Rozalija Javoran :„500.000 eura usmjerite u projekte za djecu“

Po objavi našeg članka "Na pulskoj Hidrobazi uskoro kreće projekt parka za pse u vrijednosti od pola milijuna eura", čitateljia Rozalija Javoran reagirala je otvorenim pismom koje objavljujemo u cijelosti.

"Draga Pulo,

pišem ti kao Rozalija Javoran, dobitnica Grba Grada Pule, ali prije svega kao građanka koja te voli dovoljno da ti se obrati iskreno – bez uljepšavanja, bez politike, i bez potrebe da ikoga ponizi. Ljubav prema gradu ne znači šutjeti. Ljubav znači tražiti da grad bude bolji, pravedniji i osjetljiviji na one koji ga ne mogu glasno dozvati: našu djecu, a osobito djecu s poteškoćama u razvoju.

Povod ovom pismu je javna obavijest objavljena na portalu Istra24 o projektu parka za pse na pulskoj Hidrobazi, ukupne vrijednosti oko 500.000 eura, uz obrazloženje da je „cilj postojeću plažu za pse nadopuniti s dodatnim sadržajem za pse kako bi s jedne strane obogatili ponudu za kućne ljubimce, a s druge povećali iskoristivu površinu i broj vlasnika s kućnim ljubimcima“.

Ne pišem ovo pismo protiv pasa. Pula je grad u kojem mnogi ljudi žive uz kućne ljubimce i to je lijepo. Pišem zato što je javni novac uvijek i ogledalo prioriteta. A kad ogledalo pokaže da se pola milijuna eura može brzo, jasno i odlučno usmjeriti u sadržaj za kućne ljubimce, dok se istodobno za djecu s poteškoćama tražena i nužna unapređenja dječjih igrališta mjesecima – i dulje – odgađaju ili prešućuju, tada nešto duboko nije u ravnoteži.

Podsjećam Grad Pulu da sam u ime roditelja djece s poteškoćama poslala 2024, godine zahtjev za unapređenjem infrastrukture na dječjim igralištima kako bi ona bila pristupačna, sigurna i uključiva i za djecu s poteškoćama u razvoju. Taj zahtjev do danas nije realiziran.

To je pitanje dostojanstva.

Dječje igralište nije „dodatni sadržaj“. Igralište je prva društvena učionica. To je mjesto gdje dijete uči čekati red, upoznati prijatelja, osjetiti pripadnost. A za dijete s poteškoćama, pristupačno igralište je više od igre: to je terapija, socijalizacija, hrabrost, ulazak u zajednicu bez stigme i bez prepreka. Kad takvo dijete stoji sa strane jer ne može prići spravi, jer nema prilagođene podloge, jer nema inkluzivnog sadržaja – tada grad ne griješi tehnički. Tada grad poručuje: „Niste nam prioritet.“

Ne želim vjerovati da je to poruka koju Pula želi poslati.

Zato postavljam jednostavno, razumno i moralno pitanje: Kako je moguće da je iznos od 500.000 eura prihvatljiv za projekt parka za pse, dok istodobno ne postoji vidljiva hitnost, plan i proračunska odlučnost za igrališta prilagođena djeci s poteškoćama?

Javna proračunska sredstva nisu apstrakcija. To je novac svih građana – i roditelja i skrbnika, i baka i djedova, i onih koji se svakodnevno bore s rehabilitacijama, listama čekanja, terapijama i nevidljivim teretom koji društvo često ne primjećuje. Upravo zato je dužnost grada da najprije ulaže u najranjivije. To nije populizam. To je civilizacijski standard.

U ovom trenutku, nažalost, dojam koji se stvara u javnosti jest da je gradska politika ulaganja odvojena od stvarnih potreba dijela svojih građana. Ne zato što je park za pse sam po sebi problem, nego zato što se, u usporedbi s ignoriranjem zahtjeva za inkluzivna igrališta, šalje poruka krivog poretka vrijednosti.

Zato tražim jasno i konkretno:

1. Da Grad Pula javno objavi rokove i plan realizacije unapređenja dječjih igrališta za djecu s poteškoćama u razvoju (što, gdje i kada).
2. Da se dio sredstava planiranih za projekt na Hidrobazi hitno preusmjeri u izgradnju ili prilagodbu barem jednog potpuno inkluzivnog dječjeg igrališta – odmah, ne „u budućim fazama“.
3. Da se u proračunu sustavno osigura stavka za inkluzivnu dječju infrastrukturu, jer ovo ne smije biti jednokratna milost, nego trajna obveza.

Ako grad može planirati „povećanje iskoristive površine i broja korisnika“ za vlasnike kućnih ljubimaca, onda grad mora – i može – planirati i povećanje iskoristive površine za djecu koja danas nemaju pristup. Jer dijete koje ne može koristiti igralište nije manje korisnik grada. Ono je građanin u nastajanju.

Draga Pulo, ti si grad velikog srca i snažne tradicije. Tvoja vrijednost nikad nije bila samo u investicijama, nego u ljudima. U načinu na koji braniš slabije. U načinu na koji otvaraš prostor onima koji ga inače nemaju. Zato te molim: budi dosljedna svojoj najboljoj slici.

Ovo pismo nije napad. Ovo je apel. I jest oštar, jer je stvar hitna. Ali dolazi iz ljubavi prema gradu, i iz ljubavi prema djeci koja zaslužuju osjetiti da su dobrodošla – ne samo riječima, nego rampom, podlogom, prilagođenom spravom i prostorom koji ih ne izdvaja.

Upravo po tome ćemo znati koliko smo zreli kao zajednica:
ne po tome kako gradimo za one koji mogu sve, nego kako gradimo za one kojima treba naša pomoć.

S poštovanjem, ali bez odustajanja", zaključila je Rozalija Javoran dobitnica Grba Grada Pule, dodavši "u ime roditelja djece s poteškoćama i u ime djece koja ne mogu čekati".