Prije 34 godine raketirani su Banski dvori, a Hrvatska krenula putem neovisnosti

Dva događaja iz listopada ratne, 1991., odluka Hrvatskog sabora o neovisnosti Hrvatske i raketiranje Banskih dvora, tj. pokušaj likvidacije prvog hrvatskog predsjednika, duboko su upisani u nacionalno, ali i sjećanje pojedinaca koji su im neposredno svjedočili.

„Sam Bog nas je spasio“, kaže Zdravka Bušić, prisjećajući se tog dramatičnog ponedjeljka, 7. listopada kada su nešto iza 15 sati dva zrakoplova JNA raketirala i teško oštetila Banske dvore u kojima je tada bila i rezidencija prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana koji se u tom trenutku nalazio u zgradi i koji je smrt izbjegao pukim slučajem.

Bušić, bliska Tuđmanova suradnica, podsjeća da su taj dan na sastanak s predsjednikom došli Ante Marković i Stipe Mesić, jugoslavenski premijer i predsjednik jugoslavenskog Predsjedništva. Zbog uzbuna, Marković je, kaže, malo kasnio, a malo je, dodaje, taj dan kasnio i objed koji je „što se znalo“, uvijek bio u isto vrijeme.

foto Damir Senčar / Hina

Na njemu su, prepričava Bušić, uz Mesića i Markovića, bili i Antun Vrdoljak i Gojko Šušak koji se ispričao da zbog obveza mora ranije ići, pa se dignuo od stola, a za njim i predsjednik Tuđman. „Da se Šušak nije dignuo, da smo mi ostali još …, duboko vjerujem da nas je neka viša sila, koja se za mene zove Bog, spasila“, kazala je Bušić.

Prisjeća se kako je nakon objeda, ponovno oglašena zračna uzbuna, no da se u takvim prilikama „nije išlo dolje“ (u sklonište).

„Kad je odjednom drmnulo mislila sam da je sve otišlo (u zrak), nisam mogla otvoriti vrata od ureda, prašina koja se podignula činila se kao  dim, činilo se da sve gori. Bilo je grozno“, prisjeća se Bušić.

Bušić: Da je Tuđman ubijen, Hrvatske ne bi bilo

Jedna od bombi iz zrakoplova JNA pogodila je dvoranu u kojoj je kratko prije toga predsjednik Tuđman ručao sa gostima i suradnicima.

„Oni su tako dobro naciljali, netko je sigurno točno rekao gdje smo bili, oni su imali plan. Da smo ostali u sobi u kojoj smo objedovali, ne bi nitko ostao živ“, sigurna je Bušić.

Duboko je uvjerena da bi hrvatska povijest izgledala drugačije da je JNA uspjela u naumu, i toga dana ubila Tuđmana. „Hrvatske ne bi bilo da je Tuđman ubijen“, istaknula je Bušić, upitavši se tko bi ga zamijenio, i odgovorila: "Nitko."

Hrvatska je bila njegov životni projekt i jedini je on znao kako do tog cilja doći, rekla je Bušić, danas saborska zastupnica.

Dva zrakoplova JNA ispalila su na Banske dvore šest raketa, jedna je pogodila samu palaču i teško ju oštetila, ostale su pale na zgrade u susjedstvu. U napadu je jedna osoba poginula, četiri su ranjene.

Na drugoj strani Trga sv. Marka, taj dan Hrvatski sabor se pripremao za nastavak sjednice, u Maloj vijećnici se okupio klub vladajućeg HDZ-a.

„Udar na Banske dvore bio je strašan, osjetio se i u Saboru iako je između njih crkva svetog Marka“, prisjeća se napada Davor Orlović, tada zapovjednik saborske straže.  Za vrijeme napada s kolegama je bio u stražarskoj sobi u prizemlju zgrade Sabora.

Popucala su sva stakla i zasula nas, od siline udara popucala su i stropna stakla kod Male vijećnice, staklena ograda u saborskom kafiću i niz drugih prozora, naveo je.

Orlović: Najdramatičniji dan u Saboru

„Nakon što smo se izvukli ispod stakla, istrčali smo van vidjeti što se dogodilo, iznad Banskih dvora sve se prašilo i dimilo“, prepričao je i dodao kako je dvojici saborskih stražara „dao nalog da stanu na ulaz broj 1 kako neovlaštene osobe ne bi ušle u objekt“, te kako je odmah došla policija i sve ostale potrebne službe.

Taj dan pamti kao kaotičan, a napetost je dodatno pojačala dojava da je iz Bihaća dignuta još jedna skupina zrakoplova. Ljude smo natjerali da se spuste u saborski podrum, jer skloništa nije bilo, no srećom, ubrzo je stigla informacija da se zrakoplovi vraćaju, kazao je Orlović.

„Mislim da je to bio najdramatičniji dan u Saboru, što se tiče neposredne ratne ugroze“, kazao je Orlović, danas tajnik Sabora.

Potvrdio je kako je u takvoj situaciji, doslovno preko noći, organizirana sjednica Sabora na novoj, tajnoj lokaciji.

„Zastupnike smo sutradan okupili na Trgu bana Jelačića i autobusima prevezli u Šubićevu“, naveo je.

Upitan za atmosferu na sjednici, odnosno jesu li zastupnici pokazivali strah, Orlović odgovara da nisu. „Dapače, kao da se rodio neki prkos, znali su što trebaju učiniti, znali su da alternative nema“, kazao je.

