Ovog nema nigdje. Pula parking kupio reciklomate koje ne koristi, firma preko koje su nabavljeni je posebno zanimljiva

Prošlo je gotovo godinu i pol dana otkako je iz Pula parkinga stigla pompozna najava o kupnji jednog reciklomata. Bivši direktor te firme u 100-postotnom vlasništvu Grada Pule, HDZ-ov Branislav Bojanić, kazao je tada da je u planu uređaj naručiti iz Austrije. Prema Bojanićevom pojašnjenju, poanta je trebala biti da vozač u reciklomat ubaci „izvjestan broj plastičnih boca“, a zauzvrat dobije vaučer za jedan sat besplatnog parkinga. Ex direktor, odnedavno ponovno zaposlenik firme koju je vodio 19 godina, poručio je i da bi se takvih uređaja naručilo više, ako se pokažu dobri u praksi.

Od prakse nije bilo ništa. Živite li u Puli ili ovaj grad učestalo posjećujete, već znate da nigdje niste nabasali na reciklomate. Tome je tako zato što ih nema. Baš kao ni parkomata koji su naručeni 2023. a od kojih njih više od polovice nikad nije vidjelo svijetlo dana, o čemu je Istra24 već pisala.

Prašina Herculanee

Ispravnije bi dakako bilo reći da reciklomata ima, ali ne obnašaju svrhu radi koje su kupljeni. Umjesto na ulicama grada, parkiralištima, trenutno skupljaju prašinu u skladištu druge gradske tvrtke, Herculanee.

Ukupno su kupljena dva reciklomata, koja su prvo bila u polugodišnjem najmu, a naručena su i dva testna. Od 1. srpnja do 31. prosinca lanjske godine dva su uređaja bila u polugodišnjem najmu po cijeni od 3.050 eura mjesečno s PDV-om. Za pola godine najma oba reciklomata potrošeno je, dakle, 18.300 eura, što je također cifra s PDV-om, naravno. Naknadno su kupljeni za 14 tisuća eura. Sveukupno je Pula parking u uređaje koje nikad nije koristio upucao 32.300 eura. Čemu su služila ova dva dodatna testna, koja, prema odgovoru iz Grada Pule, nisu naplaćena, i zašto su naručena u isto vrijeme kada i uređaji koji su se trebali koristiti, a ne ranije, kako bi se testirali, pa tek potom kupili i unajmili, nikome nije jasno.

Naruzžbenica za najam nema - cijenu!

Pula parking nije proveo postupak jednostavne nabave sukladno vlastitom internom aktu, niti je nabave evidentirao u Planu nabave i registru ugovora koji se objavljuju na Elektroničkom oglasniku javne nabave (EOJN), iako je prema Zakonu o javnoj nabavi trebao. Da se posao nije „lomio“ na najam i kupnju, bio bi dužan uputiti poziv na adrese minimalno tri ponuditelja ili objaviti poziv putem EOJN-a ili pak na vlastitim web stranicama. To, čini se, nije bio plan. Razlamanjem je bio dovoljan postupak jednostavne nabave, a prema pravilniku koji je Pula parking donio 2023. godine bilo je dovoljno tražiti ponudu od jednog gospodarskog subjekta. Prigodno.

Nema cijene

Naime, u spomenutom dokumentu koji je amenovao Nadzorni odbor piše da je posebnom odlukom određeno da se za vrijednosti do 15 tisuća eura ne raspisuje jednostavna nabava, a da odgovorna osoba postupak provodi samostalno „u pravilu izdavanjem narudžbenice jednom gospodarskom subjektu ili sklapanjem ugovora s jednim gospodarskim subjektom“.

Za reciklomate, međutim, ne postoji čak ni takva jedna ponuda, a šest faktura se temelji na bianco narudžbenici na kojoj nije navedena - cijena! Osim toga, račun za kupnju oba reciklomata brojem je vezan za narudžbenicu o njihovom najmu, što pak nema nikakvog smisla.

