TRAGANJE ZA ISTINOM NIJE MALICIOZNOST VEĆ NOVINARSKI POSAO Županija tvrdi da na njih "maliciozno upiremo prstom" pišući o havariji jedrilice "Canarino Furioso"

U petak smo na našem portalu objavili reagiranje Kabineta župana na naše tekstove o havariji jedrilice „Canarino Furioso“ pod naslovom „Boris Miletić: Vaš je cilj maliciozno i pretenciozno upiranje prstom u Istarsku županiju!“.

Za početak, valja reći kako nama, odnosno meni koja na tu temu pišem otkako se havarija dogodila, to nije cilj.

S obzirom na to da sam tog jutra, 7. svibnja, bila na Riječkom gatu gdje su djelatnici Lučke kapetanije doveli dvije putnice prevrnute jedrilice, uz pomoć Obalne straže i u pratnji ronioca Branislava Danevskog te da sam kasnije istraživala i analizirala tromu reakciju sustava koja je dovela do toga da dvije žene pomoć čekaju gotovo tri sata, a pomoć nije stigla od službene već privatne osobe, sasvim sam dobro informirana o konkretnom slučaju.

Cilj nije senzacionalizam već potraga za istinom

Cilj mi nikada nije bio pisati senzacionalističke tekstove, a pogotovo ne u kontekstu slučaja u kojem su dva ljudska života bila ugrožena. Cilj, s druge strane, svakako jest bio informirati javnost te učiniti sve što je u mojoj moći da se tako nešto ne ponovi.

Senzacionalizam bi bio da smo pisali samo tada, tih nekoliko dana dok je tema bila „aktualna i svježa“. Istraživanje u želji za dolaskom do istine nije senzacionalizam već obavljanje novinarskog posla. Nije to lagan proces, pogotovo kad odgovore na postavljena pitanja onima koji su plaćeni da na njih odgovaraju čekaš i po mjesec i pol dana, koliko smo čekali odgovore na naše upite poslane Kabinetu župana, a vezano uz havariju jedrilice „Canarino Furioso“.

Odgovore vezano uz isti slučaj, na pitanja poslana Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture – još uvijek čekamo.

Kapetanica Lučke kapetanije Pula, Dolores Brenko Škerjanc, na upite nam je pak odgovorila nakon gotovo dva mjeseca, i to nakon opetovanih „podsjećanja“ na to da odgovori - ne stižu.

Slučaj se "gura pod tepih"

Naravno da onda stječemo dojam da se čitav slučaj "gura pod tepih" u nadi da će se sve s vremenom zaboraviti, kako to već biva. Međutim, smatramo da građani zaslužuju čuti odgovore i da je naš posao do njih doći.

Nadalje, jasna nam je hijerarhija postupanja i zapovijedanja u slučajevima havarija na moru. Jasno nam je i da je Lučka kapetanija Pula od strane Nacionalne središnjice za traganje i spašavanje na moru preuzela postupanje nad spašavanjem dvije žene zarobljene u utrobi prevrnute jedrilice te kobne noći. Nije nam doduše jasno zašto u pomoć nije pozvan Ronilački savez Istarske županije, zašto nije pozvana specijalna ronilačka policija, zašto nisu pozvani vatrogasci, vojska…? To su također pitanja na koja nam nikad nije odgovoreno.

Sustav za spašavanje IŽ nije kriv jer nije ni angažiran

Evidentno, angažiran nije nijedan dionik Sustava za zaštitu i spašavanje Istarske županije. Dakle, nikoga od njih ne možemo ni kriviti za itekako zakašnjelu reakciju te noći. No, zašto nisu pozvani? I to bismo voljeli znati? Bi li to voljela znati i Županija?

Pretpostavljamo da je odgovor na posljednje pitanje potvrdan, a s obzirom na to da četiri dana nakon havarije, 11. svibnja, predstavnici Županije odlaze u Lučku kapetaniju na sastanak o kojem nisu informirali javnost, kao ni o zaključcima istog.

