SUBOTNJA HAVARIJA KAO UPOZORENJE Branislav Danevski: Sustav postoji samo na papiru. Što bi bilo da ja nisam bio u Puli?

Pulski ronilac i bivši kolega fotograf, Branislav Danevski, heroj dana, mjeseca i godine – tim smo ga riječima opisali nakon što je u ranim jutarnjim satima, u subotu 7. svibnja, iz hladnog i valovitog mora izvukao dvije ženske osobe iz kabine potopljene jedrilice Canarino Furioso, a koja se iz talijanskog Pesara vraćala za Pulu te im tako spasio život. Na jedrilici se, podsjetimo, u trenutku nesreće – vjerojatno uzrokovane otpadanjem bulba zaduženog za ravnotežu - nalazilo petero osoba.

O događaju su pisali svi hrvatski mediji slaveći ga, posve zaslužno, kao junaka i čovjeka velikog srca koji je 40 godina iskustva na moru stavio u par minuta ne gledajući sebe i svoju dobrobit.

Dojmovi su se slegli, prošlo je nekoliko dana i vrijeme je da se zapitamo je li Dane uopće morao postati heroj? Drugim riječima, zašto je Dane, godinu dana prije odlaska u penziju, kao običan građanin, riskirao svoj život da bi spašavao tuđe, pored cijelog sustava za zaštitu i spašavanje koji čine profesionalci, a koje porezni obveznici plaćaju za njihov rad.

Previše pitanja - premalo odgovora

Funkcionira li sustav? Zašto nisu alarmirani subjekti koji ga čine i kojima se volimo hvaliti ističući pritom koliko smo sigurna turistička destinacija? Zašto je Dane, ni kriv ni dužan, na duši mogao imati dva života? Mnogo je pitanja, a želimo vjerovati da ima i onih kojima je stalo do odgovora.

Iz Lučke kapetanije doznajemo, naime, kako se istraga provodi te kako će analiza pokazati što se u budućnosti može učiniti da se sustav poboljša.

Ono što se, pak, moglo učiniti u ovih nekoliko dana jest barem nazvati Danevskog i upitati ga kako je. No, ni to nije učinio nitko izuzev predstavnika medija i Magdalene Vodopija, jedne od dviju žena koje je spasio i koja se trenutno i sama bori s upalom pluća kao posljedicom dugotrajnog boravka u hladnoj vodi i nedostatka kisika.

A istina je da Dane dobro nije. Početni adrenalin je splasnuo, scene spašavanja neprestano mu se vrte glavom, vrlo je emotivan, potresen te iscrpljen psihički i fizički.

- Kontaktirao me jedino pulski gradonačelnik, Filip Zoričić. Bio sam kod njega u ponedjeljak na prijemu, nazvao me legendom, poslikali smo se i to je to. Ali, meni nije do slikanja niti želim biti legenda! Želim znati zašto sustav ne funkcionira!, veli nam Danevski.

Kronologija nesretnog događaja

Isto želimo i mi i zato smo ga posjetili u Diving centru Pula koji vodi njegova kći i zajedno s njim prošli kronologiju nesretnog događaja te smo potom kontaktirali sve službe spašavanja, neovisno o tome jesu li te noći bile uključene u postupanje.

Pa krenimo redom.

Centar 112 zaprimio je u 3 sata i 18 minuta dojavu s potopljene jedrilice. Trojica muškaraca koji su se uspjeli spasiti i popeti na palubu, a koje će kasnije zbrinuti obližnji trgovački brod malteške zastave „Tzarevich“, upravo tad pronalaze signal na svojim mobilnim uređajima i zovu pomoć. Informacija zatim ide prema Nacionalnoj središnjici za usklađivanje traganja i spašavanja na moru, da bi oko 4 sata dežurstvo Lučke kapetanije Pula o događaju obavijestilo kapetanicu Dolores Brenko Škerjanc.

Jedno od najvažnijih pitanja jest kako to da je Danevskom mobitel zazvonio tek u 5 sati i 18 minuta koliko je bilo kada ga kapetanica zove u pomoć? Nije posve jasno ni zašto Lučka kapetanija koja preuzima postupanje nad događajem u pomoć nije pozvala vatrogasce koji na raspolaganju imaju gumenjak i ronioce, specijalnu ronilačku policiju niti ikoga iz Ronilačkog saveza Istarske županije koji broji 17 klubova i udruga? Ili možda jesu nazvali, a odgovor dobili nisu? Mnogo je pitanja, a na neka smo uspjeli dobiti odgovor.

Iz policijske uprave istarske neslužbeno doznajemo kako je postupanje preuzela Lučka kapetanija Pula te kako njihovi ronilački specijalni policajci nisu angažirani. S obzirom na to da smo oko 8 sati bili na Riječkom gatu gdje je unesrećene žene dovela brodica Lučke kapetanije, a spašene muškarce brodica Obalne straže, i sami znamo da policija nije bila prisutna, a o događaju nije pisalo ni retka na službenim internetskim stranicama Policijske uprave istarske, što samo potvrđuje neslužbenu informaciju kako nisu bili angažirani.

Nisu ni vatrogasci.

- Ja vam nemam komentara. Vatrogasci nisu bili angažirani u postupanje, a koliko znam ono je vođeno od strane Lučke kapetanije. Činjenica je da gumenjak imamo, ali njihova procjena je bila takva kakva je bila i ja vam više od toga ne mogu izjaviti, rekao nam je Dino Kozlevac, načelnik Županijskog stožera Civilne zaštite.

Aldo Verbanac: U more se nikad ne ide sam. Danevski je imao sreće!

