natječaj za prodaju brodogradlišta uljanik
PSI RATA STIŽU U PULU! Tko je Jaroslav Strnad?
Evidentno je da Jaroslav Strnad ima potporu nacionalnog HDZ-a. Potporu daje i aktualni direktor, nekad skladištar, Samir Hadžić. Ulazak obitelji Strnad u Uljanik guraju i sindikalni vođe poput Borisa Cerovca, a sa Česima je zadovoljan i stečajni upravitelj Loris Rak. Istražili smo tko je češki tajkun, vlasnik jednorog kompanije CSG i najizgledniji kandidat za preuzimanje Uljanika
Evidentno je da Jaroslav Strnad ima potporu nacionalnog HDZ-a. Potporu daje i aktualni direktor, nekad skladištar, Samir Hadžić. Ulazak obitelji Strnad u Uljanik guraju i sindikalni vođe poput Borisa Cerovca, a sa Česima je zadovoljan i stečajni upravitelj Loris Rak. Istražili smo tko je češki tajkun, vlasnik jednorog kompanije CSG i najizgledniji kandidat za preuzimanje Uljanika
Američka komedija „Psi rata“ iz 2016. godine opisuje ideju dvojice poduzetnika da američkoj vojsci prodaju stotine milijuna komada prepakirane kineske municije uskladištene u Albaniji. Uz malo scenarističke maštovitosti nastavak te komedije mogao bi se snimati u Puli.
Jer, u stvarnosti, kinesku su municiju iz albanskih skladišta kupovale češke tvrtke od kojih je jedna, Real Deal Praha, kontrolirana od Jaroslava Strnada, vlasnika tvrtke CE Industries koja je veliki favorit za kupovinu Uljanik brodogradilišta 1856.
Strnad je svoju poslovnu reputaciju najprije stekao u Češkoj i Slovačkoj kao proizvođač i trgovac naoružanjem.
U seriji članaka „War dog millionaire“ objavljenoj 2018. godine na istraživačkoj platformi OCCRP, na kojoj objavljuju neki od najboljih svjetskih istraživačkih novinara, analizirani su Strnadovi biznisi na Balkanu: prije svega u Albaniji, Makedoniji i Srbiji.
Ono što je zajedničko tim biznisima je da se pretežno odvijaju u sivim zonama stečajeva i rubnih privatizacija vojno industrijskog kompleksa, te da su u njih često uključeni kontroverzni lokalni likovi povezani s kriminalom, tajnim službama, ili s obje grupacije.
U zadnje dvije Strnad naveliko kupuje u Hrvatskoj.
Eksplozivni biznis u Albaniji
U Albaniji se 2008. godine dogodila serija ekplozija u loše održavanim skladištima prepunim kineske i ruske municije. U selu Gerdec 15-tog ožujka 2008. prilikom eksplozije naoružanja poginulo je 26 osoba. Albanija se nakon te tragedje odlučila riješiti svih viškova naoružanja što su, prije svega, iskoristile dvije češke kompanije od koji je jedna Real Trade Praha kontrolirana od tajkuna Jaroslava Strnada.
Između 2010. i 2015. Strnad je kupio desetine milijuna komada kineske municije, kao i sto tona RDX-a, vrlo snažnog eksploziva, ubojitijeg od TNT-a.
Vrlo brzo se postavilo pitanje gdje je završla municija s obzirom da je zemljama NATO saveza zabranjena kupovina kineskog oružja i municije. Stručnjaci koje su kontaktirali iz OCCRP-a ustvrdili su da je municija najvjerojatnije završila kod sirijskih pobunjenika, iračkih Kurda, ili pak u Jemenu, Južnom Sudanu i Afganistanu.
Iz email korespondencije vidljivo je da je kineska municija kasnije prepakirana i pomiješana s drugom. Dokumentacija dostupna novinarima pokazala je da se oružje prevozilo iz pomoć srpskog trgovca oružjem Petra Crnogorca. On je ranije bio pod istragom zbog prodaje oružja islamskim borcima u Libiji.
