NUKLEARKA U PLOMINU Sanja Radolović: "Gdje ćemo odlagati radioaktivni otpad?"

Za prošlotjednog posjeta Puli, premijer Andrej Plenković je na novinarsko pitanje je li s lokalnim političarima govorio o nuklearnoj elektrani na mjestu sadašnje termoelektrane u Plominu odgovorio znakovito dugim i generalno promotivnim tonom o gradnji male modularne nuklearne elektrane.

Istini za volju, pitom je opovrgnuo da je Plomin već izabran kao lokacija nuklearke.

- Nitko nikad nije rekao da će to biti Plomin, Kršan ili Istra. Može biti bilo gdje u Hrvatskoj. Mali modularni reaktori  su novi pristup nuklearnoj energiji. Brojne velike kompanije ulažu u tu tehnologiju. Oni će postati realnost. Njihova prednost je što su jeftiniji  i manji, a daju jako puno struje, i osiguravaju nam ono što je najvažnije, jeftiniju struju, kazao je Plenković, progovorivši potom o termoelektrani Plomin.

Premijer Plenković u Puli: "Nuklearka Krško je 36 kilometara od Markovog trga!"

- U Plominu je godinama termoelektrana na ugljen koji, kao i sva fosilna goriva, nije idealan. Za Istru koja je turistička perla Hrvatske imati termoelektranu na ugljen nije neka sreća. Rijetko to govorim javno, ali budući da nemamo taj osjećaj, reći ću: nuklearna elektrana Krško je 36 kilometara od Markovog trga!

Plenković prošlog četvrtka u Puli (foto: Manuel Angelini)

- Mi nju ne doživljavamo kao da je naša, a naša je. Hrvatska je zemlja sa svojom nuklearkom i to sa 50-postotnim vlasništvom. I tako je od 70-ih godina. Ta velika investicija američke tehnologije Westinghouse omogućuje Hrvatskoj da u energetskom miksu struje ima 16 posto struje iz nuklearnog elektrane Krško koja je nama jako korisna. A korisna je jer je jedna od najjeftinijih izvora električne energije, gotovo 50 godina u potpunosti pouzdana i sigurna te nema nikakvog ugljičnog otiska. Nisam još nikoga nikoga čuo da se buni protiv toga, zaključio je premijer.

Mali modularni reaktor (SMR)

Stav o mogućoj gradnji nuklearne elektrane u Plominu, po zatvaranju termoelektrane (a svojedobno je  Plenković u  u Glasgowu izjavio da će se TE Plomin zatvoriti najkasnije do 2033. godine), zatražili smo od predstavnika IDS-a Dalibora Pausa , predsjednika istarskog HDZ-a Antona Klimana, saborske zastupnice SDP-a Sanje Radolović te zastupnice Možemo! Dušice Radojčić, koja predsjeda saborskim  Odborom za zaštitu okoliša i prirode.

Čekamo još odgovore istarskog župana Borisa Miletića na pet pitanja koje smo mu uputili.

Anton Kliman (HDZ): "O Plominu kao lokaciji uopće se nije razgovaralo. To je nametnuta teza" 

Predsjednik istarskog HDZ-a Anton Kliman kaže da je nepobitna činjenica da se o nuklearnoj energiji  vode razgovori na razini cijele Europske unije, podsjećajući da smo s još 15 zemalja EU-a u savezu za nuklearnu energiju, a zbog 50-posotonog hrvatskog vlasništva u NE Krško.

- O Plominu kao lokaciji uopće se nije razgovaralo. To je nametnuta teza u javnosti. Nitko o tome nije razgovarao. Razgovaralo su općenito o Hrvatskoj, što je Hrvatskoj potrebna u  tranziciji s fosilnih goriva i kakva će transformacija biti. Normalno, uz solare, vjetar i ostale izvore energije, kaže on.

Podsjećamo ga da su se koncem prošle godine u Županijskoj komori u Puli okupili energetski stručnjaci i da se tamo ipak spomenut Plomin kao moguća lokacija malog modularnog reaktora.

- Bez pristanka bilo koje jedinice lokalne samouprave nema nuklearke! A kad i ako dođe trenutak za to, neće biti nametanja. To je sasvim normalno. To mora biti prvo predviđeno  u županijskim planovima, pa onda i u planovima jedinice lokalne samouprave. To je rekao premijer u Saboru, a i sada na sastanku sa županom. Generalno se, dakle,  ne spominje nikakva lokacija, nastavlja Kliman.

