Mario Pustijanac iz MTB Adrenaline: "Najponosniji sam što su članovi kluba isti oni koji su prije 25 godina organizirali prvu utrku"

Ovog se vikenda, nakon tri godine stanke, održava Kamenjak Rocky trails - jedna od utrka na kojoj će nastupiti najpoznatiji svjetski biciklisti te pokušati prikupiti bodove za kvalifikacije na Olimpijske igre.

Tom smo prigodom razgovarali s Mariom Pustijancem, iskusnim istarskim biciklistom i predsjednikom Adrenalina MTB Kluba, koji je, zajedno sa svojim kolegama, prvu utrku na Kamenjaku organizirao 1997. godine.

Nakon tri godine, napokon smo dočekali utrku na Kamenjaku. Kakav je osjećaj? Što se u međuvremenu promijenilo?

Osjećaj je fenomenalan. Ipak je to utrka koja datira još od 1997. godine. S osnutkom kluba stvorila se potreba za organiziranjem utrke kroz koju bi se klub afirmirao, što je na koncu i uspjelo. Tako smo pokrenuli utrku na Kamenjaku koja je u svojim počecima bila znatno manja, ali je s vremenom izrasla u ovo danas. Najponosniji sam na to što su članovi kluba isti oni koji su prije 25 godina organizirali prvu utrku. Zajedno smo malim, laganim koracima krenuli naprijed. Prije 12 godina pokrenuli smo dvije utrke u jednom vikendu. Nažalost, posljednja utrka održana je 2019. godine, zbog, naravno, koronavirusa. Dugo smo se pripremali za ovaj nadolazeći vikend i sretni smo što se prepoznatljivost Rocky trailsa na Kamenjaku uspjela održati.

Ekipa koja je 1997. organizirala prvu utrku, i danas je na okupu

Do unazad deset godina, organizirali smo samo jednu, subotnju utrku na klasičnoj cross country stazi kraćeg tipa, na kojoj su natjecatelji prikupljali bodove za kvalifikacije na Olimpijske igre. Druga utrka je maraton koja traje i preko tri sata. Profili vozača su drugačiji, ali cross country nam je jako važan.

Govorimo o utrci koja je podignuta na jednu višu razinu, ipak se na njoj prikupljaju bodovi za kvalifikacije na Olimpijske igre. Što ona predstavlja i koja je njena pozicija u svijetu mountainbikea?

Dugo godina radili smo na tome da nam dođu najpoznatiji svjetski biciklisti. Svi se oni kad jednom dođu ovdje, uvijek vraćaju jer je staza atraktivna i izazovna, a Kamenjak oduševi svakoga. Lokacija nam je zasigurno jedna od prednosti. S vremenom smo i mi kao grupa organizacijski narasli. Kroz godine silnog rada postali smo profesionalniji i ljudi to automatski prepoznaju.

Svjetska biciklistička federacija izdaje oznake kako bi se klasificirale utrke. Postoje C3, C2, C1, HC te Svjetski kup. Trka na Kamenjaku jedna je od tih na kojoj natjecatelji skupljaju bodove za Olimpijske igre i time je automatski ušla u prestižnu grupu utrka. Po tome se vidi veličina i važnost naše utrke.

Koliko će biti natjecatelja?

Prijave su zatvorene ali internim kanalima dolazi još ponešto prijava. Recimo da računamo na 400-ak ljudi na subotnjoj utrci i nešto manje na nedjeljnoj. Dakle, sveukupno će ih biti oko 800.

Kakva je mountainbike scena u Hrvatskoj?

Dosta to sve skupa varira. Postoje usponi i padovi. Primjerice, nekad je mountainbiking atraktivniji pa privuče više ljudi, ali problem je u tome što se brdskim biciklizmom profesionalno u Hrvatskoj nitko ne može baviti.

Zašto?

Prvenstveno, nitko mu se ne može u cijelosti posvetiti jer uz njega mora raditi. Zašto je tomu tako? Zato što nema zainteresiranih sponzora. Premala smo nacija da bismo to podignuli na jednu višu razinu. U Hrvatskoj ima stotinjak biciklističkih klubova i svi se manje-više trude raditi što bolje. Mi jedini organiziramo ovakvu utrku u Hrvatskoj. Kada bi ih bilo više, možda bismo i na nacionalnoj razini imali više izgleda. E sad, sve ovisi koliko tko ima osigurane financije. Bude trenutaka kada imaš previše članova, a i trenutaka kada ih bude premalo. Treba raditi s djecom, jedino će se tako brdski biciklizam dalje razvijati.

Radite li i vi s djecom?

Naravno. Dva do tri puta tjedno odrađujemo treninge za djecu, odnosno početnike, od devet do 14 godina. Treniramo posvuda jer realno, s biciklom možeš svugdje. Većinom se držimo šume, a zimi kada su kraći dani treniramo u dvoranama.

FOTO: Kamenjak Rocky trails

A kako si ti započeo? Koja je tvoja priča?

Isto kao i moje kolege – počneš se baviti biciklizmom, uđeš u taj sport rekreativno, sve ti je zanimljivo jer se upoznaš s nekim novim svijetom i eto, malo-pomalo zagrizeš. Ili te povuče ili odustaneš. Ja sam jako dugo u tome i živim taj način života. Još uvijek se rekreativno natječem, ali mi rezultati nisu bitni. Uvijek se potrudim dati što više od sebe, a najvažnije mi je društvo i da se svi dobro provedemo.

Meteorolozi najavljuju pogoršanje vremena, pad temperatura, kišu, vjetar…

Vozačima kao vozačima to ništa ne znači. Natjecatelji su tu isključivo zbog utrke i loše vrijeme im ne može ništa. Svi su u istom košu. Eventualno je nama organizacijski malo otežano. Srećom, imamo veliku podršku brojnih organizacija i ustanova, uključujući TZ Medulin i JU Kamenjak.