pulapromet - dugi
Politika i društvo

MALI MODULARNI NUKLEARNI REAKTORI U HRVATSKOJ

NUKLEARKA U PLOMINU? Prof. dr. Davor Grgić: "Nema panike, ako je uopće bude za 10 godina, Prevlaka na Savi je već istražena lokacija"

Komentirao je i izjavu Korada Korlevića koji je o gradnji malih nuklearnih reaktora rekao da 'mi nismo u stanju napraviti ni šarafe za tu elektranu' * "U Istri i dalje imate razvijen ICT sektor s mogućnošću dodatnog širenja. To će tražiti dodatne izvore energije. Imamo i veće gradove koji ne mogu biti svi ovisni samo o obnovljivim izvorima. U gradu nema svatko kuću na čiji će krov postaviti fotonaponski panel. Ja, recimo, imam mali stan", veli prof. Grgić 


 
8 min
Zoran Angeleski

Komentirao je i izjavu Korada Korlevića koji je o gradnji malih nuklearnih reaktora rekao da 'mi nismo u stanju napraviti ni šarafe za tu elektranu' * "U Istri i dalje imate razvijen ICT sektor s mogućnošću dodatnog širenja. To će tražiti dodatne izvore energije. Imamo i veće gradove koji ne mogu biti svi ovisni samo o obnovljivim izvorima. U gradu nema svatko kuću na čiji će krov postaviti fotonaponski panel. Ja, recimo, imam mali stan", veli prof. Grgić 

Na okruglom stolu "Energetske perspektive Hrvatske i izazovi regionalnog gospodarstva", održanom u petak u HGK - Županijskoj komori Pula, medijsku pažnju privukao je dio stručne rasprave o mogućnosti korištenja SMR tehnologije malih modularnih nuklearnih reaktora na lokacijama postojećih energetskih postrojenja, poput Plomina.

Pritom treba podsjetiti da bi simbol Plomina, 340 metara visoki crveno-bijeli dimnjak i pripadajuća mu termoelektrana Plomin 2 (jedina preostala termoelektrana na ugljen u Hrvatskoj), trebali najkasnije do 2033. godine prestati s radom. 

SMR tehnologija (Small Modular Reactors) podrazumijeva manje nuklearne reaktore koji se proizvode modularno u tvornicama i zatim transportiraju na lokaciju, nudeći veću fleksibilnost, sigurnost i ekonomičnost u usporedbi s tradicionalnim velikim reaktorima.

Jedan od sudionika okruglog stola bio je hrvatski energetski stručnjak prof. dr. sc. Davor Grgić, profesor na zagrebačkom Fakultetu elektrotehnike i računarstva (FER) na Zavodu za visoki napon i energetiku. Diplomirao je, magistrirao i doktorirao na području nuklearne energetike. Osnovno područje istraživanja su mu nuklearna sigurnost, pogon nuklearnih elektrana i općenito utjecaj energetskih postrojenja na okoliš.

Prof. dr. sc. Grgić član je Odbora za sigurnost NE Krško i aktivno sudjeluje u ocjenjivanju i unaprjeđivanju sigurnosti njenog rada. Također aktivno surađuje na projektima Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA), Nuklearne regulatorne komisije SAD (US NRC) i s istraživačkim institucijama u SAD, Sloveniji, Njemačkoj i Italiji.

'Vjerojatnost bilo kakvog kvara s radiološkim posljedicama u malim reaktorima je sto puta manja nego u velikim reaktorima'

- Između ostalog, razgovarali smo o mogućnostima da se energetske potrebe mogu u jednom dijelu zadovoljiti, osim obnovljivim izvorima, i malim nuklearnim elektranama. Inicijalna namjera okruglog stola je bila vidjeti kakve su pogonske karakteristike takvih objekata, kakve su sigurnosne karakteristike, da li mogu biti kompatibilne s postojećim lokacijama termoelektrana i onda smo još govorili o tome što sve neka lokacija mora ispuniti da bi mogla biti nuklearna lokacija. I tu nema automatizma u zamjeni jedne vrste elektrane drugom, ističe u uvodu prof. Grgić.

Tko je u raspravi kao moguću lokaciju imenovao Plomin?

Nitko eksplicitno. To je općenito bio razgovor o malim modularnim reaktorima. Oni imaju šire područje primjene, znači mogu proizvoditi električnu energiju, toplinu, vodik. Drugo, mogu se namjenski koristiti za zamjenu postojećih termoelektrana i za to ih u svijetu misle koristiti. I treće, mogu biti direktno u funkciji napajanja data centara. I jedan od razloga zašto smo mi zapravo razgovarali je objasniti mogućnosti da se oni koriste za napajanje data centara (umjetna inteligencija, informatika), jer je dio inicijative u organizaciji okruglog stola bio vezan za ICT dio unutar HGK županijske komore Pula.

