U krasnoj zemlji Istri sve je moguće, pa tako i legalizirati bespravni objekt sagrađen na državnom zemljištu, zatim isparcelirati državno vlasništvo i onda tužiti državu sa zahtjevom da ti zemlju jeftino proda. Sve to na brijunskom priobalju. Naravno, to ne mogu svi, već samo odabrani, oni koji poznaju sustav i sve njegove rupe i sve prave ljude. Kao što pjesma kaže: U zemlji apsurda zakon je pun rupa, poput goblena, pa veži sliku za sebe, rođaka i priku
U krasnoj zemlji Istri sve je moguće, pa tako i legalizirati bespravni objekt sagrađen na državnom zemljištu, zatim isparcelirati državno vlasništvo i onda tužiti državu sa zahtjevom da ti zemlju jeftino proda. Sve to na brijunskom priobalju. Naravno, to ne mogu svi, već samo odabrani, oni koji poznaju sustav i sve njegove rupe i sve prave ljude. Kao što pjesma kaže: U zemlji apsurda zakon je pun rupa, poput goblena, pa veži sliku za sebe, rođaka i priku
U središtu naše današnje priče je Mladen Kancelar, nekadašnji čelnik Ureda državne uprave u Istarskoj županiji, potom privatni konzultant. Kancelar je osebujan lik, poznat na istarskoj društveno-političkoj sceni, priznat kao osoba koja može rješiti probleme. U razgovoru je prilično otvoren, ne skriva gotovo ništa, uvjeren da je zaobilaženje rupa u zakonu potpuno legitimna, čak i izazovna disciplina.
Mjesto radnje je brijunsko priobalje, atraktivna obala pod kontrolom Grada Vodnjana u kojem su godinama imovinske i zemljišne poslove vodili Kancelarov bliski prijatelj pročelnik Damir Janko i stručna suradnica Dora Komparić. Grad Vodnjan špekulativni je centar Istre, epicentar modela prelijevanja iz šupljeg u prazno, glavni grad nekretninskog mešetarenja.
Ovo nije neka specijalna istraživačka priča, ali poučna je kao dokument jednog istarskog vremena, spomenar generacijskoj borbi za nekretnine.
No, kako bi rekli ozbiljni istraživački novinari – krenimo redom.
Gradila se Barbariga. Slovenskim graditeljima iz tvrtke Gradis trebala je betonara, radnike je trebalo nahraniti pa je na području koji lokalci zovu Barbariga Šelva napravljena bespravna menza s pratećom kuhinjom i prostor za pripravu betona. Građevine su bile privremene, izgrađene bez temelja, od najjeftinijeg materijala.
Zbog rata slovenski građevinari napuštaju Barbarigu, ali prostor nikad ne vraćaju u prvotno stanje, kako je početno bilo dogovoreno.
Potencijal jeftinih građevina u Barbarigi prepoznaje tada mladi turistički inspektor iz Barbana Mladen Kancelar. Iako je otad prošlo 30 godina ključnih se detalja jako dobro prisjeća.
- Povijest tih građevina seže u rane devedesete kad su ih Slovenci koji su bili vanknjižni vlasnici odlučili prodati jer se nisu mogli uknjižiti, objašnjava Kancelar i pokazuje nam ugovor kojim je 1993. za 10.000 njemačkih maraka, danas 5.000 eura, od slovenske tvrtke Gradis iz Kopra kupio „ostatke zidanog improviziranog aneksa“. Površina - 431 metar četvorni.
Kancelar je, dakle, vanknjižno kupio bespravne pomoćne objekte na koje se prijašni vlasnik nije mogao uknjižiti s obzirom da se radilo o nelegalnom objektu na tuđoj, državnoj zemlji.
Nekadašnja radnička menza postaje diskoteka Sahara koju vode Dušan Vale iz Puntere i Mladen Kancelar iz Barbana. Iako je diskoteka bila ilegalna, budući da je Kancelar bio nadležni inspektor, s poslovanjem nije bilo velikih problema.
-1992. smo otvorili disko, Dušan Vale i ja, nekoliko godina smo ga vodili sami, a onda smo ga davali u zakup. Nije to baš bio neki unosan biznis, sjeća se Kancelar.