Po informacijama koje su procurile iz WikiLeaksa RDX eksploziv je morao biti uništen ali je završio u Češkoj. Koja je bila krajnja destinacija nije poznato. U izjavi za OCCRP iz Strnadove kompanije su izjaviili da je roba prodana u Europskoj uniji.
Suvenir iz Makedonije
Tijekom realizacije kinesko albanskog biznisa za Jaroslava Strnada otvorile su se brojne poslovne mogućnosti i u ostalim, pokazalo se tranzitnim balkanskim državama.
Strnad je tako 2010. godine kupio makedonsku tvornicu municije Suvenir u selu Samokov, pored gradića Makedonski Brod. Tvornica je bila zanimljiva zbog svojih unosnih izvoznih licenci.
Strnad je poznat po tome što najviše voli kupovati tvrtke u stečaju i to po najnižim cijenama. Tvornicu Suvenir platio je oko milijun eura.
Radnici s kojima su OCCRP-ovi novinari razgovarali potvrdili su da je Suvenir nakon preuzimanja jako malo proizvodio, već se godinama bavio prepakiravanjem tuđe, možda albanske, municije.
Strnadovi ljudi u Makedoniji su surađivali s Vojislavom Sparavalom, porijeklom iz Sarajeva a danas stanovnikom Praga i Monaka. Sparavalo je blizak partner u nekretninskim biznisima sa Sašom Mijalkovom, bivšim šefom makedonskih tajnh službi. Mijalkov je rođak bivšeg makedonskog premijera Nikole Gruevskog i član njegovog najužeg tima koji se sumnjiči za brojne koruptivne radnje. Drugi brat, Vladimir Mijalkov godinama je bio na čelu makedonske carine. Sašo Mijalkov nedavno je osuđen na 12 godina zatvora zbog prisluškivanja 20.000 stanovnika Makedonije.
Spomenuti Sparavalo pokazao se vrlo korisnim kada se ustanovilo da Strnadova firma nije ispunila obaveze prema makedonskoj državi koje je preuzela prilikom kupovine.
Ubrzo je problem riješen na najvišoj razn iz pomoć Strnadovog prijatelja, donedavnog češkog predsjednika Miloša Zemana.
Kupovina u Kruševcu
Zanimljiva je i kupovina koju je Jaroslav Strnad, ponovno uz pomoć Vojislava Sparavala, obavio u Srbiji 2017. godine. Čeh je kupio bankrotiranu tvrtku 14. oktobar iz Kruševca. Ceremoniji preuzimanja prisustvovala je i srbijanska premijerka Ana Brnabić kao i pola srbijanske vlade.
Tom se prilikom predstavnik čeških kupaca Marijan Goga posebno zahvalio srpskom predsjedniku Aleksandru Vučiću i obećao oživljavanje tvrtke. Obećanje se dijelom i ostvarilo jer je tvrtka 14. oktobar nakon pet godina stabilizirala poslovanje i podigla broj zaposlenih s 150 na 260.
Strnad je kupio tvornicu za 4,5 milijuna eura, odnosno za desetinu procijenjene vrijednostii. Njegova tvrtka bila je jedini ponuđač.
Nakon šest mjeseci manjinski udio u tvrtki vrijedan 675.000 dolara prodan je posredniku Sparavalu za 12.000 dolara, utvrdili su novinari OCCRP-a. Iz tvrtke 14. oktobar novinarima su objasnili da ne proizvode oružje ili municiju već komponente za obrambenu industriju.
Ugledni Forbes o Strnadima
Za razumijevanje Strnadovog poslovnog modela kao i njhovih političkih i geopolitičkih preferenci vrlo je indikativan intervju za poslovni časopis Forbes iz 2019. godine.
Novinar David Dawkins razgovarao je sa Strnadovim sinom Michalom koji je 2018. od oca preuzeo CSG tvrtku jednoroga, procjenjenu na preko milijardu eura. Otac je sinu prepustio kormilo tvrtke usred skandala nedozvoljenog izvoza oružja u Azerbajdžan.
-Istina je da je obrambeni biznis čini oko 50 posto našeg biznisa te više od 50 posto naših prihoda. Ne može se reći da mi više nismo trgovci oružjem – jesmo i uvijek ćemo biti, izjavio je Michal Strnad Forbesovom novinaru dodajući da su u Českoj i Slovačkoj kupili sve što su mogli.
