ZA TROFEJNE ROGOVE JELENA AKSISA LOVCI NA BRIJUNIMA PLAĆAJU I DO 10 TISUĆA KUNA Novi šef Brijuna Eduard Kolić odbacuje optužbe o ilegalnim lovačkim seansama: 'Zapošljavanje moje kćeri i zeta na Brijunima nema veze sa mnom!'

Na otočju Brijuni duže je vrijeme vladalo veliko nezadovoljstvo zaposlenika, uglavnom vezano uz rad i upravljanje nedavno smijenjenog HDZ-ovog ravnatelja Marna Milotića.

I do naše su redakcije gotovo na dnevnoj bazi pristizale anonimne dojave i optužbe na Milotićev račun, no uvijek su izostajali konkretni dokazi. Milotića je prije neki dan naslijedio Eduard Kolić koji je na Brijunima zaposlen već tri desetljeća, a u periodu od 2008. do 2012. godine bio je i ravnatelj.

Na dan kada je odlučeno da će biti privremeni ravnatelj, razgovarali smo s Kolićem o nizu otvorenih pitanja i tema uz koje se direktno vežu i uz njegovo ime. Ponajprije se to odnosi na navodne ilegalne lovačke seanse na otočju u kojima sudjeluje bogata klijentela iz čitavog svijeta. Smješteni u vilama s privatnim kuharima i osobljem, van turističke sezone love po čitavom otočju. 

Brijunska umjesto stranačke iskaznice

Upravo je Kolić do imenovanja na mjesto vršitelja dužnosti ravnatelja, bio zadužen za organizaciju lova na Brijunima.

U razgovoru za naš portal, otvoreno odgovara na sva pitanja. Demantira tvrdnje da je na Milotićevo mjesto došao zbog snažnog lobiranja HDZ-ove struje predvođene predsjednikom istarskog HDZ-a i saborskim zastupnikom Antonom Klimanom.

- Ili ja ili netko drugi, pomalo tajnovito odgovara novi-stari šef nacionalnog parka, dodajući da se privremenog posla ravnatelja prihvatio na nagovor zaposlenika.

- Ja sam osoba koja razgovara ama baš sa svima koji žele sa mnom razgovarati, jer mislim da je to dobro za otočje. Antona Klimana poznajem kao što poznajem i niz drugih političara s kojima sam u više navrata razgovarao, jer je to sasvim normalno zbog prirode mog posla. Nemam veze s politikom, niti sam ikad bio član neke stranke, kaže Kolić, dodajući u šali da jedina iskaznica koju ima -"brijunska iskaznica".

Pitali smo ga kako gleda na sve ovo što se dogodilo sa smijenjenim ravnateljem Milotićem i je li ga to iznenadilo, tim više što je javna tajna da je s njim usko surađivao pa čak i iz sjene vodio otočje.   

- Kada je Marno došao, pomogao sam ga uvesti u poslove i dobro smo funkcionirali neko vrijeme.To je trajalo malo više od pola godine i nakon toga više nisam htio biti stručni voditelj i prešao sam mjesto voditelja zaštite životinjskog svijeta. Moram priznati da sam očekivao ovakav rasplet s Milotićem zbog raznih medijskih napisa koji su se bavili njegovim statusom. Bilo je jasno da to neće baš dugo trajati. Prihvatio sam se ove funkcije razmišljajući "bolje da to budem ja, nego netko drugi tko nije upoznat s organizacijom i funkcioniranjm ustanove", kaže Kolić.

Tko je taj drugi kandidat za ravnatelja bio "u igri", zasad ne otkriva, a nema ni komenatar radi li se možda o HDZ-ovom direktoru pulskog Pulaprometa Branislavu Bojaniću za kojeg se već duže vrijeme spekulra da cilja na to mjesto.

- Ovog sam se posla prihvatio zbog ljudi na otoku, jer smatram da imam njihovu punu podršku, kaže Kolić.