- Neću reći da je priča s nuklearkom u Plominu zastrašivanje, prejaka je to riječ. Poanta cijele priče je u tome može li netko iz Zagreba reći: „E tu će sad biti nuklearka“. Ne može! I županija i jedinice lokalne samouprave moraju unijeti to u svoje prostorne planove. Ništa bez suglasnosti i suradnje, veli. 

U cijelom javnom prostoru, zaključuje, treba provesti jednu ozbiljnu, javnu, zrelu rasprava,  ne samo kod nas, nego na prostoru cijele Europske unije.

Dušica Radojčić, saborska zastupnica Možemo! kaže da na stol, kada se govori o novim nuklearnim elektranama, treba staviti sve argumente.

U proceduri usvajanja je Zakon o primjeni nuklearne energije u civilne svrhe, koji  postavlja izuzetno ambiciozni cilj da do 2040. godine 30 posto električne energije dolazi iz nuklearnih izvora.

Dušica Radojčić (Možemo!): "Istrošeno nuklearno gorivo iz Krškog trenutno se čuva na samoj lokaciji u Sloveniji"

- Danas Hrvatska iz NE Krško dobiva 16 posto. Za novu nuklearku nemamo ni definiranu lokaciju ni tehnologiju, nemamo model financiranja, nemamo niti izrađene stručne podloge i analize. Cilj je postavljen, ali plan ne postoji, ističe ona.

Izgradnja nuklearnih elektrana traje jako dugo i koštaju jako puno. Za Flamanville je trebalo 17 godina, Hinkley Point C započet je 2015., a završetak se očekuje u 30-im godinama, dakle 15 do 20 godina u tehnološki najrazvijenijima državama Europe.

- Ako se s izgradnjom 'nove NE Krško' započne recimo 2032. godine, a to je pod velikim pitanjem, bila bi dovršena tek krajem 40-ih godina i pitanje je bi li i na koji način Hrvatska u tome sudjelovala. U tom trenutku EU bi već skoro morala biti klimatski neutralna. Kako nuklearna energija može biti rješenje za klimatske ciljeve do 2050. ako novi kapaciteti dolaze prekasno da bi bitno doprinijeli tranziciji, pita se ona.

Pitanje trajnog odlaganja visokoradioaktivnog otpada i istrošenog nuklearnog goriva u Hrvatskoj kao i u većini svijeta još uvijek nije zadovoljavajuće riješeno, istrošeno nuklearno gorivo iz Krškog trenutno se čuva na samoj lokaciji u Sloveniji.

- Postoji i niz drugih problema povezanih s planiranjem nuklearke, mnogo toga nije jasno. Ono što je jasno je da nuklearna energija nije jeftina energija. Kad je o nuklearkama riječ, ljudi s pravom prvo pomisle na slučajeve Černobil, Fukushima ili Three Miles Island, nastavlja  zastupnica Možemo.

- Jedini i najsigurniji način da postignemo klimatske ciljeve je ulaganje u solarnu i energiju vjetra, a pretpostavka za to je unapređenje distribucijske mreže, ističe Dušica Radojčić.

"Zato bi HEP trebao predvoditi ulaganja u javne obnovljive izvore energije, a subvencije bi trebao usmjeriti u modernizaciju mreže, baterijske sustave, te javnu i građansku proizvodnju energije, a ne u nove fosilne projekte i u rizične nuklearne megaprojekte, dodaje ona.

Posljednji ratni događaji, zaključuje, pokazali su da energetski sustav koji počiva na nafti i plinu ili uvoznoj sirovini ili tehnologiji ovisi o vojnoj sili i militarizaciji i složenim geopolitičkim odnosima i ne može osigurati ni sigurnost opskrbe ni cjenovnu dostupnost u krizama. "Domaći obnovljivi izvori energije to mogu", kaže.

Dalibor Paus (IDS): "Meni smeta to što se postavlja situacija kao da smo se već dogovorili da to mora biti kod nas"

Prvi političar iz Istre koji je iz parlamentarnih klupa potaknuo raspravu o ovoj temi je IDS-ov saborski zastupnik Dalibor Paus, koji je u više navrata od prošle jeseni isticao u Saboru da "strategija energetskog razvoja RH koju je donio Hrvatski sabor, ni u jednom od tri scenarija tranzicije energetskog sektora do 2050. godine ne predviđa izgradnju nuklearne elektrane na teritoriju Hrvatske"

Pored toga, kaže, "ni ministar, a ni Vlada Republike Hrvatske nisu ovlašteni samostalno donositi ovako važnu stratešku odluku jer o tome mora odlučivati Hrvatski sabor i to nakon široke javne i stručne rasprave te uz jasan društveni konsenzus".

