- Ne vjerujem da postoji itko tko na marendu troši dva eura.
- Ja trošim!
- Što si kupila za dva eura?
- Hrenovku. U pekari košta 1,40 eura.
- Ja sam danas potrošila ravnih pet eura.
Ovako zvuči uvertira u veoma ozbiljno istraživanje na satu srednjoškolskog fakultativnog predmeta građanskog odgoja i obrazovanja 'Škola i zajednica' (ŠiZ) u pulskoj Medicinskoj školi. Razgovor se odvija među učenicama 3.c razreda, Lare, Lamije i Helene. One su samo dio jedne od četiri grupe na koje je razred – a radi se o smjeru fizioterapeutski tehničar/ka – podijeljen. Nedostaje im dio kolega, grupa, dakle, nije kompletna, ali trojka je fokusirana i pripremljena. Sve i da negdje zapnu, tu je profesorica i fizioterapeutica Mirhada Mešanović koja se za ovaj izborni predmet dodatno educirala. Ona, doduše, ne nudi gotove odgovore, već đake usmjerava i potiče da sami kritički promisle o mogućim smjerovima istraživanja i rješenjima.
Nitko ne gleda na sat
Ovdje nema klasičnog ex cathedra predavanja. Profesori ŠiZ-a nisu predavači, nego moderatori. Nema ni uobičajenog rasporeda sjedenja. Grupe su spojile klupe i sjede polukružno, tako da svi mogu imati oko na prijenosno računalo. U učionici je žamor, čitavo se vrijeme među učenicima odvija žustra rasprava. Nitko ne gleda na sat.
Nastavnica Mešanović prepričava kako je ove godine predmet inicijalno upisalo nekoliko učenika i učenica, a oni su potom svoje iskustvo prenijeli ostatku razreda i, eto, sada Školu i zajednicu sluša cijeli 3.c, svih 21 učenika i učenica.
Ispred Lamije je laptop. U njega će tijekom idućih 45 minuta unositi podatke koje grupa brižljivo prikuplja tijekom godine. Predmet istraživanja su, naime, cijene marende. Tema se nametnula nakon prve faze procesa poučavanja, kada su učenici shvatili da se bliži advent i da je ponuda na adventskim kućicama u gradu svake godine sve skuplja. Kasnije ih je to dovelo do zaključka da inflacija itekako utječe i na njihovu svakodnevicu. Ta, jesti se mora. A marenda nešto košta. Košta zapravo sve više i više.
Pekara preko puta škole
Mešanović pojašnjava da je predmet podijeljen u četiri 'bloka': promisli, istraži, stekni iskustvo, djeluj. Učenici, govori, sami odabiru temu koju će obrađivati. Na koncu je cilj da pokušaju iznaći rješenje za problem koji su istražili. To je, ukratko, i čitav smisao predmeta: srednjoškolci sami dijagnosticiraju problem u svom okruženju, zajednički ga istražuju, potom stječu iskustvo vezano za tu problematiku te, naposljetku, pokušavaju osmisliti rješenje.
Lamija obrazlaže da istražuju tko koliko otprilike potroši i na što točno. Već ću ispitali cijene u pekari preko puta škole, veli, i u obližnjem Konzumovom dućanu, a tamo, ističe, užinu kupuje većina učenika Medicinske škole.
„Dosta nas smatra da su cijene previsoke. Većina nas dnevno potroši oko pet eura na marendu. Neki malo više, neki malo manje. Shvatili smo da nam je u pekari skuplje nego u trgovini jer u trgovini možemo kupiti više namirnica. U pekari je tost preko tri eura. Nakon zimskih praznika pekara je bila zatvorena zato što se prostor preuređivao, a nakon otvaranja su proizvodi poskupjeli. Dodali su neke proizvode koji su ultra skupi. Panin s malo salate i par komadića piletine košta četiri i pol eura. Prvi put smo ga kupili jer nisu bile označene cijene. Kad nam je prodavačica rekla koliko košta, mi smo se 'ušlagirale', priča Lamija.
Svijet van udžbenika
Razred ima veoma konkretne podatke. Dosad su ispitali gotovo 300 učenika. Većina ih je iz njihove škole, ali na anketna pitanja odgovarali su i njihovi prijatelji iz drugih pulskih i istarskih škola, zagrebačkih, osječkih, kao i iz ostalih dijelova Hrvatske.
Marko, Roko, Maja, Larisa i Matija čine drugu grupu. Oni provode analizu ankete putem koje su od ispitanika dobili odgovore na nekoliko pitanja (koliki vam je dnevni budžet, gdje kupujete marendu, nosite li marendu od doma, smatrate li da je cijena marende preskupa, smatrate li da je obrok koji kupujete zdrav, smatrate li da se kvalitetan obrok može kupiti za cijenu do pet eura), formiraju grafove i potom iščitavaju koliko većina ispitanih srednjoškolaca troši i na što konkretno.
„Ima svakakvih odgovora, ovisi od osobe do osobe, koliko je financijski stabilna, ali ovisi i o tome koliko je tko dugo u školi, netko bude kraće, netko duže. Mi smo neke pute od sedam ujutro do tri popodne u školi, pa moramo dva puta jesti, a neki budu samo tri sata. Njih najviše troši od tri do pet eura, ali ima i onih koji troše i deset“, kaže Maja.
ŠiZ je, govori Marko, zanimljiv i specifičan baš po tome što rade nešto sasvim drugačije nego na ostalim predmetima. Ovdje, napominju, sami istražuju ono što je njima bitno. Tako smatra i Helena. Ovo što rade na ŠIZ-u je, elaborira, važno, na ovom se satu, apostrofira, diskutira o problemima iz stvarnog života, ne govori se samo o onome što puni udžbenike, onome 'za učionicu'.
Profesorica Mešanović dodatno se educirala kako bi mogla provoditi nastavu ŠiZ-a
U Istarskoj županiji raste interes za predmetom
Prva riječka hrvatska gimnazija prva je počela izvoditi ŠiZ, 2021. godine. Predmet je namijenjen učenicima 2. i 3. razreda gimnazijskih i strukovnih programa srednjih škola. U rasporedu je dva sata tjedno. Autori predmeta su Centar za studije mira i konflikta Sveučilišta u Rijeci, Institut za društvena istraživanja u Zagrebu i Prva riječka hrvatska gimnazija. ŠiZ se sadržajno nadovezuje na međupredmetnu temu i izvannastavnu aktivnost 'Građanski odgoj i obrazovanje' koja se provodi u osnovnim školama, čime se osigurava kontinuitet odgojno-obrazovnog procesa. U Istarskoj županiji se počeo provoditi prošle školske godine, kada je u programu sudjelovalo 10 srednjih škola s 11 skupina učenika. Iz Županije kažu da je ove godine broj škola porastao na 16, a broj skupina na 18 (dvije škole imaju po dvije skupine). Početkom ove školske godine evidentirano je 216 učenika koji pohađaju nastavu ŠiZ-a.