Iz Grada Pule poručuju da je u Pula parkingu „zatečena manjkava dokumentacija“ i „neažurno uredsko poslovanje tijekom proteklog razdoblja“, ali i da dio zaposlenika više nije u radnom odnosu, pa stoga ne raspolažu potpunim informacijama“.

Nabava nema ni u Planu nabave za 2024. godinu, ni u registru ugovora, jer, iako su također zakonske obveze – ne postoje, što, priznaju iz Pula parkinga, jest propust. Na naše pitanje radi li se kršenju zakonske odredbe te je li Bojanić plaćao najam te potom i kupio uređaje mimo provedenog postupka jednostavne nabave, iz Pula parkinga kažu da se taj „propust“ ne može adresirati na zastupnika ili izvršitelja zato što je dokumentacija manjkava i zato što unutar društva ne postoje jasni protokoli za provedbu takvog tipa posla. Što god to značilo.

Vjerovali ili ne, ni Pula parking, koji od sredine kolovoza vodi SDP-ov Mario Peruško, ni Grad, ni Herculanea, nemaju pojma tko je proizvođač reciklomata. Na uređajima nema nikakve oznake, što svako nije uobičajeno jer je proizvođači na taj način i reklamiraju, a službena je dokumentacija nepotpuna.

"Dobavljač je proizvođač"

„Dobavljač uređaja u ovom slučaju jeste i proizvođač, obzirom na nepostojanje druge dokumentacije“, odgovoreno nam je na pitanje o proizvođaču, što dovoljno govori o tome kakav kaos vlada u gradskoj firmi.

Bojanić je, naime, kao i s parkomatima, u cijelu priču odlučio uvesti posrednika, dobavljača. A dobavljač je poznat – pulska tvrtka A.M.R. Commerce. Barem tako tvrde, ili trenutno misle u Pula parkingu na temelju nakaradne dokumentacije. Vlasnica firme je Mirjana Pamić, supruga Mladena Pamića, vlasnika Pente d.o.o., koja je 2023., preko zagrebačke leasing kuće i4next leasing Croatia, Pula parkingu dostavila ranije spomenute parkomate, koji su ukupno koštali 265.755 eura, iako oni koji su instalirani, kako smo već pisali, nemaju ni pola plaćenih funkcija, dok ih osam od 14 nije ni postavljeno na parkirališta, a pokušavaju se uvaliti Pulaprometu, još jednom gradskom poduzeću.

Mladen Pamić

A.M.R.Commerce prijavljena je na istoj adresi kao i Penta, Vodovodnoj ulici 8. Da su Mirjana i Mladen supružnici potvrdio nam je upravo Mladen Pamić, a s obzirom na to da s njegovom suprugom nismo uspjeli stupiti u kontakt. On nam je kazao da je supruga na putovanju izvan Hrvatske.

Firma je registrirana za trgovinu na veliko i posredovanje u trgovini (osim motornim vozilima i motociklima), ugostiteljstvo i trgovinu na malo u nespecijaliziranim prodavaonicama. Ima jednog zaposlenika, koji je prošle godine primao plaću od 618 eura. Lani je prihodovala svega 62.900 eura. Dakle, polovicu prihoda ostvarila je od ovog posla s Pula parkingom. Nema web stranicu, LinkedIN profil, ni Facebook. Nigdje se ne reklamira. Kada smo nazvali broj koji je naveden na memorandumu firme, konkretno na računima ispostavljenim Pula parkingu, javila nam se ženska osoba koja nam je prvo, kada smo zatražili Mirjanu Pamić, sklopila slušalicu, a potom, na naknadni poziv, kazala da se radi o privatnom stanu. Broj telefaksa A.M.R. Commerce naveden na istom dokumentu, u javno dostupnom telefonskom imeniku naveden je kao telefonski broj Pente. Skoro da bismo mogli reći kako je pravo čudo da je Bojanić uspio saznati da baš to poduzeće distribuira baš reciklomate koje je on naumio nabaviti.

