su jedna od važnih tema kada se govori o vodoopskrbi. Kako stojite po tom pitanju?

Među boljima smo u Hrvatskoj. Konkretno, krećemo se na gubicima  između 20 i 25 posto, ovisno o mjesecu, potrošnji, ispiranju cjevovoda i tehnološkim procesima za koje se voda koristi. Nedavno je donesen Akcijski plan smanjenja vodnih gubitaka na području cijele Hrvatske, među ostalim i na našem uslužnom području. Plan obuhvaća razdoblje od 2026. do 2036. godine i vrijedan je oko 50 milijuna eura.

Cilj je kod sustava koji imaju gubitke od 40 ili 50 posto smanjiti ih na prihvatljivih 25 posto, koliko se smatra prihvatljivim u Europskoj uniji. Naš je cilj postojeće gubitke zadržati na prihvatljivoj razini.

Što je potrebno napraviti da bi se ta razina zadržala?

Prije svega rekonstruirati i zamijeniti dotrajale stare cjevovode, kojih je u Puli prilično velik broj. Posljednjih nekoliko godina bili smo u velikom investicijskom ciklusu izgradnje novih cjevovoda i proširenja mreže. Na neki način zanemarivala se potreba za ulaganjem u zamjenu i rekonstrukciju postojećih cjevovoda. Imamo veliku količinu starih cjevovoda iz vremena bivših država koje ćemo u jednom trenutku morati zamijeniti i rekonstruirati. To je nužno ako želimo zadržati današnju razinu vodnih gubitaka.

Kakvu vodu danas pijemo? Provode se kontinuirane analize, ali primjećujete li neke promjene u kvaliteti?

Pijemo, rekao bih, dobru vodu koja je po svim fizikalnim, kemijskim i mikrobiološkim parametrima duboko unutar propisanih granica.

Naravno, živimo na krškom području i voda koju pijemo nešto je bogatija kalcijevim karbonatom nego voda u nekim drugim područjima. Ali to je jednostavno karakteristika našeg podneblja. Interni laboratorij Vodovoda Pula-Labin provodi oko 3.500 analiza godišnje. Time želimo osigurati da voda koja dolazi do korisnika bude višestruko testirana i kontrolirana.

Velika investicija Vodovoda je i ona na Brijunima, gdje je ovog ljeta bilo dosta kritika zbog radova usred turističke sezone. Što se konkretno radi?

Priča s Brijunima krenula je prije desetak godina kada je, prema odluci tadašnjeg Ministarstva zaštite okoliša, mreža vodoopskrbe Brijuna prenesena na upravljanje tadašnjem Vodovodu Pula. Blago rečeno, ta mreža nije bila u dobrom stanju. Nije ni danas u potpunosti u dobrom stanju. Godinama i desetljećima u nju nije dovoljno ulagano i sada su potrebna značajna sredstva kako bi se dovela na razinu nužnih standarda, i u pogledu protupožarne zaštite i isporuke potrebnih količina vode. Odvodnja, primjerice, praktički nije ni postojala.

Kako je taj projekt uključen u aglomeraciju Pula Sjever?

Prošle godine, kroz razgovore s Ministarstvom o tome kako riješiti te probleme, ulaganja u vodoopskrbu i odvodnju Brijuna ušla su u projekt aglomeracije Pula Sjever. Prva faza izgradnje, odnosno rekonstrukcije vodovodne mreže na Brijunima, vrijedna je oko dva milijuna eura i obuhvaća približno 2.400 metara mreže. U projekt je ušla i prva faza odvodnje, oko 1.600 metara kanalizacijske mreže, crpna stanica i uređaj za pročišćavanje otpadnih voda na Brijunima. Sve zajedno vrijedno je oko 3,7 milijuna eura.

Radovi su se zbog toga izvodili i tijekom ljeta usred turističke sezone?

Da. Istina je, radilo se tijekom ljeta, ali to je bilo nužno jer vodoopskrba na Brijunima nije zadovoljavala potrebe i bila je slaba točka Nacionalnog parka. Komunikacija s Nacionalnim parkom bila je kontinuirana i oni su dali suglasnost za radove. Bilo je nekoliko situacija koje su možda bile pogrešno iskomunicirane, ali na sreću završili smo tu prvu fazu vodoopskrbe. Slijedi faza odvodnje, za koju smo trenutačno u postupku ishođenja lokacijske dozvole i nadamo se da će to uskoro biti riješeno.

Koliko će na kraju sve to koštati?

Cjelokupna vodoopskrba Brijuna podijeljena je u osam faza. Procjenjujemo da bi ukupna vrijednost bila oko deset milijuna eura, što nije malo. Nakon što završimo ovu fazu, morat ćemo ponovno sjesti za stol s Ministarstvom i razgovarati o financiranju preostalih faza koje će se morati realizirati.

Tko je investitor tih radova?

Vodovod Pula-Labin.

Koji su danas najveći izazovi za Vodovod Pula-Labin?

Definitivno klimatske promjene, ali i masovni turizam. To su izazovi s kojima se svake godine sve više susrećemo. Pritisak na sustav raste iz godine u godinu. Ove smo godine u kolovozu oborili rekorde u isporučenim količinama vode. To su stvari o kojima ćemo morati ozbiljno razmišljati u budućnosti.

Kod klimatskih promjena moramo biti svjesni da nam je glavni osigurač akumulacija Butoniga. Njezin kapacitet mora se proširiti. Koliko znam, Hrvatske vode rade na tome. Osobno mislim da Istra možda zahtijeva i još jednu akumulaciju.

Zašto?

Iz godine u godinu imamo situaciju da u zimskim mjesecima imamo ekstremne padaline, dok su ljeta sve suša. S inženjerske strane, jedino tehničko rješenje su akumulacije. Ono što padne preko zime moramo sačuvati kako bismo imali što trošiti tijekom ljeta. Drugi problem je sekundarna mreža. Izgrađenost je velika, osobito u nekim ruralnim i prigradskim sredinama. U pojedinim situacijama počeli smo čak zaustavljati nova priključenja tamo gdje sekundarna mreža više ne može podnijeti dodatno opterećenje. Dok to pitanje ne riješimo, tempo izgradnje koji donose masovni turizam i sve veća izgrađenost predstavlja velik pritisak na sustav.

A kada govorimo o zaposlenicima, imate li dovoljno ljudi za održavanje tako velikog sustava?

Tu uvijek postoji problem kadra. Deficitarni smo s dijelom kadrova koji su ključni za održavanje sustava i rješavanje pritisaka na sustav. Prije svega mislim na operativu i inženjere. Moram biti iskren. U ovom trenutku još uvijek ne možemo konkurirati privatnom sektoru po pitanju materijalnih prava i plaća. Morat ćemo nešto napraviti u tom smjeru, jer Vodovod upravlja velikim i iznimno važnim, slobodno ću reći egzistencijalnim sustavom i mora imati kvalitetan kadar koji će ga održavati i razvijati.

Što donosi novi pravilnik o sistematizaciji unutar tvrtke, što se njime mijenja?

Prva faza je donesena, a sada smo pred donošenjem druge i završne faze kojom ćemo završiti proces pripajanja Labina i Albaneža, stvoriti zajedničke službe i okrenuti novo poglavlje. Razgovaramo s Radničkim vijećem i pokušavamo zajedno doći do najboljeg rješenja. Cilj je imati kvalitetnu organizaciju koja će odgovoriti na sve veće zahtjeve sustava i omogućiti da Vodovod nastavi razvijati i održavati infrastrukturu.