KAMENOLOM MAX STOJA: Lažna sanacija, porezna prijevara, ponizni političari svih boja i nova turbo urbanizacija (PRVI DIO)

Sve je spremno za nove, dorađene četvrte izmjene Urbanističkog plana uređenja Max Stoja. Investitor je izrazio svoje želje, obećao plaćanje troškova izrade plana, spremna je i projektna „Muidža koalicija” s dovoljnim brojem ruku u pulskom gradskom vijeću da izmjene plana zažive, nije izostala ni medijska podrška...Vrijeme je za još jednu epizodu ove kvazipoduzetničke sapunice u kojoj je teret troškova uvijek javni, a profit je uvijek privatni.

U svim dosadašnjim izmjenama UPU Max Stoja uvijek se javni interes brutalno smanjivao u korist privatnog. U stvari, od samog početka privatizacije područja kamenoloma konstantno se i nemilice kršio zakon, zaobilaženi su propisi a sada pred nama je novi dokument koji od lokalnih političara traži da amenuju nove milijunske profita za naše poznate junake sa Stoje: Dragana Šolaka, Zorana Kostića i Stevana Muidžu.

Za dublje razumijevanje karaktera i osnovnog poslovnog modela naših biznismena sa Stoje, ponajprije Stevana Muidže koji se ovim projektom bavi već 40 godina, najbolje je prvo sagledati njihov odnos prema zakonom propisanoj sanaciji i rekultivaciji kamenoloma Max na Stoji.

Rudarski elaborat nalagao ozelenjavanje 30.000 kvadrata

Prema Dopunskom rudarskom elaboratu iz 2004. godine pulska cementara Istra cement d.d. (kasnije Calucem) trebala je nakon dovršetka eksploatacije sirovine za proizvodnju cementa izvršiti kompletnu sanaciju kamenoloma Max na Stoji. Sanacija kamenoloma podrazumijeva tehničku i biološku rekultivaciju, tehnički dio se odrađuje paralelno uz ekspolataciju, dok se biološka rekultivacija obavlja odmah po njenom završetku.

Plan rekultivacije kamenoloma Max Stoja

Taj biološki dio pretpostavlja navoženje zemljanog supstrata, istarske crljenice i potom sadnju autohtonih stabala poput alepskog bora, graba, hrasta i jasena te autohtnog grmlja poput drijena, šašike, rujevine ili šparuge.

S obzirom da prostor kamenoloma na Stoji u tom trenutku nije bio prostorno planski definiran, biološka se sanacija odnosila na sve rubne terene i terase, osim donjeg platoa.

Rekultivacija je predviđena u četiri faze a rudarski elaborat predvidio je ozelenjavanje 30.000 četvornih metara ili 17,2 posto od ukupne površine kamenoloma od 175.640 četvornih metara. 

Predviđena je sadnja oko 1.500 stabala i 2.000 grmova. Preciznije, trebalo je godišnje, počevši od 2004. godine, zasaditi 109 stabala i 137 grmova. Za svako stablo ili grm trebalo je hidrauličnim čekićem, iliti pikamerom, u kamenu iskopati poveću rupu u koju je trebalo staviti zemlju i gnojivo. 

Taj je postupak trebala obavljati stručna osoba šumarske struke, a elaboratom je vrlo precizno predviđeno da je godišnje za te poslove trebalo 50 sati angažirati pikamer te osigurati 35 nadnica fizičkih radnika i deset nadnica upravitelja rovokopača.

Kao što smo već pisali, u presudi Ustavnog suda povodom poreznog spora između Republike Hrvatske i Calucema (Istra Cementa) navodi se da ništa od toga nije učinjeno.

Štoviše, dogodila se porezna prijevara!

Sanaciju nisu obavili, ali su je lažnim računima iskoristili za porezne prijevare

Tvrtka Istra cement d.d. je s 31. prosincem 2007. obustavila eksploataciju mineralne sirovine na eksploatacijskom polju Max Stoja te se okrenula nabavi sirovine od dobavljača. Posljednja eksploatacija kamena na predmetnom kamenolomu izvršena je u srpnju 2007. godine.

U svibnju 2010. godine, odlukom glavne skupštine Istra cement d.d. došlo je do podjele trgovačkog društva i osnivanja novog društva Istra cement nekretnine d.o.o. Tom prilikom su nekretnine na kojima je prethodno Istra cement d.d. obavljao eksploataciju mineralne sirovine (i na koje se odnosila dobivena rudarska koncesija) prenesene na novo društvo.

Novo tvrtka Istra cement nekretnine d.o.o odmah sklapa ugovor s cementarom o rekultivaciji kamenoloma. Postojanje tog ugovora dokaz je da su uključene strane bile svjesne zakonske obveze vršenja sanacije i rekultivacije.

Četiri pune godine dvije povezane tvrtke ispostavljaju si račune za nepostojeće radove, umanjuju si porez, sve dok poreznim nadzorom nije utvrđeno da od 2010. do 2014. godine nikakva rekultivacija nije učinjena iako se lažno prikazivalo da jeste. Slijedi citat iz poreznog rješenja.

