U Orbanićima, pokraj Žminja, u samom srcu Istre, već više od dva desetljeća, stvara se jedna poduzetnička priča koja se razvijala tiho, bez velikih kampanja i pompoznih slogana, ali s jasnim fokusom na kvalitetu, povjerenje i dugoročnost. Vidljivost među klijentima svakodnevno raste i to zahvaljujući predanom radu i usmenoj predaji, koju prenose zadovoljne mušterije. Tvrtka Elitimo, koju je 2004. godine osnovao Marijan Orbanić, započela je kao stolarija, da bi se s vremenom razvila u jednog od najprepoznatljivijih istarskih proizvođača montažnih kuća i objekata po mjeri.
Ulazak u montažnu gradnju 2017. godine bio je, kako sam Orbanić navodi, hrabar iskorak na potpuno novo tržište – bez obiteljske tradicije u tom segmentu poslovanja, ali s bogatim stolarskim znanjem kao predispozicijom i jasnom vizijom, da samo s kvalitetom mogu napredovati. Danas, s gotovo stotinu realiziranih objekata, Elitimo stoji iza kuća u kojima ljudi žive i rade, te iza projekata koji se temelje na transparentnosti, lokalnoj proizvodnji i osobnoj prisutnosti vlasnika tvrtke na terenu, dok kuće nastaju, a on nadzire svaki segment gradnje.
U razgovoru s Marijanom Orbanićem dotaknuli smo se razvoja tvrtke, specifičnosti montažne gradnje, odnosa s klijentima, važnosti preporuke i povjerenja, ali i šire slike – od zapošljavanja i lokalne zajednice, do osobnih projekata i životne filozofije koja stoji iza imena Elitimo. Jer ova tvrtka ne gradi samo kuće, već i čvrste odnose s klijentima, koji u tim kućama žive i rade.
Kao i većina ljudi, Marijan ima svoje zadovoljstvo mimo osnovne djelatnosti, pa je tako ono što je započelo kao ideja s putovanja, preraslo u hobi koji je dodatno povezao njega i sina Adama u ostvarenju specifične ideje.
Naime, zajednički rad na izradi pick-up kampera nije bio samo tehnički izazov, već i vrijeme provedeno u razgovoru, planiranju, ispitivanju i učenju. Donio je spoj Marijanovog iskustva i Adamove mladenačke znatiželje te ga pretvorio u obiteljsku priču, u kojoj se ljubav prema putovanjima, stvaranju i slobodi prenosi sa starije generacije na onu mlađu.
Orbanić za sebe duhovito ističe da je zasigurno najautohtoniji mještanin Orbanića, jer i kuća u kojoj živi nosi broj 1. Ono što se posebno izdvojilo u našem posjetu tvrtki Elitimo je ploča u uredu na kojoj je lista čekanja za sljedećih dvadesetak projekata, a koja dokazuje da budućnost tvrtke i nadalje ide prema uzlaznoj putanji.
Elitimo
Koliko ste objekata do danas izgradili i gdje?
Od 2017. do danas izgradili smo oko stotinu objekata – manjih i većih, montažnih ili mobilnih i to gotovo isključivo u Istri, što je relativno velika, brojka, pogotovo ako uzmete u obzir da smo ušli na novo tržište bez ikakve obiteljske tradicije u tom poslu. Ni moj nono, ni otac, ni ja prije nismo radili montažne kuće.
Sve je trebalo stvoriti od početka – model gradnje, proizvodnju, opremu, novu halu, novi proizvodni pogon. Trebalo je sve nadograditi na postojeću stolariju - dizalice, strojeve, logistiku.
Broj ljudi koji danas sudjeluju u vašem projektu?
Ako gledamo ukupno, uključujući kooperante, radi se o pedesetak ljudi. Dosta radimo s vanjskim suradnicima za dijelove koje ne pokriva drvena gradnja – električare, vodoinstalatere, limare. To su naši stalni suradnici i moram priznati da s njima funkcioniramo izuzetno dobro.
Ono što se često čuje kod klasične zidane gradnje je da ljudi čekaju majstore, što zna potrajati, kod nas to ne postoji. Kod nas majstori pitaju što je sljedeće.