Ne manje zanimljiva je činjenica da oba supružnika bila involvirana u distribuciju reciklomata, ali na drugačiji način. A.M.R. Commerce ih je dobavila, a Penta je lani u rujnu za njih, kada je već bilo odlučeno da uređaji idu u škole, a ne na parkirališta, na zahtjev Herculanee isporučila softvere. Reciklomati su se svakako pokazali kao dobar posao za bračni par Pamić, kojemu Bojanić nije stranac. Štoviše, upravo nam je Mladen Pamić prije mjesec dana, kada smo istraživali posao s parkomatima, priznao da su poznanici i mimo poslovnih odnosa.

Osnovne škole

Na mrežnim stranicama Pente stoji tekst pod naslovom: „Isporučeni reciklomati za dvije pulske osnovne škole“.

„Reciklomati predstavljaju mali, ali značajan korak za grad Pulu, ali prema riječima gradonačelnika Filipa Zoričića koji je prisustvovao primopredaji reciklomata, projekt ide dalje te je u planu nastaviti s opremanjem i drugih pulskih osnovnih škola modernim i pametnim automatima za prikupljanje ambalažnog otpada, s naglaskom na ekološki, ali i humanitarni karakter projekta“, stoji, između ostalog, u objavi.

I zaista, bivši gradonačelnik s oduševljenjem je nazočio postavljanju jednog reciklomata u Osnovnoj školi Giuseppina Martinuzzi. Drugi je proslijeđen u Osnovnu školu Vidikovac. Čitav fijasko je tako legitimirala sama gradska vlast javnosti „prodavši“ uređaje kao dio Herculaneine kampanje „Navike okreni, promjenu pokreni“, a dodatno ih uvalivši u škole i još začinivši sve skupa dobrotvornom komponentom. Naime, novac od prikupljene ambalaže bio je namijenjen prenoćištu za beskućnike Rachem.

Nestvarno, ali Grad i dan danas tvrdi da je ta ideja bila dobra i turbo uspješna te da će nastaviti dijeliti reciklomate po školama. U stvarnosti, a kako su nam prepričali svjedoci iz spomenutih škola, reciklomati su se povremeno kvarili, često se nisu dovoljno često praznili pa bi đaci ostajali s punim vrećama boca u rukama. U jednoj školi su čak uspjeli prevariti sustav tako da je bilježio više prikupljenih boca za jedan razred nego što ih je u stvarnosti skupio, što je bilo važno jer je izlet bio nagrada za razred koji je prikupio najviše ambalaže. Na kraju su učenici u obje škole postepeno odustajali od korištenja uređaja, a u jednoj nije izostalo ni razočaranje jer je izlet zapravo bio odlazak u susjednu općinu.

Prohujalo s vihorom

Naravno, školarce se u eko-kampanju moglo uključiti i bez reciklomata koji za to ionako nisu niti bili namijenjeni. Takvi se projekti po školama u Hrvatskoj provode od 90-ih godina. I naravno da je prihod i bez tih aparata mogao ići u dobrotvorne svrhe. Ali kako bi se onda pravdalo još jedno i više nego dubiozno trošenje javnog novca?

U škole su uređaji dospjeli u rujnu prošle godine, iako se najam plaćao od srpnja. Uz sve navedeno, novac je dodatno potrošen – prohujao s vihorom – ni za što.

U Gradu, Pula parkingu i Herculanei nisu, dakle, znali tko je proizveo uređaje koje su nabavili, ali je zato informaciju Istri24 otkrio suprug Mirjane Pamić, Mladen Pamić. Proizvođač je, prema njegovim riječima, srpska tvrtka Suprabit, sa sjedištem u Beogradu. Reciklomati nisu čak niti došli iz Austrije, kako je Bojanić najavio. Dospjeli su, međutim, iz inozemstva, što ne odgovara podatku iz financijskog izvještaja A.M.R. Commerce za prošli godinu, gdje je navedeno da lani nije evidentiran ni uvoz ni izvoz robe.

U Gradu ne znaju hoće li reciklomati ikad biti postavljeni na parkirališta i ispuniti svrhu zbog koje su, navodno, kupljeni. Oduševljeni su njihovim efektom u osnovnim školama i najavljuju da će i nadolazeće školske godine nastaviti s tom praksom.