- Istra cement d.d. račune za predujmove plaća tijekom 2010., 2011. i 2012. godine. Radovi, koji su po ugovoru prvotno trebali biti završeni do 30. lipnja 2012. (a po ugovoru o koncesiji u roku od 6 mjeseci po okončanju eksploatacije, najkasnije 31. prosinca 2014.). Na dan 11. veljače 2014. godine, kada je porezno tijelo od društva Istra cement nekretnine d.o.o. zaprimilo očitovanje, radovi na rekultivaciji nisu ni započeli, piše u poreznoj odluci.

Ukupno je manje plaćeno oko 4.000.000 kuna poreza. Iz drugostupanjske odluke Visokog upravnog suda vidljivo je da se 1.000.000 kuna odnosi na umanjeno plaćanje PDV-a, dok se oko 3.000.000 kuna odnosi na manje plaćeni porez na dobit. Tom iznosu treba pridodati i višegodišnje zatezne kamate koje su se u to vrijeme kretale na nivou od 12-15 posto godišnje.

Prevedeno na jezik smrtnika: prevara s dvostrukom koristi! Uštedilo se na troškovima sanacije, a onda su ti troškovi, iako nepostojeći, iskorišteni za umanjenje poreza.

Iako su rudarska inspekcija i inspekcija zaštite okoliša utvrdile da je sanacija obavljena, druga državna služba, porezna inspekcija, utvrdila je suprotno i na koncu je dokazano da su radovi bili fiktivni, te je odrezana višemilijunska kazna.

Slično je bilo i kod same privatizacije kamenoloma kada je jedna državna služba odobrila privatizaciju, dok je druga utvrdila da je kompletno nezakonita.

ZNA SE tko je pobijedio.

Kako je moguće da je država izdala rješenje o sanaciji za koju porezna tvrdi da je izostala?

Početkom 2015. viša inspektorica zaštite okoliša Eudjenija Besu utvrđuje da je sanacija izvršena. Njena je inspekcija utvrdila i da je cijelo područje sigurno. Međutim, to očito nije istina jer na brojnim mjestima oko kamenoloma nema zaštitne ograde. Do ruba nekadašnjeg kamenloma moguće je bez problema pristupiti, recimo pri branju šparuga, te postoji opasnost pada s velike visine.

S obzirom na dužinu noegrađenog područja, nejasno je je li viša inspektorica Eudjenija Besu uopće bila na terenu.

Slično rješenje izdao je i viši rudarski inspektor Vinko Pavičić koji je također potvrdio da je sanacija obavljena. Potom je u veljači 2015. rješenje o ukidanju eksploatacijskog polja izdao Dragan Krasić, načelnik Uprave za rudarstvo i energetiku u Ministarstvu gospodarstva. U tom rješenju piše da je sanacija obavljena. To je rješenje nezakonito.

Krasić je inače povezan s brojnim spornim rješenjima vezano za kamenolome. Kumski i poslovno povezan je s današnjim glavnim državnim inspektorom Andrijom Mikulićem.

Na upit o spornim detaljima te inspekcije iz Državnog inspektorata stiglo je sljedeće objašnjenje.

-Rudarska inspekcija obavila je u veljači 2015. godine inspekcijski nadzor poslovanja trgovačkog društva i stanja rudarskih radova na eksploatacijskom polju mineralne sirovine za proizvodnju cementa MAX, kojim je utvrđeno da su na predmetnom eksploatacijskom polju, sukladno odredbama Zakona o rudarstvu, provedene mjere osiguranja i da je eksploatacijsko polje rješenjem, od 25. veljače 2015. godine nadležnog ministarstva brisano iz Registra eksploatacijskih polja. Inspekcija zaštite okoliša je temeljem zahtjeva za izdavanjem Potvrde o provedenim mjerama zaštite okoliša obavila nadzor kamenoloma vezano za postupanje s otpadom i utvrdila da je uklonjen otpad, postrojenje za drobljenje i ostala oprema, odgovorili su iz inspektorata.

Sve spomenute dokumente i fiktivne radnje odbacila je porezna uprava uz tvrdnje kako je nadzor na terenu utvrdio da rekultivacija nisu provedena. Tvrdnja porezne uprave potvrdile su dvije porezne instance, potom dva stupnja upravnih sudova te konačno i Ustavni sud Republike Hrvatske presudom iz 2020. godine.

Iz državnog inspektorata nisu željeli komentirati mišljenje porezne inspekcije koja je utvrdila da se ništa od sanacije nije dogodilo. Istovremeno, izostalu sanaciju nisu željeli komentirati ni investitori.

S obzirom da sanacija dosad nije dovršena, pitanje je i tko će je na koncu platiti. Tereni u vlasništvu tvrtke Istra Val Max nekretnina, koja je danas vlasnik zemljišta, prilično su zapušteni. Na lokaciji iznad Zelenike, gdje se na najvišoj koti planiraju luksuzne vile, uglavnom uopće nema zaštitne ograde.

Nezaštićena je provalija duboka desetak metara na čijem će se dnu graditi poslovno-stambeni centar s 25.000 neto kvadrata.

Iako Istra Val Max  nekretnine u vlasništvu imaju pola terena u kamenolomu, dok druga polovica pripada Republici Hrvatskoj i Gradu Puli, gotovo sva urbanizacija je na terenima koje kontroliraju Muidža, Kostić i Šolak.

U drugom dijelu našeg mini feljtona sutra analiziramo prostorno plansku povijest izmjena Urbanističkog plana uređenja Kamenoloma Max Stoja.