Piše: Alma Smajić
Razgovarali smo s Elizabetom Crnković, studenticom Kineziološkog fakulteta u Zagrebu i aktualnom svjetskom prvakinjom u kickboxingu u disciplini do 70 kilograma. Za sebe navodi da je, uz to, i kći, sestra, prijateljica, ali i “poprilično jednostavna osoba”, premda njezine sportske izvedbe nimalo nisu jednostavne. Između kolokvija, letova na natjecanja i povrataka u dvoranu, njezin raspored više nalikuje rasporedu letova nego klasičnom studentskom rokovniku.
Nedavno je iz Abu Dhabija donijela još jedno svjetsko zlato pa je tata u podrumu dao napraviti vitrinu u koju napokon stanu barem pehari, dok su medalje posvuda po kući i u klubu.
KBK Planet Sport, kao što smo najavljivali, uskoro slavi 20. rođendan, stoga je Elizabeta iskoristila priliku zahvaliti svim članovima i pozvati one koji će to tek (možda) postati.
- Vjerujemo da ti je raspored krcat – kako uspijevaš uskladiti fakultet, profesionalni sport i sva putovanja, teleportacijom iz dvorane na aerodrom?
- Eh, da je barem moguća teleportacija, to bi stvarno olakšalo stvari, govori nam Elizabeta kroz smijeh. Stvarnost je da ne možeš biti na sto mjesta odjednom, koliko god to želio. Na fakultetu ima profesora koji stvarno izlaze u susret, a i onih koji malo manje, a ispiti i kolokviji nekako se uvijek potrefe baš u vrijeme početka ili kraja sezone.
- Puno je tu odricanja u igri. Što zbog sporta najčešće propuštaš iz „normalnog“ života?
- Najviše mi je žao što privatno uvijek moram nešto propustiti – obiteljska okupljanja, rođendane, proslave, uspjehe prijatelja. Kad sam već na drugom kraju svijeta, nastojim se barem uključiti preko videopoziva da ‘nadoknadim’ to što me nema. Jako cijenim što mi prijatelji i obitelj to ne zamjeraju – uvijek su tu, podržavaju me, navijaju i slave sa mnom svaki uspjeh, što sva ova odricanja čini lakšima.
“Ne možeš biti na sto mjesta odjednom, naučiš prihvatiti da ćeš nešto propustiti, ali važno je da ljudi oko tebe to razumiju i podržavaju te u svim odlukama.”
- Uz sva odricanja koja sport traži, nameće se pitanje hoće li kickboxing ostati glavni posao i nakon što završiš fakultet?
- Kad završim fakultet, sigurno se vidim u svom sportu, prije svega u ulozi trenerice. Voljela bih uz to raditi i u struci, ako se otvore prilike, jer realnost je da se u Hrvatskoj još uvijek teško može živjeti od kickboxa. To je moja ljubav i od nje nemam namjeru odustati.
“U Hrvatskoj je još uvijek teško živjeti isključivo od kickboxinga.” Tu ljubav si opravdala zlatom koje si nedavno osvojila na svjetskom prvenstvu u Abu Dhabiju.
- Možeš li nas malo uvesti u atmosferu – kako je stati na najvišu stepenicu i čuti hrvatsku himnu?
- Bilo je stvarno nevjerojatno i fantastično, a najviše ću pamtiti trenutak nakon pobjede, kad sam se okrenula prema tribinama i vidjela svoje klupske prijatelje kako navijaju i plaču, trenera s jedne strane, protivnicu s druge, a oko nas suparnici i suparnice iz drugih država s kojima sam tijekom godina gradila prijateljstva za cijeli život.
Na dodjeli medalja ne vidiš lica u publici, ali osjetiš energiju koja dolazi s tribina i tu posebnu toplinu dok svira hrvatska himna. Uz tebe na postolju stoje sportašice za koje znaš da su radile jednako jako kao i ti, pa se, kao i prvi put kad sam ušla u seniorsku konkurenciju, u sebi pitam ‘Jesam li stvarno dovoljno dobra da ovdje stojim?’, a upravo te taj osjećaj kasnije gura dalje.
Kad sam čula himnu, osjetila sam toplinu
- Znamo da si itekako nebrojeno puta u potpunosti opravdala koliko si dobra, a ova medalja je pokazala to i na svjetskoj razini. U tvojoj kući sigurno manjka mjesta za sva odličja i uspjehe s raznih borbi. Na tragu toga, je li to ovo do sada najdraža borba?
- Nedavno je tata u podrumu napravio vitrinu za sve moje pehare. Za neke sam, iskreno, i zaboravila da uopće postoje, a niti ne znam odakle ih je izvukao. Pehare ostaviš u jednom kutu, mama ih premjesti, jedan završi kod bake, drugi negdje drugdje… Kad sam vidjela vitrinu i sama sam se iznenadila koliko je toga. Neke znam napamet otkud su, a neke moram pogledati na poleđini da se prisjetim. Lijepo je proći kroz sve trenutke i sjetiti se ljudi koje sam upoznala kroz brojna natjecanja poput ovog.