Desetak dana kasnije, 20. svibnja, šaljemo upite Županiji, Lučkoj kapetaniji te Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture želeći doznati što je na sastanku dogovoreno, tko je odgovoran za to što su ljudski životi bili ugroženi i koje će, u tom smislu, biti reperkusije.

Na odgovor čekamo mjesec i pol dana. Dobivamo ga, iako nepotpunog, nakon opetovanog podsjećanja kako su prijeđeni svi rokovi u kojem nam je odgovor trebao stići.

Ne možemo se zato oteti dojmu kako to nije ozbiljan pristup proporcionalan ozbiljnosti situacije i kako se time jasno pokazuje i stav prema novinarskoj profesiji.

Famozni popis dežurnih ronica

Ovdje dolazimo i do famoznog popisa dežurnih ronioca Ronilačkog saveza Istarske županije. U svakom trenutku, veli nam tajnik Saveza Aldo Verbanac, na raspolaganju ih je barem trideset. Popis je, kaže, Kapetaniji poslao prije tri godine. Obećao ga je poslati i nama, no nakon toga na naše se pozive i poruke oglušava zaboravljajući, očito, da je njegov Savez javnim novcem samo za ovu godinu od Županije dobio 100 tisuća kuna za traganje i spašavanje na moru i da ta ista javnost zaslužuje odgovore na pitanja koja postavljamo.

Nadalje, kapetanica Brenko Škerjanc tvrdi kako sporni popis nikad nije vidjela te da je na spomenutom sastanku održanom 11. svibnja, s predstavnicima Županije dogovoreno da joj se popis dostavi.

Zašto ga nikad nije zatražila, također ostaje nejasno i također doprinosi posvemašnjem dojmu neozbiljnosti.

Zadnji put smo s kapetanicom komunicirali mailom tijekom prošlog tjedna. Napisala nam je tada kako njoj popis još nije stigao. Stigao nije ni nama, iako su nam ga iz Kabineta župana obećali slati također prošlog tjedna jer su ga „upravo ažurirali“.

Dva mjeseca nakon sastanka.

Je li u međuvremenu popis kapetanici stigao – ne znamo.

Kabinet župana: "Iskrivljujete priču!"

Ne znamo ni na koji točno način iskrivljujemo priču, kako stoji u reakciji Istarske županije, ako inzistiramo na odgovorima na pitanja smatra li Županija ikoga odgovornim za to što je tragedija izbjegnuta tek pukom srećom te zašto je ikakva reakcija, u tom smislu, izostala. Ne inzistiramo zato što Županiju smatramo krivom već zato što se radi o njenim građanima čiji su životi bili u opasnosti.

Dapače, nakon havarije jedrilice „Canarino Furioso“, i osobno smo nazočili događajima u organizaciji same Županije na kojima se o istoj toj havariji jedrilice nije smjelo ni govoriti.

I na koncu, Kabinet župana u reagiranju, među ostalim, navodi: „… Popis imaju oni koji ga u sustavu trebaju imati te postoji jasno definirani hodogram pozivanja...." pa ih stoga, i ovim putem, molimo za odgovore na pitanja:

• 1. Koji dionici sustava ga imaju?
• 2. Kad je taj popis ažuriran/revidiran?
• 3. Kako to da gospodin Verbanac tvrdi da ga vezano uz popis nije nikad nitko kontaktirao, a gospođa Brenko Škerjanc da ga nije dobila ni nakon sastanka s predstavnicima Županije 11. svibnja na kojem je upravo to dogovoreno?

Na odgovorima unaprijed zahvaljujemo, a reakciju Istarske županije u kojoj, među ostalim, navode kako maliciozno u njih upiremo prstom možemo ocijeniti samo PR-ovskim pokušajem „peglanja imidža“ koji, nažalost, nije uspio.