Jureško: Bilo je jasno da krećemo u ozbiljno stvaranje vlastite države

Svoja sjećanja na povijesnu sjednicu oživjela je i Goranka Jureško, tada novinarka Vjesnika, a danas Jutarnjeg lista.

„S jedne strane bilo je jasno da krećemo u ozbiljno stvaranje vlastite države i da više nema uzmaka, a s druge je postojao strah od toga što nas čeka“, sažima Jureško sjećanja na sjednicu koja je počela ujutro, a protegnula se duboko u noć.

Drži kako je raketiranje Banskih dvora bila prijelomna točka nakon koje više nitko nije vjerovao da će Hrvatska svoju neovisnost izboriti brzo i lako.

Taj mi je dojam potvrdio i povratak kući nakon sjednice, u Zagrebu je te noći na snazi bilo zamračenje, ugašena su bila sva svjetla zbog opasnosti od novih napada JNA, a izuzetak je bila samo zgrada Zapovjedništva 5. vojne oblasti JNA. „Svijetlila je poput Betlehema“, dok su mračnim ulicama u njenoj blizini patrolirali slabo naoružani građani, „narodna garda“, prisjeća se Jureško.

Prepričava kako su se saborski izvjestitelji i fotoreporteri, poput zastupnika, toga jutra okupili na Trgu bana Jelačića, u Gradskoj kavani, odakle su autobusima prevezeni u Ininu zgradu u Šubićevoj.  Nitko nam nije rekao kuda idemo, nismo to znali, samo nam je rečeno da dođemo u Gradsku kavanu, kazala je, prisjetivši se kako je novinara i fotoreportera bio pun jedan autobus.

Domljan: Najdramatičniji  trenutak novije hrvatske povijesti

Tog utorka, 8. listopada, kasno navečer Sabor je jednoglasno donio Odluku o raskidu svih državnopravnih veza s bivšom državom SFRJ, a Hrvatska je krenula putem neovisnosti.

Učinio je to nakon što je istekao tromjesečni moratorij na njegovu Ustavnu odluku o samostalnosti i suverenosti iz lipnja 1991. Moratorij je bio zahtjev Europske zajednice koja je bezuspješno nastojala jugoslavensku krizu riješiti mirnim putem.

Sjednica u Ininoj zgradi održavala se u „najtežem i najdramatičnijem trenutku novije hrvatske povijesti“, konstatirao je tom prigodom predsjednik Sabora Žarko Domljan.

„Još od vremena turskih zuluma, Sabor nije prisiljen tražiti neko tajno i skrovito mjesto, i sama ta činjenica dovoljno govori kuda ovi novovjeki zulumčari povijesno i civilizacijski pripadaju“, istaknuo je.

Ratni kaos širio se razoružanom Hrvatskom, napade JNA i pobunjenih Srba trpjela su brojna sela i gradovi, među njima i Vukovar, Vinkovci, Sisak, Karlovac, Gospić, Šibenik, Dubrovnik…., sve je kulminiralo napadom na Banske dvore.

Prema izvješću koje je toga dana podnio premijer Franjo Gregurić, ratna šteta do 1. listopada iznosila je 10,5 milijardi dolara. „Ona u sadašnjoj fazi rata raste prema iznosu koji će biti vrlo brzo i 15 milijardi dolara“, rekao je Gregurić i naglasio kako broj izbjeglih osoba „u ovom trenutku“ već prelazi 250.000.

Unatoč nezavidnoj situaciji, Domljan nije dvojio u ishod „nametnutog rata“. „Hrvatska će na kraju pobijediti. Nitko još nije, niti može pobijediti narod“, poručio je.

Zbog ratnih prilika, manji dio zastupnika nije uspio doći na sjednicu, a HRT ju nije mogao izravno prenositi. Okupiran je ili onesposobljen gotovo cijeli sustav prijenosa i emitiranja, HRT uz velike napore jedva uspijeva održati emitiranje jednog jedinog radijskog i televizijskog programa, objasnio je zastupnicima direktor HRT-a Antun Vrdoljak.

Iako je Sabor zbog sigurnosnih razloga zasjedao u Ininoj zgradi, ta je sigurnost bila relativna. „Dvorana u kojoj se nalazimo, mada izgleda da je pod zemljom, ona je zapravo veoma nezaštićena, jer je u jednom dvorištu. Ukoliko bi došlo do zračne uzbune, morali bi prekinuti zasjedanje“, rekao je zastupnicima predsjednik Sabora.

Šeks: Skinuli smo teški mlinski kamen

Domljan je cijeli dan vodio sjednicu, a onda je navečer, zbog drugih obveza, taj posao prepustio Vladimiru Šeksu koji je Odluku o raskidu svih veza sa SFRJ, pročitao i predložio na usvajanje.

„Hrvatski Sabor donio je jednu od odluka, rijetkih odluka od posebnoga povijesnoga značenja za život Republike, za život države Hrvatske. Skinuli smo teški mlinski kamen, koji je visio i koji nas je ovijao i vukao 70 i više godina u ponor“, izjavio je nakon što je Odluka jednoglasno donijeta.

Zadaća je Vlade, Sabora, svih državljana Hrvatske, da oživotvore ovu odluku i da obrane hrvatsku nacionalnu samostalnost, suverenost i neovisnost, poručio je Šeks, potpredsjednik Sabora. (Marija Udiljak)