Političko preuzimanje Arene: kako je Pula zaboravila vlastite procedure

Smjena poznatog i nagrađenog glazbenog producenta Edija Cukerića i postavljanje koalicijskog partnera Gorana Mihovilovića u povjerenstvu koje odlučuje o programima u Areni, postala je prva afera mandata novog gradonačelnika Peđe Grbina (SDP). Pritom, stečen je dojam da je do rošade zbog koje je povjerenstvo kvalitetu predloženih koncerta ostalo bez jedinog stručnog člana, došlo prvenstvenog zbog toga što je Mihovilović. prema vlastitim riječima "došao na ideju" da postane član povjerenstva, pritom nastupajući kao da ga već vodi. 

O tome kako se vrlo upitan način Cukerićeve smjene pretvara Arenu u politički plijen, pisala je Mirjana Radulović iz Radio Rojca, a njen članak objavljujemo u cijelosti.

Činjenice su neugodne: gradonačelnik Pule, Peđa Grbin, bez javnog je obrazloženja smijenio Edija Cukerića iz Povjerenstva za programe u prostorima kulturno-povijesnih spomenika i na njegovo mjesto postavio koalicijskog partnera Gorana Mihovilovića. Koalicija se zatresla, a istodobno Grad objavljuje novi Poziv za termine u Areni 2026. – pozivajući se baš na Pravilnik i rad Povjerenstva. Ako to nije političko preuzimanje Arene, što jest?

Jedini član izravno vezan uz glazbenu struku zamijenjen je političkim akterom. Novi član Povjerenstva, Goran Mihovilović, odmah u medijima licitira “velikim imenima” (Iron Maiden, Nick Cave, David Byrne…) i crta “ambicioznu 2026.” – prije nego što je Povjerenstvo išta javno razmotrilo. Povjerenstvo za programe u prostorima kulturno-povijesnih spomenika ima jasno definiranu zadaću: utvrđuje koji su prijavljeni glazbeno-scenski programi od interesa za Grad, usklađuje termine i istupa u javnosti putem predsjednika_ce. U ovom slučaju Emine Popović Sterpin.

Dakle, Povjerenstvo je stručni filter i koordinacijsko tijelo. Ono ne predlaže već ocjenjuje predložene programe. I zato ovo što je gradonačelnik Pule napravio nije “komunikacija”, to je zaobilaženje formalnih kanala odlučivanja i evaluacije.

Akt je služben, s klasom i urudžbenim brojem. Iz lokalnih političkih krugova čuju se poruke koalicijskih partnera: Lorena Boljunčić proziva nered i podsjeća da je Cukerić deset godina radio bez naknade; Valter Boljunčić pokušava umiriti strasti. No, to su tek šumovi u pozadini. Središnje pitanje glasi: čemu služe gradski planovi, pravilnici i povjerenstva ako najave mogućih odluka iskaču u medijima prije objave javnog poziva i prije nego što tijela odrade posao?

Dok se ponavlja teza da je Cukerić radio bez naknade, Program javnih potreba u kulturi za 2025. planira 16.740 € za “naknade za rad 6 kulturnih vijeća i 2 povjerenstva”. Nigdje nije jasno objašnjen ključ raspodjele – dovoljno netransparentno da izazove sumnju.

A ako se već o Areni raspravlja putem medija, bilo bi korisno – i pristojno prema javnosti – čuti i stavove ostalih članova Povjerenstva. Uz već spomenutu predsjednicu i Gorana Mihovilovića, u Povjerenstvu sjede i Sanja Cinkopan Korotaj, Darko Komšo i Gracijano Kešac. Što oni misle o nagloj smjeni, o suludim najavama prije odluka tijela i o usklađenosti svega s Planom i Pravilnikom? Šutnja ovdje nije neutralna: kad se odluke o javnom dobru donose “ispod pulta”, tišina izgleda kao pristanak.

Zato je pošteno očekivati barem osnovno obrazloženje ili bar metodički odgovor: jesu li se sastali, jesu li glasali, jesu li tražili zapisnik i pravno ili stručno utemeljenje smjene? Ako Povjerenstvo treba biti stručni filter, a ne dekor, onda se od njegovih članova_ica očekuje da javno potvrde kriterije po kojima rade – ili da jednako javno kažu da se ti kriteriji zaobilaze. U protivnom, ostaje dojam da je Arena pretvorena u politički resurs, a Povjerenstvo u kulisu.

Plan razvoja kulture Grada Pule – Pola 2023.–2030. (usvojen 14. prosinca 2023.) izričit je: Arena nije samo scenografija za turiste; to je javna kulturna infrastruktura koja treba služiti lokalnoj zajednici i strateški planiranim međunarodnim manifestacijama. U razvoj sadržaja za kapitalnu baštinu potrebno je osim kulturne javnosti uključiti i građane s njihovim prijedlozima za razvoj baštine, navodi se u Planu. Ta se obveza odnosi na sve sudionike kulturnog sustava – od gradske uprave do promotora i organizatora događaja.

Minimum pristojnosti, maksimum transparentnosti

Vratite proces u institucije: Povjerenstvo mora odlučivati po Pravilniku – kroz jasne kriterije, zapisnike i glasovanje – a ne po principu “znam što bih doveo pa ulazim u Povjerenstvo”. Gradonačelničko kadroviranje ne smije zamijeniti ulogu Povjerenstva niti preskakati postupak.

Sezona po mjeri građana: Svaka sezona u Areni mora imati mjerljiv, javno vidljiv udio programa za lokalnu zajednicu. “Velika imena” trebaju biti rezultat provedenog postupka i rangiranja, a ne njegov pokretač.

Proaktivno objavite naknade (model, iznos po tijelu/članu, broj sjednica) za sva vijeća i povjerenstva u kulturi – preventivno, a ne tek na upit.

Povjerenje građana ne ovisi samo o rezultatima, nego i o načinu na koji se do njih došlo – jasna pravila, dosljedna primjena i obrazloženje odluka povećavaju povjerenje u institucije, procedure i donositelje odluka. Pula ima strategiju, ima pravila i ima tijelo koje bi trebalo štititi javni interes. Ako gradska vlast odluči da su planovi i pravilnici tek kulise, onda je Arena manje spomenik, a više politička bina. Kratkoročno to možda donosi zgodne naslove. Dugoročno – to je loša politika, loša kultura upravljanja i loša poruka građanima koji su, i ovoga puta na izborima, tražili baš suprotno.", piše Mirjana Radulović s Radija Rojc.