"S osnutkom kluba stvorila se potreba za organiziranjem utrke kroz koju bi se klub afirmirao, što je na koncu i uspjelo. Tako smo pokrenuli utrku na Kamenjaku koja je u svojim počecima bila znatno manja, ali je s vremenom izrasla u ovo danas. Zajedno smo malim, laganim koracima krenuli naprijed. Prije 12 godina pokrenuli smo dvije utrke u jednom vikendu. Nažalost, posljednja utrka održana je 2019. godine, zbog, naravno, koronavirusa. Dugo smo se pripremali za ovaj nadolazeći vikend i sretni smo što se prepoznatljivost Rocky trailsa na Kamenjaku uspjela održati", govori organizator Mario Pustijanac
"S osnutkom kluba stvorila se potreba za organiziranjem utrke kroz koju bi se klub afirmirao, što je na koncu i uspjelo. Tako smo pokrenuli utrku na Kamenjaku koja je u svojim počecima bila znatno manja, ali je s vremenom izrasla u ovo danas. Zajedno smo malim, laganim koracima krenuli naprijed. Prije 12 godina pokrenuli smo dvije utrke u jednom vikendu. Nažalost, posljednja utrka održana je 2019. godine, zbog, naravno, koronavirusa. Dugo smo se pripremali za ovaj nadolazeći vikend i sretni smo što se prepoznatljivost Rocky trailsa na Kamenjaku uspjela održati", govori organizator Mario Pustijanac
Ovog se vikenda, nakon tri godine stanke, održava Kamenjak Rocky trails - jedna od utrka na kojoj će nastupiti najpoznatiji svjetski biciklisti te pokušati prikupiti bodove za kvalifikacije na Olimpijske igre.
Tom smo prigodom razgovarali s Mariom Pustijancem, iskusnim istarskim biciklistom i predsjednikom Adrenalina MTB Kluba, koji je, zajedno sa svojim kolegama, prvu utrku na Kamenjaku organizirao 1997. godine.
Nakon tri godine, napokon smo dočekali utrku na Kamenjaku. Kakav je osjećaj? Što se u međuvremenu promijenilo?
Osjećaj je fenomenalan. Ipak je to utrka koja datira još od 1997. godine. S osnutkom kluba stvorila se potreba za organiziranjem utrke kroz koju bi se klub afirmirao, što je na koncu i uspjelo. Tako smo pokrenuli utrku na Kamenjaku koja je u svojim počecima bila znatno manja, ali je s vremenom izrasla u ovo danas. Najponosniji sam na to što su članovi kluba isti oni koji su prije 25 godina organizirali prvu utrku. Zajedno smo malim, laganim koracima krenuli naprijed. Prije 12 godina pokrenuli smo dvije utrke u jednom vikendu. Nažalost, posljednja utrka održana je 2019. godine, zbog, naravno, koronavirusa. Dugo smo se pripremali za ovaj nadolazeći vikend i sretni smo što se prepoznatljivost Rocky trailsa na Kamenjaku uspjela održati.
Do unazad deset godina, organizirali smo samo jednu, subotnju utrku na klasičnoj cross country stazi kraćeg tipa, na kojoj su natjecatelji prikupljali bodove za kvalifikacije na Olimpijske igre. Druga utrka je maraton koja traje i preko tri sata. Profili vozača su drugačiji, ali cross country nam je jako važan.
Radi se o cross country disciplini s malom stazom kružnog tipa od 4 kilometra, a vozi se kroz šumu. Staza je zahtjevna, a klasični biciklisti njome ne voze jer je dosta komplicirana i opasna. Ima dosta strmina, neke sežu čak i do 40 metara, a usponi i do 20 posto, što od natjecatelja zahtjeva visoku kondicijsku spremnost
Govorimo o utrci koja je podignuta na jednu višu razinu, ipak se na njoj prikupljaju bodovi za kvalifikacije na Olimpijske igre. Što ona predstavlja i koja je njena pozicija u svijetu mountainbikea?
Dugo godina radili smo na tome da nam dođu najpoznatiji svjetski biciklisti. Svi se oni kad jednom dođu ovdje, uvijek vraćaju jer je staza atraktivna i izazovna, a Kamenjak oduševi svakoga. Lokacija nam je zasigurno jedna od prednosti. S vremenom smo i mi kao grupa organizacijski narasli. Kroz godine silnog rada postali smo profesionalniji i ljudi to automatski prepoznaju.