Za bivšeg direktora Milotića pojašnjava da po ugovoru ima pravo ostati na radnom mjestu koje je u skladu s njegovom strukom.

- Njemu je to zagarantirano ugovorom, a radit će na mjestu stručnog savjetnika za zaštitu biljnog svijeta, kaže Kolić, koji nije imao informaciju koliku će plaću imati bivši ravnatelj.

Lovačke senase na otoku?

Kolić je bio ključna figura na otoku kada je riječ o životinjama. Pitamo ga jesu li točne informacije da su životinje zapuštene, da je hrana loše kvalitete, ponekad i trula, a da se u balama sijena nerijetko nađu i komadi plastike.

- Informacije koje dolaze do novinara mogu biti prave informacije, dezinformacije ili namjerno plasirane. Najbolje bi bilo da ovo što pitate mene, pitate zaposlenike u safari parku kako se brine o životinjama. Što se tiče plastike koju spominjete, naravno da se može dogoditi da prilikom košnje na livadi i kod baliranja sjena, ponekad zna doći i neka plastična boca koja se onda može naći u sjenu. Mi svaku balu otvorimo i životinje ne jedu plastiku. Brijuni imaju jedan od najboljih menija za životinje, imamo i nutricionistkinju za životinje. Surađujemo i s međunarodnom organizacijom za zaštitu životinja i nalazimo se u unutar europskog sustava koji nas kontrolira i nadzire. Oni su naša inspekcija i u svakom trenutku imaju sve informacije vezane uz naše životinje - od toga što jedu i kako ih se tretira. Ponosan sam na naše zaposlenike i odgovorno tvrdim da je briga o životinja na zavidnoj razini.

Komentirao je i tvrdnje da je upravo on posrednik preko kojeg se organiziraju ilegalne lovačke seanse na otoku.

- Bilo je za očekivati da će krenuti napadi na mene. Dat ću vam precizan odgovor. Na Brijunima je prevelik broj divljači koja je dugogodišnjim bivanjem na tom staništu devastirala kompletan eko sustav, jer ih se previše razmnožilo. Brijuni nisu njihovo prirodno stanište jer na toj lokaciji životinje nemaju predatora. Nema vuka ili lisice. Naša je funkcija da te životinje na neki način reduciramo. Sve je legalno i radi se po zakonu i nema nikakvih hajki ni krivolova, kaže Kolić i dodaje:

-Ja preferiram takozvano "izlučenje žive divljači". Imamo hvataljke po otoku na koje se hvata živa divljač i dislocira na neka druga staništa ili se prodaje. Tim se sredstvima kupuje hrana za divljač na otočju da što manje opterećuju eko sustav. Osim toga, treba znati da se kod životinja znaju dogoditi razne nezgode, lomovi nogu i tako dalje, i to se onda zove "sanitarni odstrel". Nisam presretan zbog toga, ja samo to vodim. Imamo svoje djelatnike na otoku koji to rade, ali imamo i takozvani komercijalni lov. Dolaze vanjski lovci kada nema izletnika, obično je to tijekom zime.

Potvrđuje da se lov organizira putem agencija s kojima otočje surađuje, a lovci se kući vraćaju s trofejima. Meso ih, naime, ne zanima.

- Od tog novca pošumljavamo otok. Sve se radi preko agencija, a lovci dolaze zimi da odstrele ono što se mora, kaže.

Love se jeleni lopatari, aksisi i mufloni. Lovci dolaze iz Hrvatske, ali i cijelog svijeta. Postoji i cjenik ovisno o kakvom se trofeju radi, odnosno o veličini rogova. Također, postoji i komisija koja ocjenjuje trofeje.

Na Brijunima su primjerice u lovu sudjelovali bogati Arapi, Austrijanci, Talijani i Norvežani.

- Nitko ne može ustrijeliti divljač, a da to nije praćeno svom potrebnom dokumentacijom. Dakle, sve je po zakonu i propisima i ne radi se o krivolovu, kaže Kolić.

