Sve zaljubljenike u nogomet u Puli, Istri i šire zatekla je vijest da se legendarni tajnik NK Uljanika Dragan Stokić odlučio povući.
U objavi na svom Facebook profilu je napisao: “Završilo je još jedno, veliko…veliko i prekrasno poglavlje u mome životu. Moje tijelo više nije moglo podnijeti svakodnevno i cjelodnevno odricanje, dolazak ujutro i odlazak kasno navečer, nečega sam se morao odreći, između kluba i firme prevagnuo je odlazak iz kluba, a u ovih preostalih nekih osam mjeseci pokušati ću odraditi u firmi i tamo na ljeto dočekati nadam se zasluženu mirovinu…
Tamo krajem 2010.godine Goran Vrbanac mi je rekao da ćemo prelaskom Istre 1961 na obnovljenu Drosinu mi kao brodogradilište opet reaktivirati NK Uljanik.Tomo Černjul predsjednik, a ja kao glavni operativac, odnosno formalno tajnik.
Početkom trećeg mjeseca 2011.godine osnivamo Školu nogometa i okupljamo dvadesetak klinaca za početak pod vodstvom Gorana Kostića. Već na jesen u službenom natjecanju imamo i seniore koje vodi Zoran Moravac, pa dolaze Sandro Šverko, Daniel Ostović i mi iz godine u godinu rastemo i napredujemo velikim koracima.
Dolazimo na deset kategorija, seniori su napredovali za šest rangova natjecanja, odlični rezultati u omladinskim kategorijama, odlazak na jako puno turnira širom Europe. Zahvalio bi se ovom prilikom ondašnjoj upravi kluba (Tomo, Goran, Boris, Damir, Matija, Pikot, Maksimović, Denis, Rade….), pa zatim svim ostalim trenerima sa kojima sam imao prilike surađivati u svim ovim godinama…liječnicima, fizioterapeutima, sportskoj zajednici, sponzorima, sucima i delegatima, predstavnicima ostalih klubova, novinarima…jednostavno svima onima s kojim sam na bilo koji način imao dodira…roditeljima i prvenstveno svoj djeci koja su u to vrijeme prošla kroz naš klub…
Nisam se ostvario kao roditelj, ali zato slobodno mogu reći da sam se prema svoj djeci odnosio kao da su moji…i za sve one koji su otišli i pronašli se u nekom drugom sportu ili bilo gdje mogu reći da sam bio sretan ako su i oni bili. Sa svima koje sam gore naveo u velikoj, velikoj većini sam bio u odličnim odnosima, bilo je i onih s kojima se i nisam baš našao (jako malo njih), ali čovjek sve to treba podnijeti…
Bezbroj radosti i veselja, pobjeda i nešto poraza, prekrasnih putovanja. S problemima u brodogradilištu došlo je do problema i u klubu, ali prebrodili smo i to…hvala Borisu i Ivanu…i tada se pojavljuje čovjek kojem se i osobno ali i u ime kluba jednostavno ne mogu dovoljno zahvaliti za sve ono što je napravio,a nadam se i što će i dalje napraviti za naš klub – TONI DRAGUZET.
Želim njemu i upravi koju je okupio uz sebe da ovaj klub samo napreduje. Nisam pisao svima imena, ali mislim da će se oni koji trebaju naći i sami, a sada moram spomenuti Borisa Mihovilovića i Klaudija Vlaccija. Bilo mi veliko zadovoljstvo surađivati s Vama. A što se tiče Saliha, Hamze, Lori, Vide, Luke.. s Vama ću još raditi ovo vrijeme do mirovine.
Uspjeli smo nakon svih tih peripetija osigurati našoj djeci treniranje na prekrasnom terenu na Valkanama, nadam se da će Klub ostvariti još jednu moju veliku želju i organizirati jedan veliki turnir.
Zbog umora, stresa, nekih drugih pogleda nisam više u klubu, ali nitko mi ne može uzeti ovih mojih 14 godina i do kada budem živ NK ULJANIK će biti ono moje dijete…