Najdraže borbe
A sad, što se tiče najdražih borbi, ovo natjecanje sigurno ulazi u top 3 jer sam prošle godine na Europskom prvenstvu od iste protivnice, Čehinje Eliške Zemanova, izgubila u finalu pa sam sada imala osjećaj kao da vraćam nešto ‘izgubljeno’.
U glavi još uvijek pamtim dvije borbe: prvo seniorsko državno prvenstvo kad sam ušla u borbu s Anom Znaor, našom najpoznatijom kickboksačicom na tatamiju kojoj smo se svi kao djeca divili. Stati s njom na tatami, ući u borbu, a na kraju još i pobijediti je za mene bila izuzetna čast.
Druga borba koju pamtim je moje prvo svjetsko zlato u finalu protiv suparnice iz Slovenije. To je zapravo bila najteža borba u glavi jer najbolja prijateljica stoji nasuprot tebe i sad se morate tući. Ali jednom kad probiješ tu mentalnu barijeru…
“Tata je u podrumu napravio vitrinu za sve moje pehare.”
- Kad si već spomenula ‘morate se tući’, jesi li ti ikada dobila batine? Možeš li nam malo približiti koliko je tvoj sport opasan fizički, mentalno? Obično vas vidimo s kacigama.
- Iskreno, kickboxing je zapravo prilično siguran sport, baš iz tog razloga što imamo puno zaštitne opreme. Discipline kojima se bavim jako su tehničke, bitno je kako se izvode udarci i sudac zaustavlja borbu, dodjeljuje opomene čim je nešto nepravilno i u konačnici bodove koji vode do pobjede. Rekla bih čak da nogometaši imaju više ozljeda nego mi, koliko god to zvučalo čudno.
Osobno nisam nikada imala ozbiljnije ozljede od onih koje se mogu svakome dogoditi, ‘standardne’ poput uganuća gležnja. Dogodi se i nama, ali najveći izazov je umor. Ako ideš preko granice, rizik od ozljeda raste i mislim da je najvažnije slušati svoje tijelo – kad ti kaže da trebaš odmor, poslušaj ga koliko god glava htjela još jedan trening.
Najvažnije je slušati svoje tijelo
Osim fizičke, sport razvija i mentalnu snagu, ali i privilegiju da imaš prijatelje sa svih strana svijeta. Ja sam tako upoznala dvije sportske psihologinje koje su tu kad god zatrebam savjet; i uživo i na dlanu. Prije jedne borbe prijateljica, inače svjetska prvakinja, rekla mi je: ‘Fokus, tajming i odlučnost’ - s te tri stvari ti nitko ne može ništa. I stvarno moraš biti odlučan ući u borbu, znati kada to odraditi i ostati fokusiran i sve će biti u redu. Kad to čuješ od svjetske prvakinje, koja ti je i prijateljica, trema nestane.
- Zainteresirala si nas s ovim brojnim prednostima. Najavili ste da klub KBK Planet Sport slavi 20 godina pa može li se netko upisati na treninge? Saznati više informacija ili dovesti dijete na treninge?
- Naravno, naša vrata su uvijek otvorena i sva djeca predškolske dobi (od 5 na gore) su dobro došla. Mogu reći iz svog primjera, upisala sam Kineziološki fakultet i nisam imala stvarno nikakvih problema s praktičnim dijelom ni u jednom trenutku. Za to je zaslužan i moj trener s kojim razvijamo sve motoričke sposobnosti tako da ako netko želi upisati dijete, slobodno – sve spomenuto će pozitivno utjecati na njegov rast i razvoj. Samim time, dijete dobiva i na disciplini, samokontroli i svim benefitima koje sam i ranije spomenula.
Ne trebate se bojati da će dijete ‘samo dobivati batine’ jer iako se tučemo, znamo što radimo. Kod djece je kontakt još slabiji nego kod seniora, a cijeli sport se sastoji od sedam disciplina – od ringa do tatamija i atraktivnih glazbenih formi, koje nažalost nisu toliko zastupljene u Hrvatskoj.
Neovisno o tome, klinci kroz ovaj sport putuju, upoznaju različite kulture i ljude koji se bave raznim zanimanjima.
“Kickboxing je puno sigurniji nego što mislite. Mi se ‘tučemo’, ali znamo što radimo.”
- Za kraj, kad si već spomenula putovanja, hoćeš li sada malo odmoriti ili već putuješ negdje dalje?
- Definitivno smo kao klub odlučili malo odmoriti. Proslavit ćemo najprije za vikend s obitelji i prijateljima pa onda u klubu taman povodom prethodno spomenute obljetnice, a onda ću i u Zagrebu s ostatkom prijatelja.
Mislim da su svi podjednako zaslužili jer su nas tijekom svih ovih godina iznimno podržali i da nije bilo tih ljudi oko mene, ne znam bi li došlo do ovolikih uspjeha, stoga i ovim putem HVALA.
I trenerima, klubu, djeci iz kluba koja su trenirala sa mnom, seniorima kojih malo trenutno manjka pa ukoliko se smatrate odvažnim, javite – dobro bi mi došao sparing partner!
Čestitamo Elizabeti i klubu KBK Planet Sport još jednom na velikom uspjehu i želimo joj puno sreće u nadolazećim događajima.