Uz Marija su u organizaciji utrke ujedno i jedni od osnivača: Sebastian Butući, Jozef Butući, Boris Šurbanovski, Daniel Stojišić, Mihael Pustijanac, Walter Udovičić, Saša Milotić, Daniel Radeticchio, Sebastian Pastuović
Svjetska biciklistička federacija izdaje oznake kako bi se klasificirale utrke. Postoje C3, C2, C1, HC te Svjetski kup. Trka na Kamenjaku jedna je od tih na kojoj natjecatelji skupljaju bodove za Olimpijske igre i time je automatski ušla u prestižnu grupu utrka. Po tome se vidi veličina i važnost naše utrke.
Koliko će biti natjecatelja?
Prijave su zatvorene ali internim kanalima dolazi još ponešto prijava. Recimo da računamo na 400-ak ljudi na subotnjoj utrci i nešto manje na nedjeljnoj. Dakle, sveukupno će ih biti oko 800.
Više godina klub je dobivao nagrade Hrvatskog biciklističkog saveza i to za najbolju biciklističku utrku
Kakva je mountainbike scena u Hrvatskoj?
Dosta to sve skupa varira. Postoje usponi i padovi. Primjerice, nekad je mountainbiking atraktivniji pa privuče više ljudi, ali problem je u tome što se brdskim biciklizmom profesionalno u Hrvatskoj nitko ne može baviti.
Zašto?
Prvenstveno, nitko mu se ne može u cijelosti posvetiti jer uz njega mora raditi. Zašto je tomu tako? Zato što nema zainteresiranih sponzora. Premala smo nacija da bismo to podignuli na jednu višu razinu. U Hrvatskoj ima stotinjak biciklističkih klubova i svi se manje-više trude raditi što bolje. Mi jedini organiziramo ovakvu utrku u Hrvatskoj. Kada bi ih bilo više, možda bismo i na nacionalnoj razini imali više izgleda. E sad, sve ovisi koliko tko ima osigurane financije. Bude trenutaka kada imaš previše članova, a i trenutaka kada ih bude premalo. Treba raditi s djecom, jedino će se tako brdski biciklizam dalje razvijati.
Radite li i vi s djecom?
Naravno. Dva do tri puta tjedno odrađujemo treninge za djecu, odnosno početnike, od devet do 14 godina. Treniramo posvuda jer realno, s biciklom možeš svugdje. Većinom se držimo šume, a zimi kada su kraći dani treniramo u dvoranama.
A kako si ti započeo? Koja je tvoja priča?
Isto kao i moje kolege – počneš se baviti biciklizmom, uđeš u taj sport rekreativno, sve ti je zanimljivo jer se upoznaš s nekim novim svijetom i eto, malo-pomalo zagrizeš. Ili te povuče ili odustaneš. Ja sam jako dugo u tome i živim taj način života. Još uvijek se rekreativno natječem, ali mi rezultati nisu bitni. Uvijek se potrudim dati što više od sebe, a najvažnije mi je društvo i da se svi dobro provedemo.
Cross country postao je olimpijski sport 1996. godine i jedini je oblik brdskog biciklizma na Olimpijskim igrama
Meteorolozi najavljuju pogoršanje vremena, pad temperatura, kišu, vjetar…
Vozačima kao vozačima to ništa ne znači. Natjecatelji su tu isključivo zbog utrke i loše vrijeme im ne može ništa. Svi su u istom košu. Eventualno je nama organizacijski malo otežano. Srećom, imamo veliku podršku brojnih organizacija i ustanova, uključujući TZ Medulin i JU Kamenjak.
Javoran je redakciji Istre24 poslala demanti na izjave dekana Istarskog veleučilišta, Daglasa Korace, a koje smo u utorak, kao dio izvještaja, prenijeli sa sjednice Skupštine Istarske županije
U sve tri istarske investicije iz praškog fonda zasad su uložili oko 25.000.000 eura
Česi se vraćaju u Fažanu ali ovaj put kao gazde. Praški fond Investika dobio je lokacijsku dozvolu za luksuzni hotel s pet zvjezdica tik uz fažansku rivu. Ali to nije sve, Česi na fažanskom priobalju planiraju uložiti najmanje 150.000.000 eura
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
