Lovro Majkić, rođeni Zagrepčanin, formativnim godinama vezan za Rijeku, počeo je prije sedam godina, kao 18-godišnjak, braniti za NK Istru. Sada njen senator i dokapetan proslavit će 8. listopada ove godine 26. rođendan.
Svih ovih godina, uz dva dulja izbivanja s terena zbog teških ozljeda, krasila ga je pouzdanost na vratima zeleno-žutih. No, zbog tih ozljeda je, veli, sazrio na terenu i izvan njega.
Za četverogodišnjeg igranja u omladinskom pogonu Rijeke od 2014. do 2018. imao je jaku vratarsku konkurenciju u Nevistiću i Panduru. "Zato sam i otišao u Istru, da pokušam", kazao nam je.
Braneći za Istru svladao je klupske rekorde u broju utakmica bez primljenog gola, da bi zatim u sezoni 2022/2023. bio i najučinkovitiji golman lige.
Unatoč tome, Tramezzani ga je povukao na klupu nakon domaćeg poraza od Rijeke prije šest mjeseci. Da se početkom ove godine na Drosinu nije vratio trener Gonzalo Garcia, Majkić sigurno ne bi na još dvije godine produljio ugovor za Istru.
S Majkićem razgovaramo i o tome, ali i o sutrašnjem domaćem megdanu sa Slavenom, izravnim konkurentom za četvrto mjesto koje vodi u Europu, iskustvu velike prošlotjedne pobjede na Poljudu, o razlici ove i prošle Garcijine ekipe, nogometnim počecima s pet godina u Bistri, o jakoj tradiciji dobrih vratara Istre, o strasti tetoviranja... No, prvo obitelj, zaručnica i pas japanske pasmine.
Skrasili ste se trajno u Ližnjanu?
Evo baš smo sad skoro našli stan u Ližnjanu, čekamo uporabnu dozvolu da ga kupimo. To nam je najljepši dio Puljštine. Ne razmišljam o nečem drugom.
Što Ližnjan, osim mora, čini privlačnim?
Tamo sam od početka, već sedam godina. Ima sve. Zaručnica Martina i ja volimo s psom puno šetati. To nam je bitno. Svjetionik, Marlera, prema Levanu... te su šetnice među najljepšima u Hrvatskoj. Tko ne voli gužve, to je raj!
Koje pasmine vam je pas?
Japanska akita. Cura je, zove se Nava.
Kada ste 2017. godine, tada kao 18-godišnjak došli u Istru, na televiziji je legendarni golman, danas analitičar Tomislav Ivković ukazao na vaš veliki vratarski potencijal, kazavši u stilu: 'Još ćete vi čuti za tog malog'.
Čovjek je nešto možda vidio (smijeh). Ne znam ga inače, možda sam ga dvaput vidio u životu.
Pokazalo se da je bio u pravu.
Ima još tu puno za raditi, ali idem dobrim putem. Mislim da sam još daleko od cilja koji sam si zadao, ali hvala bogu, imam još vremena za to.
Tetovaže su vam strast. Koja vam je to tetovaža na vratu, lastavica?
Da, a na drugoj strani je ruža i mamino ime. Krenuo sam sa 16 godina i stvarno volim tetovaže i u takvom sam krugu prijatelja.
Ima li dobrih tattoo majstora u Puli?
Ima, ali većinu sam radio u Rijeci.
Volite igrati padel?
Da, baš mi je tata sad izgradio u Bistri dva terena i uskoro se trebaju otvoriti.
Padel je dobar za kondiciju?
Jako. Mrvicu je lakši od tenisa, ali je kondicijski jako težak. Volim otići na padel. Bolje to nego na kavu.
Kad se ženite?
21. lipnja u Rijeci.
Lijepo, na prvi dan ljeta. Sretno. Ali idemo korak po korak: sretno prvo protiv Slavena.
To je sada najbitnije (smijeh).
Prije dva mjeseca svečano je obilježen vaš 100. nastup za 'Istru', a tada ste i produljili vjernost klubu za još dvije godine. Prije toga niste bili u milosti Tramezzanija. Govorilo se o vašem odlasku iz kluba.
To je sve dio nogometa. S nama golmanima malo je drugačije nego s igračima. Nitko nije navikao da se golmani često mijenjaju. No svaki trener ima pravo odabira. Na meni je da, kad me se makne, dokažem da zaslužujem biti prvi. Postoje samo dva načina: ili ćeš se raspasti i žaliti, ili ćeš raditi i pokazati da si bolji. Dao sam sve od sebe da se vratim u formu i nadam se da sam bolji nego 'ča san tad bija'.

