Valbonaša Centar ime je jedne od tvrtki iza kojih vlasnički stoji nizozemska kompanija Istra Cement B.V i njen vlasnik, srpski medijski i telekom tajkun, Dragan Šolak. Tvrtkom upravlja njegov direktorski dvojac Stevan Muidža i njegova desna ruka Zoran Kostić.
Muidža i Šolak najprije su na toj lokaciji uz Premantursku cestu željeli izgraditi još jedan šoping centar, ali je blizina Kaštijuna, udaljenog nekih 500 metara zračne linije, zauvijek zakopala tu poslovnu viziju.
Potom se u Valbonaši planirao hollywoodski filmski grad, ali se i od toga, zbog Kaštijuna, ubrzo odustalo.
Trgovački centar pretvoren u tvornicu solarne energije
Da zemlja ne propadne, kroz nedavne izmjene Prostornog plana Općine Medulin na toj je lokaciji predviđena izgradnja tvornice za proizvodnju solarne energije.
- Obzirom na blizinu Županijskog centra za gospodarenje otpadom, napušten je plan izgradnje trgovačkog centra te je planirano prostor privesti prikladnijoj namjeni – proizvodnoj pretežito zanatskoj – solarna elektrana. U prilog novoplaniranoj namjeni, uz sam položaj i lokaciju, ide i konfiguracija terena te relativno pravilan oblik zone što omogućava racionalni raster postavljanja solarnih panela i manipulativnih površina, piše u prijedlogu izmjena plana koje su financirali investitori Muidža, Kostić i Šolak.
To je vidljivo i u grafičkom dijelu izmjena plana koje je izradila zagrebačka tvrtka Urbanistica.
Najveća dopuštena instalirana snaga solarne elektrane iznosi 10 MW.
Osim blizine Kaštijuna i Premanturske ceste lokaciju definira i velika, trenutno zapuštena, lokva. Iz prijedloga izmjena plana nije jasno koja je budućnost lokve.
Finta Valbonaša: Kako je SOUR postao OUR
Čudna je povijest ovog zemljišta veličine oko 50.000 četvornih metara. Vlasnik je do 1990. godine bio SOUR “Istarske tvornice cementa i hidratiziranog vapna Pula” koja se sastojala od tri radne organizacije: Tvornice cementa Koromačno, Tvornica hidratiziranog Vapna Raša, Tvornica cementa Pula.
Lokacija u Valbonaši koristila se kao eksploatacijsko polje za iskop mineralnih sirovina (glinokop) potrebnih za proizvodnju vapna u Tvornici hidratiziranog Vapna Raša tako da nije jasno kako je zemlja u privatizacijskom vrtlogu završila u vlasništvu pulske cemetare.
Štoviše, proizvodnja vapna nije ni upisana kao djelatnost prilikom registracije tvrtke kojom je i tada žario i palio Stevan Muidža.
Iz sudske dokumentacije vidljivo je da je pulska Tvornica cementa Giulio Revelante, (poduzeće za proizvodnju portland i specijalnih cemenata Pula) osnovano 13.12.1989. (upisana u sudski registar u veljači1990. godine) i to podjelom SOUR-a (složene organizacije udruženog rada).
Tvornica hidratiziranog Vapna Raša (Foto Nikola Mentalni)
Novoosnovano poduzeće bavi se samo jednom djelatnošću, a to je proizvodnja cementa, što potvrđuje i izvod iz Republičkog zavoda za statistiku od 1990. godine.
Zanimljivo, prilikom privatizacije zemljište u Valbonaši bila je upisana kao vlasništvo spomenutog SOUR-a dok su sva ostala zemljišta pulske cementare pravilno upisana kao vlasništvo Tvornice cementa Pula, dakle OUR-a.
Radi se o dva različita poslovna i pravna entiteta te nije jasno kako se takav upis prošao u zemljišnim knjigama.
Ipak, unatoč upozorenjima pravne službe Fonda za privatizaciju zemlja u Valbonaši na koncu je završila u portfelju pulske cementare.
Valbonaša je u srpnju 1991. bila izvan građevinske zone!
Naime, voditeljica odjela za imovinsko pravne poslove u fondu, Dubravka Vukmanović, već je tada upozoravala da je zemlja poljoprivredna i da se ne može privatizirati, ali druge sile i interesi bili su očito jači.
Sukladno Zakonu o poljoprivrednom zemljištu iz 1991. godine svo poljoprivredno zemljište, koje je na dan stupanja na snagu tog zakona bilo u društvenom vlasništvu, postalo je vlasništvo Republike Hrvatske.
Ponovimo, zemljište koje je na dan stupanja na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu - 24. srpnja 1991. - bilo izvan granica građevinskog područja i u društvenom vlasništvu postalo je automatski vlasništvo Republike Hrvatske i bivše društvene pravne osobe nisu ga smjele unijeti u društveni kapital.
Istra24 je u posjedu službenog dokumenta Zavoda za prostorno uređenje Istarske županije iz kojeg je vidljivo da je područje Valbonaše jednim dijelom šuma, a jednim polivalentna poljoprivredna površina.
Ono što im je zajedničko jest činjenica da su i šume i oranice 1991. bile izvan građevinskog područja.
Sada je sve na DORH-u
Dakle, spomenuto zemljište na datum 24. srpnja 1991. po slovu zakona postalo je vlasništvo Republike Hrvatske i svako drukčije raspolaganje suprotno je zakonu.
Drugim riječima, zakonski predstavnici Republike Hrvatske, u ovom slučaju Županijsko državno odvjetništvo u Puli, moraju samo pokrenuti spor koje će – nema dileme – završiti uknjižbom RH na zemlju tvrtke Valbonaša Centar.
Podsjetimo, država je posredstvom DORH-a za zemljište uz šetalište Lungomare istoj korporaciji ponudila mirno rješenje spora vezano za 80.000 četvornih metara zemlje za koju DORH tvrdi da je državna.
Investitori dosad nisu odgovorili na naše upite, a očekujemo odgovor i na upit DORH-u o slučaju Valbonaša, ali i na pitanje o rezultatu poziva na mirno rješenje spora vezano za Valkane.