Ali bilo je spomena i govora o Plominu, govorili ste da tamo već postoji infrastruktura.

Nismo razgovarali direktno o zamjeni TE Plomin (niti je to cilj, niti imamo mandat za tako nešto), nego smo govorili o tome zašto se mali modularni reaktori dovode u vezu s postojećim termoelektranama na ugljen. Razlog je u tome što imate lokaciju koja je dijelom već ekološki kompromitirana, koja ima energetsku infrastrukturu, koja ima konzum koji napaja, i koja ima dio rashladnog sustava koji se može iskoristiti. Neovisno o svemu tome, svaka takva lokacija mora proći dodatno istraživanje da bi tamo mogla biti locirana nuklearna elektrana. Kao što sam rekao, nema automatizma u mogućoj zamjeni jedne elektrane drugom.

Što to znači da nema automatizma?

To znači da ako negdje imate termoelektranu, to ne znači da će se tamo moći stvarno graditi nuklearna elektrana. Potrebno je provesti istraživanja i ispuniti iste rigorozne uvjete kao za bilo koju drugu nuklearnu lokaciju. Mi smo pokušali samo objasniti zašto u svijetu ljudi koriste takve lokacije da bi se na njima gradile nuklearne elektrane, kao jedan od načina dekarbonizacije proizvodnje električne energije. Nedavno, kad je bio u Engleskoj, predsjednik Trump posjetio je jednu takvu lokaciju gdje su bile termoelektrane na ugljen 900 MW, a gdje se planira napraviti dva mala modularna reaktora i gdje će se blizu te lokacije napraviti 'data centri'.

I što da sad mještani Istre, odnosno Plomina zaključe o nuklearnoj elektrani u Plominu?

Nije bilo govora o tako nečem. Bilo je govora o tome da Istra ima neke specifičnosti unutar hrvatskog elektroenergetskog sustava, da trenutno ima ograničenu magistralnu vezu s ostatkom Hrvatske, koja je sad na naponskom nivou od 220 kV. U budućnosti će se ta veza dignuti na napon od 400 kV i bit će pouzdanija. Kad Plomin ide 'out', morat će neki drugi izvori nadoknaditi njegovu proizvodnju, ako se ne želi ovisiti samo o proizvodnji u nekom drugom dijelu zemlje. To mogu biti obnovljivi izvori i zato u međuvremenu (prije gašenja TE Plomin) treba graditi obnovljive izvore. Dugoročno na nivou cijele Hrvatske samo obnovljivi izvori nisu dovoljni, jer po danu imate sunca, po noći nemate. Istra, koliko vidim ne želi na kopnu graditi vjetroelektrane (slično je u Sloveniji), offshore elektrane imaju malo šanse jer imate duboko more i ne ostane puno mogućih izvora. Evo, to je ta priča.

Dakle, nikakvog automatizma, nikakve panike, ničeg drugog nema i to smo više puta naglasili. Šta god se vezano za nuklearnu energiju bude kod nas događalo, događat će se za 10 godina i ako se u Hrvatskoj uopće bude gradila nuklearna elektrana, ja bih prvo razmišljao o lokaciji Prevlaka na rijeci Savi koja je već bila kompletno istražena lokacija.

Koja je prednost ovih malih nuklearnih reaktora u odnosu na veliku nuklearnu elektranu?

Manje investicije, brža gradnja, naprednije sigurnosne karakteristike, mogućnost suživota s obnovljenim izvorima, fleksibilnost rada na mreži.

Javnost se najviše plaši nesigurnosti nakon havarije u nuklearnoj elektrani Fukushima 2011. odnosno Černobilu 1986. godine, nakon koje se u Jugoslaviji odustalo od gradnje nuklearke u Prevlaci na rijeci Savi (između Siska i Zagreba). U čemu je prednost malih reaktora u odnosu na klasične nuklearne elektrane?

Ti su reaktori rađeni s većim udjelom pasivne sigurnosti i napravljeni su tako da poslije bilo kojeg oblika ugroze praktično sedam dana imaju autonomiju, da nitko ne mora ništa raditi s njima, niti operateri, niti morate dovesti vodu, struju ili bilo što drugo da bi zaštitili okoliš od ispuštanja radioaktivnosti. Znači, ti su reaktori sami sebi dovoljni sedam dana. I vjerojatnost bilo kakvog kvara s radiološkim posljedicama je otprilike za dva reda veličine (sto puta) manja nego u velikim reaktorima.

Ima interno hlađenje, koliko sam shvatio?