Nakon nedavne domaće pobjede nad Rijekom golman Majkić predvodi: "Ča im delamo..."
Rođeni ste u Zagrebu. Koji su to magneti koji vas drže za Istru sedam godina?
Iz Zagreba sam, ali od svoje 14. godine živim u Rijeci. Tamo sam i upoznao današnju zaručnicu, tamo mi mama živi, tamo su mi svi prijatelji. Na moru sam od 14. godine i na Rijeku gledam kao na svoj drugi dom. Sad bi mi bilo teško naviknuti se živjeti bez mora. Meni posebno odgovara ljetni grad na moru, premda mi povratak u Zagreb uvijek znači povratak doma.
Počeli ste u Bistri kao klinac s pet godina.
Da, ali ne kao golman. Prvo sam htio biti napadač, što je tipično za svakog klinca. Kasnije sam otišao u NK Zagreb.
Tko je prepoznao vaše golmanske potencijale?
Moj bivši golmanski trener Dragutin Pavalić. I on je bio golman, a jedan od najboljih trenera vratara u Hrvatskoj. Donedavno je bio trener u Interu iz Zaprešića. Skužio me je kad sam imao sedam godina i samo mi rekao: "Stani na gol".
Vjerojatno je uočio refleks i hrabrost.
Da, moguće je. Najbitnije je bilo to što se nisam bojao lopte.
Koliko je opravdano to što golmane često drže pomalo ludim?
Mora sigurno biti doza ludosti... Hoćeš li ti okrenuti glavu ili pak ići rukama do kraja. Ne misli se na pravo ludilo nego, eto, ne bojimo se. To, jednostavno, imaš ili nemaš. No, zato dolazi puno ozljeda.
Zna se reći da golman vrijedi pola ekipe, ali nekako se to češće spominje u rukometu i vaterpolu.
Mislim da je golman najvažniji u vezi kikseva. Svaka naša veća greška je 99 posto gol. Moj krivi pas, moja kriva procjena... tu nema nikog iza mene. Dobar golman ne mora obraniti sve, ali bitan je kontinuitet. Jer, ništa ti ne znači golman koji će ti donijeti dvije utakmice pa dvije izgubiti. Bitno je imati golmana koji ti neće puno uzeti.
Istra je uvijek imala dobre golmane. Ivana Lučića, sada vratara Hajduka...
... Čondrića, jedno vrijeme bio je Duka.
Ivušić.
Točno. Pa Ćorić, Iveša... sve odlični golmani.
Kakav je u srijedu bio osjećaj kada su vas splitski navijači sa zapadne tribine Poljuda, dakle ne Torcida, ispratili dugim pljeskom iako je njihov Hajduk izgubio?
Bio je stvarno lijep osjećaj. Cijenim sve navijače u Hrvatskoj. Lijepo je kad se ispuni stadion, makar i navijali protiv tebe. Ovo na kraju na Poljudu je samo bonus, poticaj i potvrda da znaš da dobro radiš, da nismo neki klub koji ljudi mrze. Došli smo igrati nogomet i ljudi to cijene. Nismo se bacali po podu, nismo krali vrijeme, igrali smo utakmicu od početka do kraja. Ljudima je to bilo drago i ispoštovali su nas.
Pred nama je sutrašnja možda i presudna utakmica u borbi za četvrto mjesto koje vodi u Europi, i to protiv izravnog konkurenta Slavena. Kako tumačite njihov nevjerojatni uzlet?
To je slično kao i s nama. Došao je novi trener koji ih je preporodio. Premda su važni igračka kvaliteta i profesionalnost, trener je jako bitan za momčad. Mario Kovačević je top trener. Od svoje momčadi je izvukao maksimum. Iskreno, svaka im čast. Lijepo je vidjeti da manji klubovi nisu tu samo da bi veliki uzimali bodove na njima, nego i da se vidi da i mi zaslužujemo nešto više.
Istra igra lošije protiv 'slabijih' klubova, s kojima kao da ne zna što će s tolikim posjedom, što nije slučaj u ogledima s 'velikim' klubovima.
Da, recimo Šibenik, Gorica, ponekad i Varaždin ne vole baš izlaziti, dok Slaven u zadnje vrijeme voli napasti. Moramo se i tome prilagodit. To je pokazatelj velike momčadi. Posljednji porazi od Gorice nam se ne bi smjeli više nikad dogoditi. Treba naći rješenje, kakva god bila njihova igra. Ako ništa drugo, to nam je bila škola.