Diskoteka Sahara u lokalnoj memoriji poznata je kao jeftini objekt u koji se ljeti zalazilo kad se sve drugo zatvori, u kojem je često dolazilo do tučnjave frajera u usponu iz Fažane i Vodnjana.
Godine 2000-te na sve poljoprivredne parcele na tom području upisuje se Republika Hrvatska i to temeljem Zakona o poljoprivrednom zemljištu. U zemljišnim knjigama vidljivo je da je poljoprivredne površine neko vrijeme koristila i Puljanka.
Iako se u okolici vodi brojne bitke za vrijedne terene u kojima ratuju ili trguju teškaši poput Faggiana, Župića, Radetića, Grpca, Vitasovića ili Pajića - Kancelar uspijeva zadržati svoj dio.
Upis države na zemlju Kancelara ne zabrinjava. Jer, država je zapravo on.
U međuvremenu je porastao u nomenklaturi, vodi urede državne uprave, udara važne pečate. Bio to Ratko Ščekić-Džanki ili Plinio Cuccurin, s Kancom se moralo biti dobar.
Tijekom godina nametnuo se kao ključna osoba barbanske Trke na prstenac.
Pokazuje nam ugovor iz kojeg je vidljivo da je od 2001. do 2006. građevinu, kao poslovni prostor, u zakupu imala tvrtka Sigurnost Boljun. Godišnji najam - 14.000 njemačkih maraka.
Nakon burnih devedesetih, Saharom je početkom tisućljeća upravljala i neka vodnjansko-fažanska ekipa da bi potom nastupile godine destrukcije tijekom kojih građevine postaju ruševine.
Kancelar nastavlja uspon institucionalnom ljestvicom. Postaje pomoćnik predstojnika Ureda državne uprave.
Na vrhuncu institucionalne slave naglo odlazi u privatnike. Na spominjanje USKOK-a smije se i kaže: Nisu me dirali od 2008.
Nakon odlaska s jednog od čelnih mjesta Ureda državne uprave Istarske županije Mladen Kancelar 2008. osniva konzultantsku firmu "Kanco" koja godišnje ostvaruje prosječne prihode od oko milijun kuna.
-Ja sam objekt u Barbarigi pokušao legalizirati još devedesetih ali nisam uspio jer nisam bio vlasnik zemljišta. Međutim, 2011. je na snagu stupio zakon kojim je postalo moguće legalizirati bespravne objekte izgrađene i na državnom zemljištu. Normalno da sam tada osjetio šansu i rekao sam, idem lijepo dati zahtjev, znam da je na tuđem zemljiištu, ali idem probat, opisuje Kancelar kako se kao privatnik odlučio na legalizaciju objekta.
Na ortofoto snimkama iz 2011. vidljivo je da građevine još uvijek imaju krov od jeftinih azbestnih ploča koje danas leže razbacane diljem posjeda.
U lipnju 2013. godine investitori Vale Dušan i Mladen Kancelar podnose zahtjev za legalizaciju nezakonito izgrađene zgrade na osam katastarskih čestica u vlasništvu države. Nadležna vodnjanska referentica Sara Božić dvije godine kasnije, u travnju 2015., odbija izdati rješenje uz obrazloženje da nije priložena potrebna dokumentacija.
Unatoč odbijanju, Mladen Kancelar ne odustaje. Ako neće Sara, možda hoće Dora. Predzadnjeg dana 2015. u dokumentu pod istim urudžbenim brojem pod kojim se vodi i odbijenica Sare Božić, po ovlaštenju pročelnika Damira Janka, stručna suradnica za nekretnine Dora Komparić ponovno pokreće postupak. Nepropisno urudžbiranim dokumentom od građevinske inspekcije traži potvrdu da nisu izdali rješenje o uklanjanju nekadašnje Sahare.
Kancelar ovaj put traži legalizaciju samo za dvije parcele na kojima se nalazi nezakonito izgrađena poslovna zgrada.
Istog tog dana, 30.12. 2015. inspekcija agilno dostavlja obavijest da nije izdano rješenje o uklanjanju. Odgovor inspekcije istog dana za obične smrtnike ravan je čudu. Kancelar se u razgovoru na terasi njegove obiteljske kuće ne libi otvoreno, u diktafon, objašnjavati kako je neke stvari moguće riješiti samo ukoliko poznaš sustav i ljude.
