Političke stranke koje podržavaju gradnju hotela s pet zvjezdica na pulskom Lungomareu - SDP, HDZ, Nezavisna lista Filipa Zoričića, Zeleni savez, IDS - mogu biti svašta, ali svakako nisu indiferentne prema marketinškoj kampanji investitora koja ovih dana poprima sve agresivnije obrise.
Oni, istina, žele da vjerujemo da je tome tako. Namjerno se prave blesavi. Pa ako prođe - prođe. Znate onu puno puta viđenu situaciju u školi kada učitelj na, metnimo, satu kemije, postavi pitanje razredu, nitko mu ne nudi odgovor, pa je primoran prozvati nečije ime i prezime. Učenici onda – a to je klasika među strategijama preživljavanja - pognu glave, zabulje se u klupe kao da su baš u tom trenutku na njima otkrili nešto što prije nikada nisu ni slutili da će ugledati, nešto neodoljivo intrigantno što iziskuje njihovu punu pažnju, i mole boga da ta prokušana taktika, izbjegavanje kontakta oči u oči s profesorom, urodi plodom i izbjegnu metak.
E, tome ovih dana svjedočimo na pulskoj političkoj sceni. Razlika je samo u tome što đaci točan odgovor ne znaju, dok ga pulski političari znaju. Ishod je, međutim, sličan. Netočnim odgovorom učenik će od profesora zaraditi topa u imeniku, a političaru će kec u registru djela i odluka upisati javnost.
Tvrtka Hotel Valkane je, naime, početkom ovog tjedna medijima poslala dvominutni video uradak u kojem (in)direktno poručuju da bez hotela na Lungomareu Pula više nikad neće izgraditi niti jedan vrtić, a da će se nameti, koji su zadnjih mjeseci ionako poletjeli u nebo, dodatno porasti, da bi u zadnjim sekundama pozvali građane i građanke da na dan referenduma, 9. listopada, ostanu doma, i to ovim riječima: Reci NE blokadi Pule, reci NE ovakvom referendumu. #ostanidoma.
Takva metoda propagande, koja, kopirajući slogan #ostanidoma koji se u vrijeme pandemije koronavirusa koristio kako bi se apeliralo na ljude da reduciraju fizičke kontakte, uspoređuje demokraciju s virusom, ne da nije naišla na otpor i osudu dijela političke scene, već ga je dočekala šutke, pognute glave.
No, umjesto u klupe, političari koji zagovaraju hotelizaciju tog dijela pulske obale, bulje u televizije, skrolaju po portalima, listaju štampu u kojima se ta moralno unakažena promidžba širi brzinom svjetlosti. Jer, znaju, kad su mediji ugušeni, pola posla već je obavljeno, a investitor Dragan Šolak je, bogu hvala, vlasnik i N1 televizije i NOVE TV. Većinu ostalih, pokazalo se, ionako može kupiti novcem.
I tako je priča o referendumu putem kojeg bi građani i građanke iduće nedjelje trebali odlučivati o sudbini dijela pulske obale, svoje obale, nalik na već tonu takvih ispričanih u Hrvatskoj. To je priča o bogatom tajkunu u sprezi s politikom, to je priča o krupnom kapitalu koji pod sobom ima vojsku ratnika izbranih (ironično) demokratskim putem. To je priča o gradonačelniku i partnerima koji su servilni, da, ali ne javnosti, nego krupnom kapitalu.
Bilo je, dakle, naivno vjerovati da će gradonačelnik Filip Zoričić, šef pulskog SDP-a Igor Belas i predsjednica lokalne podružnice HDZ-a Irena Hrstić, ili pak nezavisni vijećnik Milan Rašula, „Zelena“ Gordana Ferenčić i predsjednica Gradskog vijeća Marija Marković Nikolovski, na novinarski upit o investitorovoj propagandi kojom se gaze načela demokracije k'o iz topa odgovoriti: „Fuj, fuj! Evo, da niste vi nazvali mene, bio bih ja nazvao/la vas! To se mora reći, to se mora osuditi! Ako investitor ne poštuje demokratski alat kojim se građanima omogućava izravno odlučivanje o pitanjima bitnim za budućnost svog grada, onda ne poštuju niti građane! A ako ih ne poštuje, imam razloga sumnjati i u ostale činjenice koje je iznio! Građani su meni, znate, na prvom mjestu!".
Kad bi, naravno, nabrojani političari smatrali tako, konferenciju za novinare sazvali bi sami. Nametnula bi im se ta ideja sasvim prirodno, kao što im se, recimo, nametne u vrijeme izbornih kampanja.
Ovako su odgovorima "nemam komentara" (Igor Belas, SDP), "ne sudjelujemo, niti komentiramo kampanju niti jedne od strana" (Filip Zoričić, nezavisna lista) i "meni kao liječnici nije poznat podatak da su na snazi neke restrikcije" (Irena Hrstić, HDZ), sakrili pogled, radije se zamjerivši javnosti nego investitoru. Pred njime valja saviti koljeno.
Jer, gore navedeni odgovor je možda točan u očima javnosti koje predstavljaju, ali netočan u ime Boga - koji je, kako je svojevremeno kazao SDP-ov Igor Belas, Šolaka i poslao u Pulu.
Nema ovdje indiferentnosti. Stav je odavno zauzet i on je u službi kapitala.