Ima interne količine vode koje koristeći uzgon, zbog razlike gustoće/temperature, hlade reaktor (dakle prirodnom konvekcijom), imaju mogućnost indirektnog prijenosa topline na okoliš, obično koristeći zračno hlađenje. Recimo, Fukushima je imala izgubljenu mogućnost hlađenja morem jer je plimni (tsunami) val uništio sve što su imali na obali: usise vode, pumpe, dizel agregate itd. Novi reaktori se mogu hladiti zrakom, znači odbacivati toplinu na okoliš u zrak, a ne u vodu, bez direktne veze reaktora i okoliša (time je eliminirana mogućnost ispuštanja radioaktivnog materijala).

O Korlevićevom šarafu: "Već sada proizvodimo stvari koje se ugrađuju u nuklearne elektrane"

Kako komentirate u tom smislu ljetošnju izjavu Korada Korlevića koji je o mogućnostima gradnje malih nuklearnih reaktora rekao da "mi nismo u stanju napraviti ni šarafe za tu elektranu", dodavši da " kad to budu drugi napravili, kad bude jeftino, ako bude dobro, onda dolazimo mi na red”.

Ako on misli da mi ne znamo napraviti šaraf u nuklearnoj elektrani (oni u maloj elektrani nisu drugačiji od onih u velikoj), ja se s time ne slažem. Ja njemu vjerujem kad govori o zvjezdanom nebu jer se time bavi. Možda bi mogao i on vjerovati drugim ljudima koji se bave s nečim drugim. Nedavno je u Zagrebu održana dvodnevna energetska radionica/konferencija Hrvatske i Južne Koreje, i gdje je bilo rečeno da smo mi zemlja koja se dominantno bavi turizmom. Čak ni poljoprivredu nismo značajnije spomenuli. Mi jesmo zemlja koja se bavi turizmom i poljoprivredom, ali ne samo time. Ja bih bio sretan da se mi stvarno dobro bavimo i turizmom i poljoprivredom, jer je to dobar početak. Postoje u Hrvatskoj ljudi koji su vrijedni i sposobni i rade tako da cijela Europa koristi njihove proizvode. Ja ih ne mislim podcijeniti. Znači, ako smo mi u stanju proizvoditi puške, zaštitne šljemove, transformatore i električne motore, tramvaje, dronove, uređaje za razminiranje, energetsku elektroniku, sustave napajanja, programske aplikacije i još puno drugoga, ja ne bih zanemario te ljude, njihov trud i sposobnosti i potrebe. Ako nekog zanima, već sad proizvodimo stvari koje se ugrađuju u nuklearne elektrane. Sve te djelatnosti trebaju i različite oblike energije i energija je nužna za daljnji razvoj Hrvatske. Istra je nekad bila jedna od vodećih u ICT (informacijska i komunikacijske tehnologije) sektoru, primjerice Digitron Buje. U Istri i dalje imate razvijen ICT sektor s mogućnošću dodatnog širenja. To će tražiti dodatne izvore energije. U Hrvatskoj dakle još imamo industriju koja traži i odgovarajuću podršku u energetici. Imamo i veće gradove koji ne mogu biti svi ovisni samo o obnovljivim izvorima. U gradu nema svatko kuću na čiji će krov postaviti fotonaponski panel; ja recimo imam mali stan. Takva raznolikost potreba traži u budućnosti i različite načine proizvodnje električne energije. Ako baš želite, to je neka moja poruka onima koje su iz konteksta izvukli samo jednu moguću implikaciju razgovora na spomenutom okruglom stolu.

Na spomenutom okruglom stolu u Puli sudjelovali su i Tihomir Hodak i Beata Gabrić iz Ministarstva gospodarstva, naglasivši da se sve energetske opcije razmatraju isključivo u okviru dugoročnih strategija.

Strah od nuklearne energije još uvijek postoji, ali često nije utemeljen

- Suradnja kroz NE Krško ostaje važna, ali dugoročno moramo razmišljati i o vlastitim rješenjima. To ne znači odustajanje od obnovljivih izvora, nego njihovo nadopunjavanje stabilnim tehnologijama. Energetska tranzicija mora biti realna, a ne deklarativna, istaknuo je Hodak, a prenio Jutarnjil list.

S druge strane, Beata Gabrić osvrnula se na pitanje sigurnosti i javne percepcije.

- Strah od nuklearne energije još uvijek postoji, ali često nije utemeljen na današnjim tehnološkim standardima. U sigurnost se desetljećima sustavno ulaže i iskustva pokazuju visoku pouzdanost. Zato je otvorena i argumentirana komunikacija s javnošću ključna, kazala je Gabrić.


Nastavite čitati

Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.

  • Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.