Možemovka koja živi blizu Kaštijuna Grbinu, Miletiću, istarskim Gradovima i Općinama: "Neizdrživo smrdi. Zašto mislite da to moramo podnositi?"

Vijećnica Možemo! u Skupštini Istarske županije, Helena Lozić Doklestić, uputila je danas otvoreno pismo pulskom gradonačelniku Peđi Grbinu, županu Borisu Miletiću i ostalim Gradovima i Općinama "turističke" Ostre, a u povodu kontinuiranog smrada sa Županijskog centra za gospodarenje otpadom Kaštijun i "trovanja građana".

Pismo prenosimo u cijelosti:

Večeras ponovno smrdi. Ne neugodno. Ne malo. Nego neizdrživo – po tko zna koji put. Građani općine Medulin i dijelova šire okolice Pule žive sedmu godinu uz Kaštijun i njegovo "suvremeno" gospodarenje otpadom koje svakog ljeta postaje dokaz nebrige, neodgovornosti i zataškavanja. Vi govorite o tehnologiji, a mi zatvaramo prozore noću. Vi pričate o sezoni, a mi dišemo plinove i smrad. Vi gradite brendove destinacija, a naši usjevi, kuće i pluća trpe posljedice sustava koji ne funkcionira. Svakog ljeta stiže ista rečenica: "Najveći problem su viškovi u sezoni." Ali to nisu viškovi – to je sustav.

Kaštijun svakodnevno prihvaća 390 tona miješanog komunalnog otpada, i gotovo sve što uđe – izlazi jednako tako, kao smrdljivi, poluprerađeni otpad koji se odlaže na plohe koje ispuštaju plin i zagađuju već godinama. Govorimo o masi koja, iako tehnički "obrađena", smrdi jednako kao na ulazu – a još gore kad se složi u slojeve na odlagalištu koje eufemistički nazivate "bioreaktorskom plohom".

Plin izlazi, baklja ne radi, a sustav ne štiti ni okoliš ni građane.

Bivši zamjenik predsjednika Nadzornog odbora Kaštijuna, Bojan Blagonić, nedavno je uputio javno pismo u kojem jasno navodi kako su on i njegova obitelj bili prisiljeni usred noći zatvarati prozore i buditi se u smradu, uz zahtjev za hitno djelovanje. To nije iznimka – to je pravilo. I to svi znamo.

Zanimljivo je – i poražavajuće – da je tijekom 2024. godine, prema Izvješću o poslovanju Kaštijuna d.o.o., provedeno čak sedam inspekcijskih nadzora zaštite okoliša – većinom upravo zbog smrada – a da je samo jednom izdana mjera: da se na Kaštijun ne smije dovoziti više od 390 tona otpada dnevno. Apsurdno je da se Kaštijun i na tu mjeru žalio. Mjera, nažalost, nema dovoljan učinak jer otpad dolazi mokar, pomiješan s biorazgradivim udijelom, pa je smrad neizbježan. Međutim, žaliti se na jedinu mjeru – pokazuje da Kaštijun d.o.o. ništa ne poduzima da smanji problem.

Pozivi na "prijavu inspekciji" više nemaju smisla. Sve je već prijavljeno. Sustav zna – i ništa ne poduzima.

Zato vam se obraćam kao vijećnica Istarske županije i stanovnica Banjola. Očekujem i zahtijevam:

1. Hitne mjere koje će učinkovito spriječiti širenje smrada s odlagališta – bilo da se radi o svakodnevnom prekrivanju otpada inertnim materijalom ili folijom, redovitom odvozu procjednih voda, osiguravanjem preduvjeta za rad baklje ili drugim mjerama koje dosad nisu bile primijenjene, a mogu imati stvaran učinak. Kaštijun, prema važećoj dozvoli ima obvezu osigurati kontrolu emisija – no postojeće prakse nisu dovoljne. Vrijeme je da se primijeni sve što je potrebno – bez izgovora.

2. Postavljanje dodatne 2 mjerne stanice kako bi sa sigurnošću detektirali zagađenje.

3. Objavu rezultata neovisne analize poslovanja i učinkovitosti Kaštijuna, plaćene javnim novcem Grada Pule, a mjesecima skrivane od javnosti.

4. Prestanak prihvaćanja zagađenja zraka i okoliša kao normalnog stanja.

5. Hitno donošenje Plana gospodarenja otpadom i Prostornog plana Istarske županije, kojim će se utvrditi lokacije bioplinskog postrojenja i kompostana – uz uključivanje građana i stručne zajednice.

6. Uspostavu cjelovitog sustava odvajanja biorazgradivog otpada na području Istre, korištenjem smeđih kanti koje su trenutno u sporadičnoj primjeni.

Odluke koje se tiču svih – moraju se donositi sa svima. Ovo nije lokalni problem — ovo je sustavna i institucionalna odgovornost svih vas koji imate ovlasti i instrumente da reagirate.

Prozivam sve načelnike i gradonačelnike turističke Istre: Vaše destinacije mirišu – naša naselja smrde. Zašto mislite da to moramo podnositi?