Unatoč tim zalaganjima za širom raspravom, pitamo ga je li 'za' ili 'protiv' nuklearke.

- Nisam a priori protiv nuklearke, no nemam dovoljno informacija, ni dovoljno tehničkog znanja u ovom trenutku da mogu bilo što o tome reći, kaže bivši predsjednik IDS-a.

"Razgovara se već i o lokacijama i o mogućoj tehnologiji, spominju se mali modularni nuklearni reaktori, spominju se i u Europi, ali nitko o tome nije vodio širu javnu raspravu i stručnu raspravu u Hrvatskoj. Je li nuklearka kao takva prihvatljiva na našem teritoriju ili nije, je li nam  ta tehnologija prihvatljiva ili nije, koje su to potencijalne lokacije koje treba ispitati, a da sa svakim korakom bude upoznata javnost. Dakle, meni načelno smeta to što se postavlja situacija kao da smo se već dogovorili da to mora biti kod nas", nastavlja.

O referendumu Paus kaže: "Po meni prvo široka javna rasprava , pa onda referendum, pa onda odluka. Logično je da, tek kad ste informirani, donosite odluku. Nakon kvalitetnog dijaloga između svih dionika u tom procesu treba donijeti najbolju odluku, bio posrijedi Plomin kao lokacija, ili neko drugo mjesto".

Sanja Radolović (SDP): "Bila sam na terenu i stanovništvo se s time ne slaže"

Sanja Radolović, saborska zastupnica i županijska vijećnica SDP-a kaže: "Naš stav je tu vrlo jasan - mi smo za ono za što lokalna zajednica želi i odluči".

- Postoji  otpor lokalnog stanovništva. Ne vidim da bi se nešto trebalo reći  kontra toga, to je moj osobni stav.

Na pitanje je li za nuklearku, pa bila i u obliku malog modularnog reaktora ona odgovara: "Mislim da u ovom okruženju nema potrebe za time. Ne mislim pritom samo na turizam, nego prvenstveno na mišljenje lokalnog stanovništva. Jer, bila sam tamo na terenu i stanovništvo se manje-više ne slaže s time. Možda je lakše iz Zagreba govoriti "trebalo bi ovo, trebalo bi ono", ali morala bi se poštivati volja lokalne zajednice. U suprotnom, imat ćemo novi Kaštijun".

Ona otvara važno pitanje odlaganja nuklearnog otpada.

- Upravo imamo situaciju s odlaganjem radioaktivnog otpada na granici s BiH, gdje su se svi digli na noge, a njihov ministar rekao je da zamislimo kako bi bilo da to odlučimo raditi u Dubrovniku. To je najveći problem. Na Kaštijunu se kiksalo upravo u tome. Gdje će se odlagatI taj radioaktivni otpad? Samo nuklearka kao nuklearka po meni nije problem, ali gdje će se odlagati taj otpad? Mislim da o tome ne postoji niti jasna vizija, niti trenutan vlast ima pojma o tome, veli ona.

Na izjavu prof. dr. sc. Davora Grgića da je "vjerojatnost bilo kakvog kvara s radiološkim posljedicama u malim modularnim reaktorima 100  puta manja nego u velikim reaktorima", ona kaže: "Nećemo se lagati i biti dvolični. Koristimo energiju iz Krškog i ne treba tu biti licemjeran. Kao zemlja prepuna prirodnim energetskim resursima nije normalno da budemo ovisni u uvozu, posebice u svijetlu svih ovih novih geopolitičkih zbivanja. Naravno da treba iznaći strategiju. Cijelo vrijeme govorimo da Hrvatska nema energetsku strategiju, čak niti na papiru. Za sve drugo imamo strategiju, ali strategiju za energiju nemamo".

Na pitanje zahtjeva li ovako krupna stvar referendum lokalne zajednice, odgovara: "Možda se trebao provesti  referendum i za Kaštijun. Ponavljam, glavni problem je gdje će se odlagati  radioaktivni otpad. Nisam energetski ekspert, o tehnologiji ne znam puno, bilo bi glupo da previše govorim, ali zadnju riječ trebalo bi dati lokalno stanovništvo. 'Da' referendumu, ali i sami znamo da su pravila za  referendum u Hrvatskoj takva kakva jesu, i da ga je teško organizirati na legitiman i reprezentativan način. Ali, ponavljam, mišljenje lokalnog stanovništva mora biti ključno i, naravno, mišljenje struke koje zasad ne vidim, zaključuje Sanja Radolović.