Istarska županija, usput budi rečeno, s Ronilačkim savezom Istarske županije početkom travnja je potpisala Ugovor prema kojem su u ovogodišnjem Proračunu osigurana sredstva namijenjena za provedbu aktivnosti zaštite i spašavanja na moru i uz obalu u iznosu od 100.000 kuna te za aktivnosti monitoringa i sanacije onečišćenja obalnog područja mora u iznosu od 20.000 kuna, a sve sukladno Kalendaru aktivnosti Ronilačkog saveza Istarske županije za ovu godinu.

- Nismo ga nikad zvali jer on ima svoj privatni centar, a mi okupljamo amaterske klubove i udruge. Ali, naši ljudi su educirani i obučeni za spašavanje na moru i uvijek imamo barem trideset dežurnih na raspolaganju za intervencije, rekao nam je sadašnji tajnik i dugogodišnji predsjednik Ronilačkog saveza Istarske županije, Aldo Verbanac.

Pitamo ga kako to da nitko od dežurnih ronioca nije pozvan na subotnju intervenciju?

- Ja ne razumijem odluke Lučke kapetanije. Nisu dobro postupili. Nisu nazvali nas ni specijalnu policiju ni vojnike odnosno mornare koji se nalaze na Brijunima. Kapetanicu nisam kontaktirao nakon događaja, ali za nju nemam uopće riječi hvale. Za Danevskog mogu samo reći da je ludo to što je izveo. U more se nikad ne ide sam. Imao je sreću. Moglo je sve završiti kudikamo gore, kazao je Verbanac.

- To znam i ja! A što sam trebao? Pustiti ljude da umru zbog pravila? Kapetanica me nazvala u 5 i 18. Bio sam u pidžami. Živim na Stoji i prema svom Diving centru u Pješčanoj Uvali jurio sam kao luđak. U 5 i 35 tamo me pokupila Obalna straža i krenuli smo. U vodi sam bio u 6 i 15 i nakon toga ja gubim pojam o vremenu. Znam samo da smo oko 8 sati svi stigli na Riječki gat u Puli i da nam je od mjesta potonuća, 17 milja od Porera, do gata trebalo oko 25 minuta vožnje, odgovara nam Danevski.

To će reći da su nesretne žene zaglavljene u kabini potonule jedrilice provele gotovo tri sata do dolaska pomoći.

Što s pravilom Zlatnog sata?

Voljeli bismo vjerovati da pravilo pružanja pomoći unesrećenima u okviru Zlatnog sata vrijedi na moru koliko i na kopnu, a s obzirom na to da povećava šanse za preživljavanje žrtava nesreća za više od 50% posto. U ovom slučaju, nakon nimalo zlatna tri sata, pojavio se junak naše priče Branislav Danevski i spasio dva života.

- Gledajte, čim sam čula za događaj digla sam naše posade iz Pule i Poreča. Znam da je Nacionalna središnjica za usklađivanje traganja i spašavanja na moru kontaktirala policiju i Obalnu stražu Republike Hrvatske. Prvotno je bilo shvaćeno da se radi o tri osobe, jer su dvije bile ispod razine mora, a i mobilni signal na lokaciji je izrazito loš. No, onda se uvidjelo da ih je na jedrilici bilo još i tek nakon 4 i 30 shvatilo se da će biti potrebni ronioci. Ja sam prvi broj okrenula u 4 i 40, a Danevskog sam dobila u 5 i nešto, govori nam kapetanica Brenko Škerjanc.

Lučka kapetanija nema spisak dežurnih ronioca

Na naše pitanje znači li to da je Danevski bio prvi koji se javio, ili pak nitko iz Ronilačkog saveza Istarske županije koji broji oko 800 članova i ima Ugovor o financiranju sa Županijom sredstvima iz Proračuna koji pune porezni obveznici nije bio dostupan, odgovara:

- Ja ne znam za nikakav ugovor, nemamo spisak dežurnih ronioca. Nisam ja imala te podatke. Koga sam sve nazvala za pomoć u ronjenju, to vam ne mogu reći. Danevski se prvi javio. Mogu vam samo reći da se idućeg tjedna nalazim s predstavnicima Županije i razgovarat ćemo upravo na ovu temu. Sustav treba poboljšati, slažem se, zaključila je Brenko Škerjanc.

I mi se slažemo, a slaže se i Danevski, koji se retorički pita hoće li danas, kad je već takav heroj, biti pozvan kao počasni gost na vježbu intervencije u slučajevima evakuacije unesrećenih „FIRESPILL 2022“ koja se održava u Puli, a na koju je medije pozvala Istarska županija.

Nije normalno da se ne zna kada se, koga i za što treba zvati

Morali smo ga informirati da ga ne nalazimo na popisu sudionika ni gostiju, a on nam je na koncu rekao: „Ma gledajte, ja ne želim svađu. Želim red i žao mi je što ga nema. Ako je problem needuciranost, ja se nudim na raspolaganje. Ne tražim da me se plati i nikad neću reći "ne". Ali ja sam tu noć mogao ne biti u Puli. Što onda? Mene boli što nema sustava. Osim na papiru. I za to krivim Županiju, iskreno. Oprostite, ali meni nije normalno da se ne zna kada se, za što i koga treba zvati, a imamo ljude koji su navodno stručno osposobljeni i plaćeni za to.“

Mi možemo samo dodati da zasigurno nitko ne bi želio sebi ni svom bližnjem da u sličnoj situaciji pomoć čeka satima i satima. Ono što se želi i što bi se trebalo podrazumijevati jest hitna reakcija i odlična kooperacija svih službi koje su plaćene za itekako plemenit poziv spašavanja ljudskih života.

Ovoga puta taj je posao odradio običan građanin Dane i tako, ne svojom voljom, postao heroj dana, mjeseca i godine.