U američkim filmovima lik poput Kance zove se fixer.
Osim inspekcije, brza je i Dora. Ono što se čekalo dvije i pol godine, pa je zbog nedostatne dokumentacije odbijeno, stručna suradnica Dora rješava za mjesec dana.
U veljači 2016. Dora Komparić piše zaključak kojim poziva Kancelara na terenski očevid a sve zainteresirane strane da izvrše uvid u spis. Zainteresiran nije nitko. Iako na svim dokumentima jasno piše da je vlasnik parcele država, od države, ni na očevidu, ni na uvidu, ni slike, ni zvuka.
Iako su informirani o legalizaciji objekta na državnoj poljoprivrednoj parceli, iz državne uprave odjednom više nisu agilni.
U međuvremenu, drugi vodnjanski odjel, također pod kontrolom Damira Janka, u rekordnom roku obračunava i naknadu za legalizaciju za građevinu od 678,33 metra kvadratna pa je Kancelar, uz popust, taj državni namet platio 3.800 kuna. Početnih slovenskih 430 metara polako je naraslo na 678 hrvatskih. Treći referent, također Jankov, u brzom ritmu rješava i komunalni doprinos koji Kancelar plaća u iznosu od 93.000 kuna.
U procesu legalizacije prvi konkretan propust dogodio se 12.02. 2016. kada su, piše u zapisniku, u Barbarigu na teren izašili Dora Komparić i Mladen Kancelar. Dora je očevidom utvrdila da je „ zgrada potpuno dovršena i da se koristi“. Na snimkama iz 2014 godine, snimljenim dakle dvije godine ranije, vidljivo je da su objekti ruševni kao i da se ne koriste.
-Zgrada je svake godine propadala, vjerojatno je 2016. bila značajno urušena. Nisam izašao na teren, oni su bili sami, kaže Kancelar iako u zapisniku piše da je bio na očevidu.
Kancelar za sebe kaže da nije naročito pedantan, a takav glas među bivšim kolegama u Gradu Vodnjanu bije i Doru Komparić.
Drugi propust vezan je za činjenicu da Zakon o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama u šestom članku ne dozvoljava legalizaciju zgrada na području predviđenom za sport i rekreaciju, ukoliko te zgrade nisu izgrađene u svrhu sporta i rekreacije. U postupku legalizacije Komparić utvrđuje da se spomenute čestice nalaze u okviru građevinskog područje sportsko rekreacijske namjene, sportski centar Barbariga Zapad (R7).
Uvidom na terenu Dora je morala vidjeti da se radi o ruševnim objektima koji nit imaju, nit su ikad imali sportsko-rekreacijsku namjenu. Osim ako pod sportske aktivnosti ne računamo marende pretežno bosanskih građevinara iz Gradisa, ili late night borbe Vodnjanaca i Perojaca.
Izdavanjem rješenja Komparić je na dva mjesta prekršila zakonske propise.
-Nisu mi poznati ti detalji. Smatram da je rješenje legalno jer se na njega nitko nije žalio, kaže Kancelar. Na nekoliko mjesta tijekom razgovora ističe: Moje je da tražim, a država pečatira što smatra da treba. Bitan je pečat!
Kako bi stekao uvjete da od države zatraži otkup atraktivnog zemljišta Kancelar u lipnju 2016. kreće u pribavljanje Rješenja o utvrđivanju građevne člestice. Dva mjeseca kasnije, u kolovozu, Dora Komparić pokreće proces utvrđivanja nove građevne čestice koja obuhvaća dijelove 6 okolnih čestica. Sve su u vlasništvu Republike Hrvatske.
Kada se sličan postupak vodi na parcelama koje su okružene privatnim vlasnicima svi oni moraju amenovati novu izmjeru. U Barbarigi, kao i obično, država je spavala.
Nakon diobe nastaje nova građevna čestica veličine 4.072 četvorna metra. Metar građevinskog zemljišta na toj lokaciji košta 100 eura. Kancelar strpljivo nastavlja bitku u kojoj je ulog zemljište vrijedno 3.000.000 kuna.
