U razgovoru za Istra24 gradonačelnik Filip Zoričić je izjavio „Na istoj toj tribini sam ja doslovno prozvan da se vratim u Split sjeći stabla na Marjanu pa mi se nitko nije ispričao.“
Video s te javne rasprave cijelo je vrijeme dostupan na stranicama Grada Pule. Zoričić se referira na riječi koje sam, kao stanovnik Pule, izgovorio na tribini o urbanističkim promjenama na Valkanama. Evo transkripta:
„Pitam gradonačelnika, on je iz Splita, ovo je kao da na Marjan sad dođeš i na Marjanu porežeš dvije tisuće metara šume. Jel bi ti to napravio i kako bi prošao tamo?
O riječima i motivima
Radi osjetljivosti teme potrebno je dodatno pojašnjenje. Kako izrečenog, tako i motiva.
Zoričić je pulski gradonačelnik, porijeklom je iz Splita. Splitski Marjan može se porediti s pulskim šetalištem Lungomare. Da bi mu dočarao što je nama Lungomare povukao sam paralelu koja je, smatram, potpuno odgovarajuća.
U nijednom trenutku mu nisam rekao da se vrati u Split i tamo sječe stabla.
Ne smeta mi ničije porijeklo, smatram da pulski gradonačelnik može biti bilo koji stanovnik našeg grada, bez obzira na porijeklo, spol, dob, školovanje, vjerske ili seksualne preference.
Istupom na tribini želio sam javno reći da mi Lungomare puno znači i da moramo naći neki kompromis.
U svojim osvrtima na spomenutu javnu raspravu, istupajući u nekoliko medija, Filip Zoričić se, i nakon dva tjedna, predstavlja kao žrtva i to dvostruka. Najprije je, kao, prozvan pred svima na skupu, a onda mu se, nakon te goleme nepravde, nitko nije ispričao.
Evo zašto smatram da nema razloga za ispriku.
O fureštima u Gradu izbjeglica
Kao prvo, nikad nikom ne bi spočitnuo činjenicu da nije rodom iz Istre. To bi bilo licemjerno jer nisam ni ja rođen u Puli.
U Pulu sam se doselio s dvije godine. Majka i ja napustili smo oca, ovisnika o kocki, i skrasili se se u Gradu izbjeglica. Prihvatili su nas kao svoje.
Odrastao sam na Palazzinama koje je Franci opjevao frazom Arcipelago della fratellanza. U tom arhipelagu bratstva i jedinstva, od prizemlja do vrha zgrade živjelo je devet obitelji, svaka iz druge republike. Ili pokrajine.
Dakle, fureštijana hard core kategorije sa svim vrlinama i manama.
Od treće godine kupam se na plažama uz Lungomare. Najprije na Valkanama gdje su 90 posto kupača bili furešti. Na dekicama se nije igrala briškula nego tablić.
Potom sam se, cijelo djetinjstvo, kupao na Bijankama, između Gortanove i Tarzanice. Na košu. Tu smo igrali briškulu i trešetu.
Fun fact: S nama se kupao i Rašula Mile iz Beograda. Našao je curu iz Pule pa se ljeti kupao s nama iako smo bili znatno mlađi. Rašula je bio odličan nogometaš. Mana mu je bila što nikad nije dodavao loptu.
Vezano za plaže, slično je i danas. Nikad se ne kupam na Zlatnim ili Verudeli ili Stoji. Dok god mogu plivat - samo Lungomare.
Dodatno, već 12 godina šumicom šetam psa Groma: Lungomare je naš kvart, naš komšiluk, neighbourghood, naša zemlja. Zapišana.
Ovdje komentar prelazi u trash
U pravu je i Biteri kada je uzviknuo „Šume narkomanima“. Dobra navijačka fora. Referirao se na moju ovisničku prošlost i nije fulao. Nažalost, kao narkoman drogirao sam se i u šumici Lungomare. Poslije sam, nakon komune, tamo čistio igle. Čistio sam šumu i sa dečkima iz komune koju sam vodio. Snimio sam film o narkomanima koji su umirali u šumici. Zove se Ostavljeni.
Čistio sam šumu i od smeća. Više puta. Volonterski, iz ljubavi. Biterija u tim akcijama nikad nisam vidio.
Najiskrenije, dobacivanja Biterija i Radolovićke nisu me pogodila. Ulica zna biti brutalna. Kad izađeš na raspravu pred 500 ljudi budi spreman da će ti netko nešto i dobacit.
Ako na to nisi spreman, onda nemoj ni izlazit pred mikrofon. Ako nisi spreman na javnu kritiku, bolje da ni ne dolaziš na tribinu.
Jer, rulja zna biti nemilosrdna.
Ništa kontra Splita
Jako volim grad Split. Tamo sam bio u vojsci. U Lori kraj Poljuda. Gledao sam iz Lore kako se stadion trese kad je Hajduk pobjedio Tottenham u polufinalu Kupa UEFA-a.
Navijač sam splitskog Hajduka i često idem na utakmice. Dobro poznajem Splićane. Savjetnici iz komune su mi bili iz Splita. Livaja i Enzo. Ante, jedan od mojih najboljih prijatelja, dolazi iz Splita. Organizirao sam koncert Dina Dvornika u Pattinaggiu. Smatram da su Splićanke najljepše žene na svijetu. Nakon Pule, Split mi je najdraži grad na svijetu.
Zbog svega navedenog još jednom ponavljam: ni u najružnijim snovima ne bi mi palo na pamet da nekog tjeram u Split ili proglasim fureštom, dotepencom koji ima manje prava nego ostali.
Jer, ja sam dotepenac. Autentični pulski furešt. Domaći.
Ili si pobjednik ili si žrtva. Sam biraš!
Međutim, problem našeg grada nisu domaći ili furešti. Problem je u načinu upravljanja. Puno se priča, stalno se kuka, pišu se raporti, puno je čakula, malo je fritula, drugi su krivi. Dominira perspektiva cmoljenja.
Ta je perpektiva posebno draga narkomanima. Zato su nas u komuni učili: U životu il si pobjednik, il si žrtva. Victor ili victim. Učili su nas da se svi narkomani skrivaju iza pozicije žrtve i da, ako želimo promjenu, najprije moramo odbaciti takav stav. Učili su nas da je to životna paradigma koju sami biramo. Parola je bila: Nema kukanja!
Nju bi preporučio i gradonačelniku Zoričiću.
A što se tiče furešta i šumice Lungomare. Stigla je nova kurjera, ovaj put iz Ukrajine. I gle čuda: kao i svi prije njih i ova se ekipa odmah zaljubila u Lungomare. Fascinirani su iako još nema ni hotela ni igrališta ni barova na kat u šumici.
Skužili su i da je Lungo dosta prljav pa su za danas organizirali akciju čišćenja.
Lozinka: FRITULE