Na rasporedu je po dvadesetak kuća i svi znaju unaprijed što ih čeka. Mi vodimo organizaciju, termine, naplatu. Na gradilištu se zna okupiti i tridesetak ljudi u jednom danu, s desetak vozila, kako bi se posao započeo i završio što brže.
Cilj je da se objekt što prije zatvori, da se ne smoči. Postoji niz razloga zašto je to važno, i to su prednosti koje mi kao lokalni proizvođač nudimo.
Marijan Orbanić - Stalno u pokretu
U čemu se razlikujete od drugih?
Mi smo ovdje domaći. Za razliku od nekih koji ostave kuću otvorenu, pa se smoči, možda nude i nižu cijenu, ali na kraju to ne ispadne jeftinije – ni financijski ni kvalitetom. Tržište je danas puno svega i svačega.
Koliko vam je važan društveni aspekt – zapošljavanje?
Izuzetno važan. Ovdje govorimo o pedesetak ljudi koji direktno ili indirektno žive od ovog posla. To znači i pedesetak obitelji. Direktno kod nas je zaposleno oko deset ljudi. Broj se ponekad mijenja, ovisno o tržištu, ali ono što je važno – to nisu ljudi koji dolaze na šest mjeseci. Većina ih je s nama od samog početka.
Kakav asortiman nudite tržištu?
Pokrivamo sve – od proizvodnje namještaja po mjeri, parketa, do kompletne kuće. Pratimo sajmove i trendove jer tržište to traži. Danas se puno koriste moderne fasade, WPC materijali, suvremeni dizajnerski elementi. Sve to nudimo našim klijentima.
Kakvi se materijali koriste prilikom gradnje?
Radimo isključivo s kvalitetnim materijalima. Koristimo svjetski poznate marke – od sirovine do ugradnje. U našim kućama koristi se isključivo lamelirana greda, a ne svježe piljeno drvo.
To, naravno, ima svoju cijenu. Možda se nekad na prvi pogled čini skuplje, ali kad se povuče crta, mi nismo skuplji od onih koji dovoze materijale iz istočnih zemalja, često s upitnom dokumentacijom, uporabnim dozvolama i dugoročnom kvalitetom.
Kako uspoređujete montažnu i zidanu gradnju?
Postoji još uvijek ta tradicionalna percepcija – moj otac zna reći: "Gotova je ta baraka". To je stvar navike i tradicije. Ali montažna gradnja je u snažnoj ekspanziji. Lijepo izgleda, moderna je, i u mnogim segmentima ima prednosti.
Ja uvijek kažem, ako je kvalitetno napravljena, montažna kuća može biti i dvostruko bolja od zidane. Ako je loše napravljena – onda je dvostruko gora.
Što je ključno za kvalitetu?
Transparentnost. Investitor mora u svakom trenutku moći doći, bez najave, i vidjeti u kojoj je fazi njegova kuća. Što se ugrađuje u zidove, gdje su instalacije, utičnice, sve mora biti vidljivo. Bez naknadnih iznenađenja. To je velika prednost montažne gradnje – sve se vidi i sve se može kontrolirati.
Nudite li tipske kuće?
Ne. Mi ne nudimo nekoliko modela koje samo ponavljamo. Radimo isključivo "custom made". Kad nas ljudi prvi put nazovu i pitaju za cijenu, uvijek ih pokušamo pozvati na sastanak. Moramo vidjeti što žele. Tek tada se može formirati točna, konačna cijena – do zadnjeg centa.
Uvijek koristim usporedbu s autom - ne ulazite u autosalon i pitate "koliko košta auto" bez da znate koji model i opremu želite.
Koji su najmanji i najveći objekti koje ste gradili?
Nema ograničenja. Radili smo objekte od desetak kvadrata za kampove. Na Brijunima smo radili infopunkt od 12 metara četvornih, opremljen solarnim panelima, baterijama i touch ekranom.
Najveća kuća koju smo radili ima 220 m2. Sve je stvar statike i projekta. Svaka kuća ima svoj projekt, nema kopiranja.
Tko se odlučuje za izgradnju vaših kuća?