Slaven bi sutra trebao pasti?
Naravno, mora pasti!
Dobra je vijest da će i ovog puta biti otvorena istočna tribina.
Naravno da je to dobra vijest. Da je bar svaki put otvoren Istok, da je bar na svakoj utakmici sedam tisuća ljudi. Ali isto tako razumijem ljude kad ne dolaze jer ne žele gledati momčad u koju ne vjeruju, a vjerujem i da je ljudima teško ponekad doći jer imaju svoje živote i poslove. Ipak, čini mi se da će biti puno naših navijača. Hvala svakom od njih koji će doći sutra u pet popodne na tekmu.
Koliko se ova ekipa razlikuje od one u prvom mandatu Garcije? Sada su velika pojačanja Radošević, Lončar i Rozić, dok su u onom prvom sastavu na tim pozicijama bili Caseres, Petrusenko, a u napadu Bakrar i Erceg.
Gledajući vezu, Radošević i Lončar su igrači koji su iskusili svijeta dok je Maurić (uz Lisicu) najbolji mladi igrač lige. Po meni, nema nikakve razlike osim što smo sada u novoj eri pojačali krila koja su puno brža. Kad nas sada stisnu i kad ne možemo izaći, tu su Lisica, Rozić, Lawal koji mogu istrčati. To nam je stvarno plus. A što se tiče veznog reda, čak smo i bolji nego prije, iako su Caseres i Petrusenko top igrači, no s Lončarom i Radoševićem dobivamo mirnoću i iskustvo, a s Maurićem energiju. Čovjek ide 200 posto na svaku loptu, a ima i kvalitetu i tehniku... Samo smo dobili, ništa nismo izgubili.
Stoperi?
Tada smo imali Marešića i Einara Galileu, a danas je Koski uz Marešića. Einar je bio kapetan, donosio je mirnoću. Koski ima jačinu, gine na svaku loptu, ne može ga se proći. Marešić nam donosi mirnoću, tehniku, ima te duge lopte, probijanja kroz sredinu. S njima se osjećam sigurniji nego ikad, jedva mi suparnici dođu do gola. Zaista su vrh.
Imali ste i peha. Prvo vam je na treningu slomljena šaka, da bi nakon oporavka krajem 2020. uslijedila nova teška ozljeda koja vas je udaljila od terena skoro 600 dana. U takvim situacijama, zna uslijediti fizički-psihološki pad, a nije rijedak slučaj i neslavnog kraja karijere. No, u vašem slučaju dogodio se uzlet. U sezoni 2022/23 prema statistici Sofascorea bili ste najučinkovitiji golman lige, bolji i od reprezentativnog golmana Livakovića.
Ozljede su najgori dio nogometnog života, posebno kad je teška, kao što je bila u mom slučaju. Puklo mi je tada rame, ligamenti i tetive u njemu. Doktor mi je rekao da će oporavak trajati deset mjeseci. Nažalost, trajao je godinu i pol dana. U život sam se vratio radom, ničim drugim. Na svakom treningu davao sam svoj maksimum. A što se tiče mog dobrog branjenja, tada smo pod trenerskom palicom Garcije svi dolazili do izražaja; Perković je bio najbolji stoper lige, uslijedila je i prodaja Bakrara. I dan danas se priča o Petrusenku i Caseresu. I sada se ponavlja ta godina, samo što izgledamo još bolje.
Do kraja prvenstva nije tako loš raspored pred Istrom: Slaven u ponedjeljak doma, pa vani Lokomotiva, zatim dva uzastopna susreta na Drosini protiv Varaždina i Šibenika, i u zadnjem kolu gostovanje u Osijeku.
Nije loš, ali ne bih htio da nam se ponovi Gorica - da nakon pobjeda nad najjačim momčadima izgubimo od, uvjetno rečeno, slabijih ekipa. Jer su i te slabije ekipe pobjeđivale jače ekipe. Sada će svaka utakmica biti teška, čak i teža od ovih dosadašnjih. Lokomotiva želi izbjeći borbu za opstanak u ligi, Varaždin se kao Slaven i mi bori za četvrto mjesto, Šibenik ne želi ispasti, a Osijek sigurno ne želi biti na kraju deveti na ljestvici. Svi itekako imaju razloga boriti se.