"Mi smo žrtve u suvremenim uvjetima. I ne samo da mi ne znamo da smo napadnuti nego čak aktivno sudjelujemo u vlastitom zarobljavanju. Svi se danas pitate kako Amerikanci mogu trpjeti ovakvog predsjednika. Laže, sam sebi skače u usta. On je shvatio da u suvremenim uvjetima, u masi informacija, vi možete na dnevnoj bazi izbaciti deset laži, a sutra se nitko neće sjećati tih laži jer će ostali izbaciti sljedećih deset. Mi imamo puno kraće vrijeme za integraciju određenih informacija i kad prihvatimo određenu informaciju, mi počnemo vjerovati da je taj pojedinac u potpunosti u pravu. Mi se čudimo da Trump ima takvu podršku. To je posljedica suvremenih uvjeta u kojima nam je um zarobljen, na način da smo ušli u pleme. Jer pazite, mi kao pojedinci ne smijemo si dopustiti da nismo u pravu. Kad smo zadnji put priznali da nismo u pravu? Nema šanse. Ja sam najveći vojnik svog plemena. Zarobljen sam. Više nema kritičkog mišljenja, nema dijaloga koji je potreban u svakom društvu", kazao je prof. dr. sc. Vlatko Cvrtila sinoć u zanimljivom i iscrpnom sinoćnjem premanturskom predavanju "U strahu su velike oči".
Tema njegova predavanja bila je kognitivno ratovanje, koje je NATO prije pet godina definirao kao sustavno korištenje informacija, narativa i psiholoških tehnika radi mijenjanja percepcije, uvjerenja i ponašanja ciljanog društva - bez primjene sile!
Teritoriji se mogu braniti. Granice se mogu čuvati. Ali što kada napadač cilja naša uvjerenja, vrijednosti i povjerenje? Um kao novo bojište. Strah kao gorivo.
Kognitivna dimenzija je peta domena ratovanja, uz kopno, more, zrak i kibernetiku.
Uz vjerodostojno osvjetljavanje planskog nametanja mračne stvarnosti koju svi živimo, prof. Cvrtila je na koncu, kao izlaz, približno model u Finskoj, najotpornijoj europskoj demokraciji na dezinformacije i kognitivno ratovanje, ali i prvoj na top listi najsretnijih zemalja na svijetu.
Kad se bojimo, percipiramo prijetnje kao veće, opasnije i izvjesnije nego što stvarno jesu. Šire otvaranje očiju (kao kod 'širenja zjenica') ne poboljšava vid nego ga izobličuje, pa mozak daje veliku vjerojatnost negativnom ishodu, precjenjuje intenzitet ("To će biti katastrofalno") i ucjenjuje vlastitu snagu.
Ovdje se, kazao je, Cvrtila, događa 'paradoks evolucijskog nasljeđa'. Naime, amigdala, evolucijski stari dio mozga, ne razlikuje stvarnu od zamišljene prijetnje.
U modernom medijski posredovanom svijetu isti mehanizam aktivira se na vijesti, algoritme i političke narative, dok je privremeno potisnut korteks, dio koji kritički razmišlja. Mozak se prebacuje na heuristike (brzo i gotovo automatsko djelovanje bez posebnog razmišljanja), a ne na analizu.
- Tko je nama najveći neprijatelj u Hrvatskoj? Države ne mogu funkcionirati bez neprijatelja, režimi ne mogu bez neprijatelja. Pitao sam svoje studente tko nam je najveći neprijatelj. Oni mi kažu Srbija. Ja im kažem: 'Nije'. (iz publike tada gospođa veli: "Ljevičari'). Ne. Mađari! Pazite, svaka država koja u svom okruženju ima državu koju ne razumije, na nju se mora paziti. Ja se ne šalim. Mađari su ozbiljna prijetnja Hrvatskoj, posebno Orbanov režim. Ja ne kažem da će se nešto promijeniti ako sad izgubi na izborima. Mađarska je nakon Prvog svjetskog rata izgubila najviše teritorija i jako su zainteresirani da bi neki teritoriji bili njihovi".
- Kontroverza, zapravo, privlači algoritme. Nema više da nam neki novinar piše nekakve informacije. Algoritam, stroj, radi na umnožavanju prije svega profita na na društvenim mrežama, kaže Cvrtila.
U uvjetima kriza u kognitivnom ratovanju potrebna su jednostavna, polarizirana objašnjenja stvarnosti (a kod nas je u tom smislu 'vječna' polarizacija na ustaše i partizane).
Nastale praznine popunjavaju akteri kognitivnog ratovanja: dezinformacije, lažni narativi i strateško širenje panike kroz digitalne ekosustave.
I Individualna razina:
1 Provjera izvora: tko piše, zašto, financira li ga netko?
2. Emocionalna reakcija kao signal za provjeru, a ne kao dokaz.
3. Izlaz iz komore jeke: aktivno tražiti perspektive s kojima se ne slažemo.
4. Digitalna higijena: manje pasivnog scrolla, više svjesnog korištenja.
5. Razgovarajte offline, s ljudima koji se razlikuju od vas.
II Institucionalna razina:
1 Medijska pismenost u obrazovnom od OŠ do VSS. sustavu
2. Financiranje neovisnog novinarstva (Faktograf.hr, H-alter, Radar).
3. Transparentnost financiranja medija i stranaka.
4. Fact-checking servisi u suradnji s platformama (EDMO mreža).
5. Regulacija Al sadržaja - DSA i Al Act implementacija u HR.
III Sistemska razina:
1 Jačanje demokratskih institucija i vladavine prava.
2. EU koordinacija protiv FIMI kampanja (EEAS StratCom).
3. NATO kognitivna dimenzija: whole-of-society otpornost.
4. Građansko obrazovanje: aktivno građanstvo kao temelj demokracije.
5. Regionalna suradnja JI Europe zajednički informacijski prostor.
Otpornost nije odsutnost straha - otpornost je sposobnost funkcioniranja unatoč njemu.
Posljedice su velike: zajednice se fragmentiraju, dijalog zamjenjuje konfrontacija, a zajednički identitet ustupa mjesto plemenskom mentalitetu.
Dugotrajni štetni učinci vidljivi su u slabljenju demokratskih institucija, gubitku povjerenja u iste, porastu radikalizma i sve većoj nesposobnosti društva na oblikovanje konstruktivnih odgovora na stvarne izazove.
Medijska pismenost od 1. razreda osnovne škole - integrirana u sve predmete, ne samo kao poseban kolegij
Visoko povjerenje u institucije: 63 posto povjerenja u finsku vladu! (EU prosjek: 28 %)
Jaki javni mediji: YLE (Yle) financiran bez komercijalnog pritiska
Društvena kultura solidarnosti: visoka volonterska aktivnost, zajednica kao protuteža individualizmu
Četiri stupa otpornog društva:
Povjerenje u institucije, međusobno povjerenje i povjerenje u procese. Bez povjerenja nema demokratske deliberacije.
Zajednički identitet: Ne uniformnost, nego zajednica različitosti. Pluralizam s kohezijom.
Informacijska pismenost: Sposobnost evaluacije izvora, prepoznavanja manipulacije, kritičkog čitanja.
Participacija: Aktivno građanstvo: glasanje, civilno društvo, lokalna zajednica.
Prof. dr. sc. Vlatko Cvrtila, redoviti je profesor u trajnom izboru na sveučilištu Vern (gdje je bio osam godina rektor), a prije redoviti profesor na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti, gdje je u dva navrata bio dekan. Njegova istraživačka područja su međunarodni odnosi, geopolitika i međunarodna sigurnost.
