U brodogradilištu Uljanik danas je održano svečano otkrivanje spomen ploče poginulom hrvatskom policajcu, Puljaninu Eugenu Lapčiću.
Eugen Lapčić prvi je Istranin koji je poginuo u Domovinskom ratu, a prije samoga rata bio je zaposlenik Uljanika u kojemu je radio kao dizaličar. Stoga je spomen ploča, koju je dizajnirao David Ivić, postavljena na jednu od dizalica koja je još u funkciji i pokriva trenutnu proizvodnju.
Na ploči piše Eugen Lapčić - Hrvatski policajac i Uljanikov dizaličar. "Navik on živi, ki zgine pošteno".
Imao je tek 24 godine
Eugen je poginuo u Daruvaru, na samom početku rata, 24. rujna 1991. godine. Imao je tek 24 godine.
- U dogovoru s upravom Uljanika i gradonačelnikom Pule Filipom Zoričićem, usuglašena je inicijativa da se na jednoj od dizalica brodogradilišta postavi spomen ploča njemu u čast, doznajemo od inicijatora akcije Predraga Rojnića.
Kako nam je kazao, Eugen je bio njegov školski kolega i "sjajan dečko" i bilo mu je krivo da se njegovo ime, iako je poginuo kao prvi iz Istre, nekako izgubilo.
Svečanom događaju nazočili su predstavnici braniteljskih udruga proisteklih iz Domovinskog rata, delegacije grada Daruvara i pripadnici MUP -a Bjelovarsko - Bilogorske županije, MORH -a, MUP -a RH i grada Pule, OSRH, gradonačelnik Filip Zoričić, predstavnici Istarske županije, Časničkog zbora grada Pule. Na svečanom otkrivanju ploče bili su direktor Uljanika Samir Hadzic, načelnik PU Istarske Božo Kirin, branitelji iz Daruvara, Eugenova sestra Nevenka, rodbina, prijatelji, a pridružili su im se i brojni Uljanikovi radnici.
U umjetničkom dijelu programa nastupao je zbor Matko Brajša Rašan, pjesnikinja Vesna Terzić i kantautor Davor Terzić, a cjelokupni program vodila je glumica i voditeljica Lara Živolić.
Sestra Nevenka kazala nam je kako joj postavljanje spomen-ploče puno znači, a posebno samo mjesto na kojem je postavljana.
Cijeli život vezan uz Uljanik
- Koliko sam tužna radi njegova smrti, toliko sam danas sretna što je njegovo ima nakon tri desetljeća zasluženo isplivalo na površinu. Sada će dobiti trajan spomen i to u Uljaniku u kojem je radio kao dizaličar, kazala nam je Nevenka.
Ispričala nam je da su u brodogradilištu radili i njegovi pokojni roditelji. Nažalost, otac je u Uljaniku smrtno stradao kada je Eugen još bio dijete, a majka udovica ostala je raditi u Uljaniku do umirovljenja.
Zločin u Doljanima kod Daruvara
1. rujna 1991. godine, u ranim jutarnjim satima, veći broj naoružanih pripadnika srpske paravojne formacije tzv. „TO Pakrac“ izvršio je minobacački napad na Doljane, nakon čega su, podijeljeni u nekoliko grupa, iz više smjerova izvršili pješački napad na Doljane.
Po upadu u selo ulazili su u kuće i odvodili neke, od tamo zatečenih, civila i pripadnika seoske straže. Jedan od njih tada je kundakom automatske puške udario u leđa zarobljenog pripadnika seoske straže Vladimira Zimića te mu iz puške ispalio u noge dva kraća rafala ranivši ga u lijevo stopalo. Zatim su svi zajedno uz upotrebu ručnih bacača, tromblonskih mina i pušaka napali kuću Miroslava Polenusa u predjelu zvanom „Kopeček“ u kojem se nalazilo više pripadnika MUP-a RH i seoske straže koje su, prijetnjom da će ubiti prisilno dovedenog Zimić Vladimira, prisilili na predaju.
Udarali su ih kundacima puške, vezali i pucali u njih
Nakon što su svi odložili oružje i izašli iz kuće, bili su svučeni do gaća. Zarobljene su zatim udarcima kundaka pušaka oborili na cestu glavom prema dolje te su im žicom vezali ruke te ih tako vezane udarali po cijelom tijelu i glavi. Potom su u tako vezane i nemoćne zarobljenike iz blizine pucali iz vatrenog oružja. Pri tome su Vitomir Polenus, Željko Hunjek, Alfons Tutić, Vladimir Zimić i Marijan Polenus zadobili teške tjelesne ozlijede, dok su Srećko Manđini, Željko Bublić i Eugen Lapčić zadobili mnogobrojne teške i po život opasne tjelesne ozlijede od kojih su preminuli, navodi se u službenom izvješću događaja Dokumente - Centra za suočavanje s prošlošću.