Majka djeteta kojem pomoćnik u nastavi znači sve: 'Boli me što moram strahovati hoće li pomoćnik mog djeteta otići jer ne može preživjeti od svog rada'

U našu redakciju stiglo je otvoreno pismo majke djeteta kojem, kako je navela, pomoćnik pomoćnik u nastavi znači sve. Otvoreno pismo poslano je u Grad Pulu kao svojevrsni prosvjed zbog niskih satnica asistenata u nastavi o kojima smo nedavno pisali.

Prenosimo ga u cijelosti:

Poštovani predstavnici Grada Pule,

pišem vam kao roditelj. Ne kao stručnjak za proračune, ne kao političar, nego kao majka djeteta kojem je pomoćnik u nastavi razlika između isključenosti i uključenosti, između straha i sigurnosti, između nevidljivosti i dostojanstva.

Pišem vam s tugom, ljutnjom i dubokim razočaranjem zbog podcjenjivanja satnice pomoćnika u nastavi. Ljudi koji svakodnevno stoje uz našu djecu, koji im pomažu razumjeti svijet, savladati prepreke i zadržati vjeru u sebe, plaćeni su kao da je njihov rad bezvrijedan. Kao da njihova prisutnost nije ključna. Kao da se mogu lako zamijeniti. Ne mogu.

Pomoćnik u nastavi nije „trošak“. Pomoćnik u nastavi je ruka koja pridržava dijete kada mu je teško. Glas koji ga smiruje kada je preplavljeno. Osoba koja vidi ono što sustav često ne vidi. To je netko tko u školu dolazi s empatijom, strpljenjem i ogromnom odgovornošću, a kući odlazi s premalom plaćom i osjećajem da nije dovoljno cijenjen.

Kakvu poruku šaljemo kada taj rad plaćamo minimalno? Kakvu poruku šaljemo našoj djeci kada ljudi koji im pomažu preživjeti školski dan moraju razmišljati hoće li moći platiti stanarinu? Kada se od njih traži srce, a nudi se tek mrvice?

Grad Pula se voli nazivati gradom tolerancije, kulture i brige za zajednicu. Ali zajednica se ne gradi riječima i strategijama, nego konkretnim odlukama. Briga za djecu s teškoćama ne završava upisom u školu. Ona se nastavlja u svakom satu koji pomoćnik provede uz dijete. A taj sat, ovakav kakav je sada plaćen, govori više od svih službenih izjava.

Kao roditelj, boli me što moram strahovati hoće li pomoćnik mog djeteta otići jer ne može preživjeti od svog rada. Boli me što znam da ljudi koji daju toliko sebe primaju poruku da vrijede malo. I boli me što se to događa u gradu u kojem odgajamo djecu da budu empatična i pravedna.

Tražim, u ime svog djeteta i mnogih drugih, da prestanete podcjenjivati rad pomoćnika u nastavi. Tražim dostojanstvenu satnicu, stabilnost i poštovanje. Ne milostinju. Ne privremena rješenja. Nego jasnu poruku da ovaj grad cijeni one koji brinu o njegovoj najranjivijoj djeci.

Jer način na koji se odnosimo prema pomoćnicima u nastavi pokazuje kakvo smo društvo. A ja, kao majka, želim vjerovati da možemo i moramo biti bolje od ovoga. S poštovanjem, majka djeteta kojem pomoćnik u nastavi znači sve