Tri dana nakon referenduma, na našu je adresu pristiglo novo priopćenje pulskog Možemo!. Donosimo ga u nastavku.
"Svi koji su sudjelovali u anti-referendumskoj kampanji likuju, premda za to nemaju pravog razloga. Likuju zbog uspjeha u potkopavanju izlaznosti prvog pulskog referenduma. U savezništvu s investitorom koristili su nepovoljan referendumski okvir, ne reagirajući ni na koji način na investitorovu antidemokratsku kampanju #ostanidoma. Uz sramotnu ulogu gradske uprave, mediji su u kampanji odigrali presudnu ulogu. Mediji su ili ignorirali ili napadali građansku inicijativu i stvarali dojam da ishod referenduma ne može utjecati na odluku o gradnji hotela.
Tek mali broj neovisnih medija i novinara pisao je o referendumu shvaćajući njegov značaj za razvoj demokratskog društva i uključivanje zajednice u odlučivanje o bitnim razvojnim pitanjima.
Danas anti-referendumašima razlog za brigu predstavlja tih 10.000 birača koji su glasali ZA Lungomare. Dio tih građana sigurno predstavlja birače koje su izdali. Njihovu naklonost će sada Zoričić pokušati vratiti. No, teško je povjerovati u njegova obećanja o “ni kapi betona više na Lungomareu” dok se i njegovom zaslugom na isti taj Lungomare planira sliti tisuće kubika betona za izgradnju hotela.
Prije referenduma napadali su predstavnike građanske inicijative, ali sada, kada je poznat broj Puležana/ki koji su protiv gradnje, Zoričićevi smišljaju taktike vraćanja njihove naklonosti.
Budući da je Možemo! jedina stranka koja je stala uz Građansku inicijativu Referendum za Lungomare, umanjenje štete nastoji se postići, prije svega, napadima na Možemo!
Zato sada oni koji nisu stali uz građane i koji su na sve načine podržali investitora, onemogućavajući prije svega izmjene UPU Lungomare koje bi referendum učinile suvišnim, žele stvoriti dojam krivnje Možemo! zbog male izlaznosti i "uzaludnog trošenja novca".
Oni koji su se na referendumu izjasnili ZA znaju tko je potkopavao referendum, ustavna prava, krao javna dobra i šutio dok je investitor tužbama napadao predstavnike inicijative. Problem je za Zoričića i sve druge stranke u Gradskom vijeću što je 10.000 građana protiv IDS-ovskih politika čerupanja prostora - koju su oni nastavili provoditi.
Uloga Zoričića i ostalih stranaka u Gradskom vijeću u potkopavanju izlaznosti svima je jasna.
ZA Lungomare je glasalo 20 posto ukupnog broja birača. Taj postotak ukupnog broja birača redovito bira gradonačelnike i većine u predstavničkim tijelima, pa i vlade (HDZ je na zadnjim izborima osvojio 16,7 posto od ukupnog broja birača), ali zbog prohibitivnog zakona taj postotak birača ne smije donijeti jednu odluku o svom gradu. Potrebnih 50 posto izlaznosti ne samo da je nedostižno jer ni na jedne izbore u Hrvatskoj ne izlazi toliko ljudi, nego postavljanje takvog kvoruma predstavlja perverznu, antidemokratsku motivaciju da oni koji se referendumu protive ne glasaju, jer tako mogu srušiti kvorum.
Referendumom su građani uspjeli onemogućiti plan da otimanje javnih dobara na Lungomareu prođe nezamijećeno. "Aktivna šutnja" gradonačelnika i ostalih stranaka u Gradskom vijeću, nije neutralnost već stajanje nasuprot građanskoj inicijativi.
Odgovornost za provedbu referenduma leži na gradskim vlastima, a odgovorni gradonačelnik učinio bi sve u svojoj moći da referendum uspije kako bi imao jasan smjer za daljnje djelovanje. Taj smjer je jasan i sada unatoč tome što referendum nije ispunio uvjete obvezivosti, no gradonačelnik se radije bavi interpretacijom brojki kako njemu odgovara.
Pula danas nema gradonačelnika i većinu u Gradskom vijeću, ima ih investitor.
Gradonačelnik koji je tijekom cijele referendumske kampanje šutio, odbivši svako sučeljavanje s predstavnicima inicijative, danas se odaziva i glasno govori o nepotrebnoj demokratskoj gnjavaži. Takvim stajalištem otkriva pripadnost antidemokratskom dijelu desnog političkog spektra, što je dugo nastojao sakriti.
Za razliku od Zoričića, pitanje uključivanja građana u odlučivanje i upravljanja obalom prvorazredno je političko pitanje. To je osnovni dio identiteta Možemo!, jer se zalažemo za uključivanje građana u odlučivanje i to na samom početku političkog procesa, umjesto na njegovu kraju. Možemo! podržava izjašnjavanje građana na referendumu, smatra njegov zakonski okvir nedemokratskim i u Saboru se zalaže za izmjenu zakonskog okvira. Možemo! je pokrenuo kampanju “ZA! obalu” za odgovorno upravljanje jednim od najvrjednijih resursa koje imamo, protiv investitorskog prostornog planiranja i za poticanje politika i projekata koji pomiruju potrebe kulture življenja, javnog interesa i poduzetništva.
PREPORUKE ZA PROMJENU KATASTROFALNOG ZAKONSKOG OKVIRA
Katastrofalan referendumski zakonski okvir namjerno je postavljen tako da referendumske inicijative ne prolaze. Vijeće Europe i Venecijanska komisija preporučuju da ne bude propisana potrebna izlaznost niti da postoji potreban postotak broja birača koji moraju glasati za jer se jedino na taj način potiče obje strane na izlaznost:
https://rm.coe.int/holding-referendums-at-local-level-monitoring-committee-rapporteur-vla/1680a287be
U preporukama je naglasak stavljen i na ulogu gradskih uprava u informiranju o referendumskoj temi i opcijama glasanja - što je Puli ne samo u potpunosti izostalo već je gradonačelnik jasno iskazivao sklonost jednoj strani - investitorovoj", zaključuju iz pulskog Možemo!.