Cijeli biznis je i započeo kada su počeli kupovati viškove iz skladišta nekadašnje Čehoslovačke vojske. Kako je češka hladnoratovska vojna industrija propadala, tako je biznis obitelji Strnad rastao.
Ono što je na početku bila prerada zaostale i zastarjele sovjetske vojne opreme, preraslo je u proizvodnju radara, borbenih vozila pa čak i helikoptera. Najveće preuzimanje svakako je kupnja tvornice kamiona Tatra u kojoj je danas na čelnoj poziciji Petr Rusek, operativac koji se dokazao na ranije opisanim balkanskim biznisima obitelji Strnad.
Iznad svih Putin i Trump
Godine 2015. u prostorije kompanije upali su češki istražitelji vezano za kupovinu dijelova za tenkove ispod cijene. Još veći skandal izazvala je spomenuta prodaja oružja Azerbejdžanu kad je ime oca Jaroslava došlo u fokus zapadnih diplomatskih krugova.
Isplivala je tada na površinu Strnadova bliska povezanost s Milošem Zemanom, donedavnim češkim predsjednikom koji je godinama bio najveći obožavatelj Vladimira Putina i Donalda Trumpa.
Obitelj Strnad posebno se oduševila Trumpovom odlukom da zemlje NATO saveza moraju dva posto BDP-a ulagati u naoružanje. Međutim, osim sa zemljama NATO saveza Strnadovi posluju i s Putinom kod kojeg odlaze u društvu s oduševljenim Zemanom.
Češki je predsjednik Zeman godinama javno pokazivao zahvalnost najvećim financijerima svojih predizbornih kampanja tako da je zabilježeno kako na jednoj fešti pjeva himnu Strnadove tvrtke.
Mnogi smjenu koja se dogodila na vrhu obiteljskog biznisa Strandovih vide kao čistu simboliku.
Kako bilo, otac Jaroslav Strnad na čelu je novoosnovane tvrtke CE Industries koja je trenutno najozbiljniji kandidat za kupovinu pulskog brodogradilšta.
Nastavlja se Balkan shoping
Što će Česi graditi u Uljaniku zasad nije poznato. Strnad je nedavno u češkom mjestu Trebič kupio tvornicu koja proizvodi tehnologiju za nuklearne elektrane. S obzirom na sankcije Rusijil taj biznis ima veliki potencijal, objasnili su novi vlasnici.
CSG imperij trenutno proživljava svoje najsjajnije dane. Zbog rata u Ukrajini tvrtka je prošle godine ostvarila rekordne prihode i zarade. Strnad je nedavno kupio Beohemiu, srbijansku tvornicu deterdženata.
Koncem prošle godine kupljena je talijanska tvornica municije Fiocchi Munizioni. Reuters je tom prllikom izvijestio da su Česi najavili i brojne druge akvizicije zahvaljujući ogromnim profitima ostvarenim zbog zapadne financijske pomoći Ukrajini za kupovinu naoružanja.
Strnad je u Hrvatskoj nedavno kupio tvornicu vagona Đuro Đaković, potom udio u riječkoj luci a sada se sprema za preuzimanje pulskog Uljanika.
Unatoč spornim detaljima iz prošlosti Strnadovi trenutno slove kao uspješni srednjoeuropski poduzetnici s podrškom Europske unije u svojim poslovnim proširenjima.
Upravo zbog toga trebalo bi stanovnicima Pule što prije objasniti kakav biznis Strnadovi planiraju u Puli. Hoće li se oprema za nuklearke proizvoditi u Uljaniku? Hoće li se prozvoditi vojna oprema, municija ili naoružanje? Odgovore na nekoliko upućenih upita iz CE Industries zasad nismo dobili.
Evidentno je da Strnad ima potporu nacionalnog HDZ-a. Potporu daje i lokalni HDZ putem aktualnog direktora, nekad skladištara, Samira Hadžića. Ulazak obitelji Strnad u Uljanik guraju i sindikalni vođe poput Borisa Cerovca, a sa Česima je zadovoljan i stečajni upravitelj Loris Rak.