Pitamo ga koliko lovci da bi pucali u divljač na Brijunima plaćaju "tu uslugu".

- Ovisi. To može biti od tisuću do deset tisuća kuna.

Za deset tisuća kuna, naime, trebaju upucati jelena aksisa.

Na pitanje podržava li takav oblik lovnog turizma u nacionalnom parku, i je li nužna takva komercijalizacija, potvrđuje da godišnje imaju možda desetak lovova.

- Organizira se čeka. Lovci uplate spavanje u vili koja košta 500 ili 600 eura po jednoj noći. Idu na čeku, uglavnom se fotografiraju i idu dalje. Znaju stajati i do tri dana, a da ništa ne upucaju i idu dalje. Uglavnom stranci niti ne upucaju životinje. Ja nikad nisam ubio niti jednu životinju, iako imam lovačku iskaznicu. Sada sam u poziciji da neke stvari mogu promijeniti osobito što se tog lovnog turizma tiče koji Brijunima donosi prihod od možda 50 tisuća kuna godišnje što je zanemariv iznos. Svjestan da da ovu temu nitko ne voli. Ta će tema povući brojne organizacije da krenu na mene. Bavio sam se zebrama, Lankom, tovarima, kravama, ovcama, kozama i "drugim životinjama", ali nisam ubijao, kaže Kolić.

Zanimalo nas je što s mesom divljači nakon što lovci "olakšaju dušu" na čeki.

- Divljač ide u klaoničku obradu. Meso se prodaje jednoj mesnici u Pazinu. Dakle, jedna firma otkupljuje meso divljači i nakon toga ide na tržište. Mislim da oni dalje meso plasiraju u restorane. Postoji izvješće o lovu i porijeklo divljači. Ništa s otoka ne može izaći, a da nije popraćeno dokumentacijom. Svako meso ima porijeklo, broj izvješća i odobrenje za lov. Divljač ima svoju markicu. Ne možemo u potpunosti ukinuti lov, jer ćemo umjesto tisuću komada divljači, dobiti dvije tisuće divljači koja će biti mršava i izgladnjela i neće imati hrane, ne zato što neće biti novaca za to, već zato što se biološki lanac ne zatvara, kaže Kolić.

Ništa od AZRRI-jeve salame od muflona s Briona

Potvrđuje nam da se nije realizirala ideja koju je predlagala županijska Agencija za ruralni razvoj Istre (Azzri) da u svoju ponudu uvrste salamu od muflona s Brijuna.

- Azrri je možda napravio ili planirao taj projekt i bila je takva ideja s njihove strane, ali oni meso s Brijuna nisu dobili.

Pitali smo Kolića je li pogodovao da se na otočju Brijuni zaposle njegova kćer i zet.

- Hvala puno na ovom pitanju i drago mi je da ste ga postavili. Moj zet je došao raditi na Brijune prije nego je uopće postao moj zet. Konkretno, na Brijunima je zaposlen, čini mi se, prije osam godina, a u braku s mojom kćeri je četiri godine. Što se tiče zeta, u njegovom se slučaju radilo o internom natječaju. Svi voditelji su automatizmom prešli u rukovoditelje, a to je trebalo napraviti zbog nove sistematizacije. Moja kćer je za posao koji trenutno radi na Brijunima imala apsolutno sve uvjete. Prošla je sva testiranja i ostala jedini kandidat. Bila se čak spremna i povući ako bude kandidata s boljim uvjetima.

Na pitanje je li joj pri zapošljavanju ipak pomoglo što joj tata radi 30 godina na Brijunima, Kolić odgovora:

- Apsolutno ne. Nema šanse. Tročlana komisija je birala najboljeg kandidata i pokazalo se da je to bila ona. Članovi komisije znaju da ja nikad ne bih dozvolio da se njoj pogoduje.