Uglavnom ljudi koji nas već poznaju ili dolaze po preporuci. Gotovo svi naši klijenti dolaze preko prijatelja. Usmena predaja o kvaliteti je najbolja reklama. Ljudi često misle da je montažna kuća nešto jeftino, improvizirano, pogodno samo za najam. Kod nas se svaki detalj prilagođava za stalno stanovanje. Oko 80 posto kuća koje smo izgradili su obiteljske kuće za život. To nam je posebno drago.
Kakve su povratne informacije koje dobivate od kupaca?
Izvrsne. Ljudi nam se javljaju i govore koliko malo troše na grijanje, koliko su zadovoljni kvalitetom. Posebno mi je ostala u sjećanju situacija na sajmu u Poreču, gdje je jedna studentica arhitekture, pred cijelim razredom, rekla: "Oni su nama radili kuću". To je kuća u kojoj ona živi. To je osjećaj koji se ne može platiti.
Koliko je važno povjerenje između vas i klijenata?
Presudno. Imali smo slučajeve gdje se s investitorima nismo nikada osobno sreli na gradilištu. Sve se odvijalo putem maila, poruka i fotografija. Ključeve smo im predali s potpuno dovršenom kućom i namještajem. To govori samo za sebe.
Ljudima je bitno koliko traje izgradnja, kakva je situacija kod vas?
Kad su dozvole i temelji gotovi, izgradnja traje oko četiri mjeseca. Ukupno s opremanjem, oko šest mjeseci. Svaki segment mora poštovati pravila struke – sušenje estriha, tehnološke procese. Kuća "u mjesec dana" jednostavno nije realna ako želite kvalitetu.
Po čemu je Elitimo specifičan?
Po tome što sam ja osobno svaki dan na terenu. Znam gdje je svaki vijak. Klijenti mogu vidjeti gotove kuće, kuće u izgradnji, razgovarati s ljudima koji u njima žive. Razvili smo i jedno konstrukcijsko rješenje koje dodatno povećava stabilnost zidova. Radimo na njegovoj patentnoj zaštiti. Sve ugrađene komponente imaju ime i prezime – certificirani materijali, parne brane, izolacije, lamelirane grede s atestima.
Možemo li govoriti o cijenama?
Možemo, ali uvijek uz napomenu da "ključ u ruke" nema uvijek isto značenje. Kod nas to znači potpuno dovršenu kuću, uključujući namještaj. Orijentacijska cijena kreće se oko 970 eura po kvadratu + PDV, za vrlo dobro opremljenu kuću.
I za kraj ovog dijela razgovora – ime Elitimo često se doživljava kao elitističko?
Da, ljudi to ponekad krivo tumače. U istarskom kontekstu “elitimo” znači nužni dio, nešto što ti pripada i nema veze s elitizmom. Možda nas ime ponekad i koči, ali tko dođe i vidi kako radimo – sve mu je jasno.
Pick-up kamper kao obiteljski projekt i način života
Kao što smo u uvodu napomenuli, radi se o projektu oca i sina - koliko je vremena trebalo za izradu kampera?
Pa, trebalo je dosta razmišljanja i planiranja. Trebalo je paziti gdje će se puniti voda, da ništa ne ostane neiskorišteno, kako sve složiti da funkcionira u malom prostoru. U početku sam planirao da imamo oko 80 litara pitke vode – i stvarno, na pick-upu smo napravili spremnik od 80 litara. Sve je to bilo jako lijepo opremljeno.
Rađanje ideje
Što sve kamper ima od opreme?
Ima pitku vodu, pumpe, crni tank – praktički mobilni WC – i plavi tank za mali sudoper. Sve funkcionira na 220 volti, ali i preko auta, s pomoću pretvarača, baš kao u velikom kamperu. Sve je jako dobro osmišljeno, iako se radi o prostoru od svega par kvadrata. Teško je to zamisliti bez slike, ali iza svega stoji puno truda i promišljanja.
Na fotografijama se vidi unutrašnjost: gore je krevet, sudoper, dolje WC. Radi se zapravo o kapsuli koja se montira na vozilo.
Djeluje vrlo profesionalno izrađeno.