Koncem 2017-te Kancelar pokreće postupak parcelacije. Iako je vidljivo da je vlasnik zemlje Republika Hrvatska, njene institucije – Ured za katastar, Ured za državnu imovinu, Općinski sud Pula i Općinsko državno odvjetništvo - dozvoljavaju da privatna osoba, nekadašnji čelni državni službenik, isparcelira, bolje rečeno, po svome izdizajnira državno zemljište.
Na pitanje kako je uspio isparcelirat državnu zemlju i formirat novu česticu smije se i odgovara.
-Pa uz njihovu suglasnost, i ponosno izvlači papir koji dokazuje da je uspio dobiti i kućni broj. Kanco i njegova ekipa kraljevi su kreativne geodezije.
- Sada se već šest godina naganjam s državom, napočetku su bili hiperkorektni, ali onda smo se razišli oko namjene zemljišta. Ja i moji odvjetnici smatramo da je to poljoprivredno zemljište, a država smatra da se radi o građevinskom i želi mi ga prodati kao građevinsko. Smatram da to nije pošteno. Zato sam odlučio stati s pregovorima i idem tužiti državu, mrtav hladan najavljuje Kancelar.
Početnih bespravnih 430 metara u međuvremenu je naraslo na 4000 metara građevinskog zemljišta vrijednog 400 tisuća eura. Deseterostruko već površinu novoformirane parcele za koju se žestoko bori s državom Kancelar objašnjava na sljedeći način.
-Znam da ti kvadratura izgleda pretjerana, ali za sve imam obrazloženje. Boljun je dok je disko držao u zakupu izbetonirao tamo neke površine, neke septičke. Rekao sam Stoletu (geodet Krešimir Stojkovski op.a.) „nema veze što je kvadratura malo veća, ti zaokruži i ucrtaj pristupni put jer bez njega nema ničeg“ plastično i bez rukavica opisuje Kanco parcelaciju.
Državi je za otkup 4.000 metara zemlje ponudio 501 tisuću kuna. Pokazuje i papir na kojem je ponuda.
- Oni očekuju puno više. Ja ne pristajem, a oni ne mogu prodat bez mene. Čekao sam 30 godina pa mogu još malo, tvrdi Kancelar.
Ako je konačno osvoji, na lokaciji planira izgraditi kuću s bazenom. Na naše podsjećanje kako se radi o rekreacijskoj zoni gdje se ne smiju graditi vile Kanco pali cigaru i šeretski se smije.
- Pa bazen je za rekreaciju. S obzirom da su svuda naokolo veliki projekti, možda zemlju i prodam nekom od njih, dodaje.
Na pitanje, bi li cijelu ovu vratolomiju mogao izvesti neki običan građanin, Kancelar je vrlo iskren.
- Pa naravno da ne bi. To može samo netko tko zna procedure i tko zna ljude, zaključuje svoj kratki kurs kreativne nekretninske alkemije Mladen Kancelar, stručnjak za proceduralne trikove i rupe u zakonu.
Je li u slučaju atraktivne nekretnine nasuprot Brijuna ipak prijeđena granica? I hoće li država stvarno ispod cijene prepustiti svoju imovinu donosimo u budućim epizodana naše Barbariga sapunice.
Jeste već kupili darove? Ukoliko niste sutra vam donosimo vodič kroz božićnu kupnju koja se vodi načelom: lokalno, autohtono, ručno rađeno. Donosimo i priču o Puležanu koji po Istri lovi posve neobične stvari. I to ne puškom nego aparatom. Za sebe kaže "Nisam ja fotograf, ja sam školovani zidar”
U muškoj konkurenciji najbrži su bili Neven Baranašić, Deni Krnjus i Elvis Đukić, dok su među ženama najbrže bile Laura Bosnjak, Jasminka Marinčić Štifanić i Valentina Stančić
Kamion će biti pozornica zabavnoj i interaktivnoj predstavi “Popis Djeda Mraza” s vilenjacima, patuljcima, dobroćudnim divom te Djedom Mrazom. Predstave su besplatne i namijenjene djeci vrtićke dobi * Pulu će posjetiti u ponedjeljak, 16. prosinca od 18:30 sati na parkiralištu Karolina
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
