Pula ima priliku biti prvi grad u hrvatskoj povijesti u kojem će se uspješno realizirati referendum i to bi bila najveća pobjeda, bez obzira na rezultat.
Predstojeći referendum za Lungomare - koji bi se uz zeleno svjetlo Ministarstva pravosuđa trebao održati 9. listopada - uspjet će jedino ako mu se odazovu i zagovornici hotela na Valkanama, kao i svi oni neopredijeljeni (ili još uvijek nedovoljno informirani) koji će u narednih mjesec i pol dana slušati u javnoj raspravi pro i kontra stavove, ponajviše o planiranoj gradnji luksuznog hotela od pet zvjezdica s 360 postelja sa sedam nadzemnih i dvije podzemne etaže, njegovim štetama i koristima.
Uspjeh referenduma nije samo pitanje brojke, iako neće biti ničeg od - po vlasti - obvezujuće iskazane volje većine ukoliko se ne dostigne svakako prestrog zakonski kriterij odaziva od 50 posto plus 1 birač.
Na stolu nije mala stvar, koja nadilazi i planirani hotel, pa i Lungomare.
Referendumsko pitanje glasi: "Jeste li za izmjenu Generalnog urbanističkog plana Grada Pule kojom će se u cijeloj zoni obuhvata važećeg Urbanističkog plana uređenja "Lungo mare" (Službene novine Grada Pule 12/12, 11/15 i 1/16-pročišćeni tekst) ukinuti mogućnost gradnje hotela, drugih turističkih smještajnih kapaciteta i stambeno-poslovnih građevina?"
Puno je, dakle, važnija i dalekosežnija većinski iskazana volja, odluka većine. Rezultati referenduma značajno će trasirati put razvoja ovog grada, ili bar potaknuti intenzivnu raspravu što ćemo s pulskim identitetom.
Taj je identitet, nažalost izgubio glavnu oznaku radničkog grada, grada uništene industrije, ali, još od sredine 19. stoljeća, i dominantno vojnog grada. Istina, dobrim dijelom je od 60-ih naovamo Pula i turistički grad.
U takvom društveno, kulturološki i ekonomski 'pluralnom' gradu baš tih 60-ih donesen je urbanistički plan po kojem je Lungomare javna rekreacijska zona sa šumskim i zelenim fondom, kao i prirodnim plažama s pogledom na pučinu.
Taj urbanistički prostorni plan nije Sveto pismo ako postoji, vraćamo se, odluka većine. Koja se Puli ukazuje 9. listopada kao prvoklasni demokratski privilegij.
Mudriji, širokogrudniji i iskreniji od svih političkih stranaka bio je jučer Aleksej Orel pozvavši sve građane na referendum, i one koji su 'za', i oni koji su 'protiv'.
- Želio bih da se podigne razina demokracije i da sada i političke stranke održavaju konferencije za novinare o ovoj temi i da jasnije komuniciraju svoje stavove i da pozovu svoje birače da je bitno da izađu na referendum, kakva god bila odluka. Kakva god bila odluka, neka građani odluče! Izađimo pa kako demos želi, kako narod želi, istaknuo je Orel, dodavši da ovaj put možemo pokazati da je Pula grad, a ne samo destinacija.
Ovaj bi referendum trebao spojiti, a ne podijeliti ljude, kao što bismo zajednički, mirno i argumentirano trebali čim prije trebali početi intenzivno govoriti o otvaranju i spajanju nepravedno marginaliziranog Muzila, o drugoj strani pulske luke, o rivi, Uljaniku...
Vratimo se referendumu. Nije mali broj ljudi u Puli koji sami sebe preispituju, analizirajući argumente 'za' i 'protiv' hotela, šetajući se u uskom graničnom području podrške glasnim protivnicima hotela, iskreno želeći zelenu zonu, šumu i sve te idilične plaže, ali i koji razmišljaju o budućem općem razvoju jednog zapuštenog i industrijski posve posrnulog grada. Neka se svi, pa i oni, uključe aktivno u predstojeću javno raspravu i na koncu donesu odluku.
Peticiju protiv hotela potpisalo je nepunih 12 tisuća građana i za pretpostaviti je da će oni sigurno izaći na referendum. Okvirno, potrebno je još toliko birača da se dosegne zakonska norma. Naime, u popis birača upisano je 49.257 birača, što znači da na referendum, da bi uspio, mora izaći 24.630 birača.
Velika brojka, velika očekivanja. O nama ovisi hoćemo li uspjeti u dugoročnom interesu cijelog grada i svih nas!
