Vozačka mu je oduzeta, on je svejedno vozio: policija mu je oduzela automobil
Zaustavljen je na Medulinskoj cesti u Puli
Ulazi su prljavi, puni smeća i evidentno je kako se ne održavaju. Ima i onih, poput skloništa na Punti, koje je godinama ilegalno okupirano i Grad ga ne uspijeva vratiti u posjed, a u njima obitavaju beskućnici
Ulazi su prljavi, puni smeća i evidentno je kako se ne održavaju. Ima i onih, poput skloništa na Punti, koje je godinama ilegalno okupirano i Grad ga ne uspijeva vratiti u posjed, a u njima obitavaju beskućnici
Nakon teksta o atomskim skloništima koji smo nedavno objavili, javili su nam se brojni zabrinuti građani koji u svojoj blizini imaju neka od skloništa koja su evidentno zapuštena.
Ulazi su prljavi, puni smeća i evidentno je kako se ne održavaju. Ima i onih, poput skloništa na Punti, koje je godinama ilegalno okupirano i Grad ga ne uspijeva vratiti u posjed. U njemu već godinama obitavaju beskućnici.
U nekima su se uzgajale gljive, brojna su skloništa dana udrugama i klubovima, neka su uređena kao turističke atrakcije, neka se koriste kao skladišta. No, ljudi su se počeli pitati - što ukoliko nam doista zatrebaju?
Naš je fotoreporter Manuel Angelini obišao skloništa diljem grada - evo što je zabilježio.
Inače, poznato je da je Pula jedan od rijetkih gradova koji bi, u slučaju potrebe, mogao u njih skloniti gotovo kompletno stanovništvo. Ispod grada krije se desetak kilometra duga tunelska mreža.
Austrougarske vlasti, neposredno pred Prvi svjetski rat i tijekom njegova trajanja, za potrebe sklanjanja ljudi u slučaju direktnih zračnih napada na grad, započele izgradnju podzemnoga sustava tunela – skloništa (rovova, galerija i prolaza) sa spremištima streljiva i komunikacijskim hodnicima ispod pulskih brežuljaka.
Nijedan pulski brežuljak u najužoj jezgri grada nije ostao pošteđen bušenja i kopanja! Stvorena je široko rasprostranjena mreža podzemnih tunela – skloništa, od kojih su najveća ona ispod brežuljka Monte Zaro, te podno Kaštela i Monte Ghira.
Poslije Prvoga svjetskog rata talijanske su vlasti nastavile koristiti pulske podzemne tunele, širile ih i nadograđivale. Nakon Drugoga svjetskog rata koriste se kao skloništa za civilno stanovništvo i za potrebe saniteta, a grade se i nova, tzv. atomska skloništa, tada predviđena, u prvom redu, kao skloništa u slučaju radiološko-biološke opasnosti.
Atomska skloništa, njih 36, mogu primiti oko 6.000 ljudi, a starija skloništa – 23 skloništa tunelskog tipa oko 45.000 ljudi. Barem u kraćem vremenu nužde.
Ukupni je kapacitet svih pulskih skloništa tako više od 50.000 ljudi, što je svakako impozantna brojka, gotovo jednaka broju stanovnika grada, navodi se na stranicama Povijesnog i pomorskog muzeja Istre.
I dok smo nedavno razmišjali kako ih upregnuti u turističke i kulturne svrhe, danas kada razmišljamo o skloništima razmišljamo o njihovoj prvotnoj namjeni. Nažalost.
Popis nekih skloništa u Puli s navedenim brojem, lokacijom, površinom i kapacitetom:
Zaustavljen je na Medulinskoj cesti u Puli
Sljedećih desetak dana to je najljepši dio godine u vrtu. Svako jutro izađem van i pogledam prema stablu. I svako jutro ima nešto novo za reći. Još jedan cvijet. Pa još dva. Pa cijela grana. Magnolija nikada ne procvjeta odjednom. Ona to radi polako, gotovo ceremonijalno, kao da zna da ljepotu treba rasporediti kroz vrijeme
Policijski službenici tragaju za počiniteljem
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.