„Građani koji su poštivali Zakon do sada, čut će poruku da su ponovno izigrani. Građani koji nisu poštivali pravila, odnosno kršili ih, čak i nakon 2011. godine, čut će poruku da im se pruža nova prilika. A oni građani skloni malverzacijama i korupciji, čut će poruku da je ovo još jedna prilika za dobru zaradu“, rekao je saborski zastupnik IDS-a Dalibor Paus tijekom rasprave o prijedlogu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama navodeći kako se ukidanjem roka za legalizaciju bespravne gradnje šalje pogrešna poruka građanima, a koja dugoročno šteti hrvatskom prostoru.
Zastupnik je naveo kako će se stvarni razmjeri štete koju je učinila bespravna gradnja moći procijeniti tek kada se objave precizni podaci o broju legaliziranih objekata unutar i izvan građevinskog područja. Ti bi podaci mogli pokazati da je upravo dosadašnja praksa legalizacije koja je dozvoljavala i ozakonjenje građevina izvan građevinskog područja, umjesto da podvuče crtu i zaustavi bespravnu gradnju, u određenoj mjeri potaknula njezino širenje.
Iako je ocijenio pozitivnim da se građanima koji do sada nisu legalizirali dograđenu sobu, terasu ili slično, u skladu s prostorno-planskom namjenom daje prilika da to sada učine, izričito se protivi ponovnom otvaranju roka za ozakonjenje bespravne gradnje izvan građevinskog područja i protivno prostorno-planskoj namjeni. Takve izmjene zadiru u samu srž zakona iz 2012. godine, koji je bio zamišljen kao jednokratna mjera s jasnim rokom i porukom da je riječ o posljednjoj prilici, a ne trajnom modelu upravljanja prostorom.
Ukidanjem roka i ponovnim otvaranjem postupaka država obeshrabruje građane koji su poštivali pravila, dok istodobno otvara prostor za nove pritiske na lokalnu samoupravu, izmjene prostornih planova, manipulacije i korupciju.
„Legalizacija pomoćnih objekata i dogradnja unutar građevinskog područja, koje su u skladu s prostornim planovima, ima smisla i ne dovodi u pitanje pravednost sustava. No omogućavanje legaliziranja objekata na poljoprivrednom i šumskom zemljištu te u zaštićenim područjima predstavlja trajnu štetu za prostor, potiče novu bespravnu gradnju i šalje poruku da se nepoštivanje zakona dugoročno isplati“, poručuje Paus.
Ako postoji potreba za dodatnim podnošenjem zahtjeva za ozakonjenje bespravne gradnje nastale prije lipnja 2011. onda ono mora biti vremenski ograničeno i strogo vezano uz objekte koji su u skladu s prostorno-planskom namjenom. Sve drugo, prema njemu, predstavlja ozbiljan korak unatrag u zaštiti prostora i pravnoj sigurnosti.