Je, vidi se da je sve promišljeno, izračunato i napravljeno ozbiljno. Mi imamo strojeve, znamo s namještajem, ali najveći izazov je bio ukomponirati sve komponente da sustav bude potpuno autonoman. Teoretski, može se živjeti 15 dana u dva kvadrata.
Posebno je zanimljivo što ste projekt radili sa sinom.
Da, to mi je možda i najdraži dio. Inspiracija je došla kad smo obiteljski bili kod rodbine u Australiji. Tamo ima jako puno pick-upova s kamperskim nadogradnjama. Kako smo bili turistički, to me baš oduševilo. Još tu večer sam počeo skicirati ideju. U to vrijeme još nisam imao pick-up, ali sam ubrzo odlučio kupiti novi Ford i prema toj ideji sve raditi.
Izrada projekta
Jeste li morali dobivati neka posebna odobrenja ili ateste?
To je posebna priča. Prvo smo pitali CVH kako ide atestiranje. No odlučili smo kapsulu ne atestirati kao kamper, nego je tretirati kao teret. Problem je bio u dužini za spavanje – ako je šire od auta, više nije teret. Zato sam proširio auto uz potrebne ateste: šire gume, felge i naplatke, ukupno šest centimetara. Tako smo sve prilagodili autu i nismo morali atestirati kapsulu. Prošli smo jako puno zemalja i nikad nas nitko ništa nije pitao – jer smo u gabaritima.
Putovanje na Nordkapp
Jeste li razmišljali o sigurnosti u vožnji?
Naravno. Otpor zraka, težina – sve to igra veliku ulogu. Svaki komad se vagao da ne premašimo nosivost. Na kraju je sve ispalo kao da smo ih napravili već 50 komada. Jedina "greška" bila je anegdota s našeg prvog putovanja od 9.000 kilometara do samog sjevera Norveške - do Nordkappa.
Prvi dan putovanja, stigli smo u München. Krenuli smo na spavanje, a unutra sve mokro. Pomislili smo da kamper pušta vodu, a nismo ga ni testirali po kiši! Na kraju smo ustanovili da je krovni prozor ostao otvoren. Srećom, nije bilo nikakvog curenja – samo mala početnička nespretnost.
Krenuli smo dalje, prema Berlinu, obišli puno gradova, došli do Danske i onda prešli na Skandinavski poluotok - prošli Švedsku i Norvešku i došli do cilja. To je bio trijumf naše avanture. Sin Adam je ostvario svoj veliki san za jednom takvom životnom avanturom.
Za natrag smo ohrabreni iskustvom, krenuli drugim putem, kroz Finsku na pojedinim mjestima neposredno uz rusku granicu. Došli smo do Helsinkija, te s trajektom do Talina u Estoniji. Slijedili su Latvija, Litva, Poljska, Češka, Austrija i preko Slovenije nakon šesnaest dana stigli smo kući.
Marijan i Adam na Nordkappu
Je li bilo razmišljanja o prodaji ili čak novom poslovnom pothvatu?
Jesmo, pogotovo kad smo kasnije nabavili veliki kamper. Ali sin je rekao: "Ne, tata, pusti ovaj za mene". Tako da je kapsula završila u garaži. Za četiri godine će je moći koristiti samostalno. A što se tiče biznisa – vjerujem da bi se moglo. Nakon korone se kod nas jako probudila kamperska scena.
Primjećujete li promjene u kamperskoj kulturi?
Definitivno. Prije si mogao nabrojati kampere na prste, a danas ih je puno više na cestama. Zakoni će se morati mijenjati jer kamperisti žele poštovati pravila, ali često nemaju gdje parkirati. U Rovinju su to jako lijepo riješili, kao i u Porto Piccolu kod Trsta – uređena mjesta, uz more, ograđeno, stvarno vrhunski.
Kampiranje kao stil života?
To je novi način provođenja godišnjeg odmora. Kad se vratiš kući, već planiraš sljedeće putovanje. Stvori se neka vrsta ovisnosti. Ja i stariji sin već radimo planove za sljedeću sezonu, dok su žena i mlađi sin više za jedno putovanje godišnje. Vidjet ćemo hoće li starijeg sina proći entuzijazam kada napuni 18 godina, ali za sada ga drži – i to jako.
