Nekada je mali nogomet u Puli bio sinonim za rekreaciju; šutirala se lopta na svakom igralištu, livadi, parku i u svakom prolazu gdje su dva postavljena kamena mogla poslužiti kao gol. Gotovo svaka ulica imala je svoju ekipu; jedan je kvart igrao protiv drugog, razred protiv razreda, škola protiv škole. Nastala je “Moja ulica moja ekipa” 1978. godine, a o tome koliko je bila popularna dovoljno je reći da je već 1980. godine okupila čak 117 ekipa
Nekada je mali nogomet u Puli bio sinonim za rekreaciju; šutirala se lopta na svakom igralištu, livadi, parku i u svakom prolazu gdje su dva postavljena kamena mogla poslužiti kao gol. Gotovo svaka ulica imala je svoju ekipu; jedan je kvart igrao protiv drugog, razred protiv razreda, škola protiv škole. Nastala je “Moja ulica moja ekipa” 1978. godine, a o tome koliko je bila popularna dovoljno je reći da je već 1980. godine okupila čak 117 ekipa
Pula je danas u futsalu definitivno na mapi: u svojih je 10 godina postojanja MNK Futsal Istra Pula uspio dvaput osvojiti Kup i jednom Superkup, prvenstvo je u sezoni 2021./2022. izmaklo u finalu doigravanja, ali veseli da su u tome bili uspješni juniori prošle sezone.
Puležani su i standardni reprezentativci - David Mataja i Niko Vukmir bili su ključni u jučerašnjem osvajanju povijesne bronce za Hrvatsku na Europskom prvenstvu i zajedničkim joj golovima protiv Armenije osigurali polufinale. S druge strane, na amaterskoj je razini futsal, hakl, mali nogomet ili kako vam draže, u Puli skoro zamro – „Ulica“ ne bilježi nekadašnje rekordne brojeve ekipa, a Gradska liga, kojih je Pula unazad 15-ak godina imala čak 3, se ugasila.
O možebitnim razlozima takvog raspleta pomogli su nam ljudi koji su se u Puli malog nogometa naigrali i nagledali. Naši su sugovornici Dragan Stokić – Stole, dugogodišnji organizator „Ulice“ i ključna figura NK Uljanika posljednjih desetljeća te Damir Pauletić, bivši trener MNK Futsal Istra Pula koji je neko vrijeme organizirao Amatersku ligu, inačicu Gradske, koja se igrala na umjetnoj travi Verudele. Branimir Šokec, također organizator najpoznatijeg pulskog turnira te ekonomom MNK Futsal Istra Pula, pomogao nam je kopanju po tome “kako je nekad bilo”.
Kultna ekipa Park Avenije 69. Arhiva Branimira Šokeca
Linija 4a od 1989. do 1994. je dospjela u završnicu 38 turnira! Arhiva Branimira Šokeca
Rađanje “Ulice” i želja za ligom
Nekada je mali nogomet u Puli bio sinonim za rekreaciju; šutirala se lopta na svakom igralištu, livadi, parku i u svakom prolazu gdje su dva postavljena kamena mogla poslužiti kao gol. Gotovo svaka ulica imala je svoju ekipu; jedan je kvart igrao protiv drugog, razred protiv razreda, škola protiv škole. Nastala je “Moja ulica moja ekipa” 1978. godine, a o tome koliko je bila popularna dovoljno je reći da je već 1980. godine okupila čak 117 ekipa. No, „Ulica“ oduvijek ima format turnira, pa je paralelno rasla želja za ligom, koja bi ekipama garantirala veći broj utakmica.
Tri lige brodogradilišta Uljanik
Prva je takva liga, kaže nam Šokec, krenula još unazad 50 godina, sredinom 70-ih. Igrala se na Stoji, po sistemu „7 igrača + golman“, a kasnije s igračem manje. Već se u njoj nadmeću kultne ekipe Park Avenija 69 i Autsajderi, koji će one 1980. godine osvojiti „Ulicu“ kao najmlađa ekipa ikad, s prosjekom od tek 17 godina.
Krajem 80-ih u Puli se formira Malonogometni savez, i negdje tih godina kreću razne lige, od gradske od lige djelatnika. Samo brodogradilište Uljanik imalo ih je čak 3, kaže nam Stole, a igrale su se najprije u kasarni, zatim na “Gumenom” kad je dovršen.
Gradska liga se zvala Malonogometna liga Općine Pula i također je imala 3 ranga, a sa sigurnošću znamo da ju je u sezoni 1991./1992. osvojila momčad Park Avenije 69. U njoj su još sudjelovale ekipe Yugo 88, Tehničar, Linija 4a Orfej, Baletani, Autsajderi, Croatia, Haos Market, Colosseum, Caffe bar 13, Trgoistra, Lira Foto Boris, Picerija Yupiter, Feniks i Malaibu.
Ekipa Uljanika i Servisera u finalu Lige djelatnika
"Takve ekipe nije imao ni Beograd!"
Paralelno su se, dodaje Stole, igrali bezbrojni turniri, od nogometnog kupa YURK nadalje, po cijeloj Jugoslaviji i šire. Njegova je “Linija 4a”, između 1989. i 1994. godine na čak 38 turnira dospjela među najbolje 4 momčadi! Pula je imala nekoliko jakih ekipa koje su međusobnom igrom postajale sve jače.
Od tih je ekipa Park Avenija 69 postala prvi registrirani malonogometni klub u Istri. Kasnije su status kluba stekli i Baletani, Linija 4a, Orfej i Autsajderi. Znamo da je 1992. Avenija igrala prvenstvo Hrvatske, a Baletani 1994., i to pod Stoletovim vodstvom. U to se ratno doba Ulica ugasila i, koliko znamo, od amaterskih se liga u Puli igralo jedino ona veteranska.
Novo doba, isti interes
Punih 12 godina prošlo je do nove “Ulice”, a negdje u to vrijeme ponovo je počela i gradska liga. Današnji mali nogomet, ako pitate Stoleta, je sasvim drugi sport u odnosu na onaj prije rata, pogotovo onaj na profesionalnoj razini.
Interes i popularnost malog nogometa u Puli nije jenjavao, dapače. Na Ulicu se svake godine prijavljivalo sve više ekipa, toliko da je 2011. i 2013. godine i službeno postala turnir s najviše momčadi u Hrvatskoj. Te 2013. na parket Doma sportova istrčalo je rekordnih 134 ekipa. Igrala se i Gradska liga koja je, koliko se autor ovih redaka sjeća, 2007. godine ponovo imala 3 ranga. Na parketu se svaki vikend nadmetalo više od 30 ekipa.
Treća i Druga liga igrale su se subotom ujutro, a nedjelja navečer je, pred popunjenim tribinama, bila rezervirana za derbije najboljih malonogometnih pulskih družina – Verude, Šijane, Premanture, Zanzibara, Zračne luke, Malog petka Pietas Iulie i drugih. Dobrih malonogometaša nije falilo, ali u Puli i dalje nije bilo službenog kluba, pa su igrači uz mali nogomet najčešće igrali i “veliki”, gdje se moglo i nešto zaraditi.
„Igralo se subotom mali nogomet, a nedjeljom veliki, a često i obje utakmice nedjeljom, pa si sa velikog terena trčao u dvoranu. Tad su igrači imali volje i želje za to, a klubovi to nisu branili svojim igračima. Danas nije tako, ima klubova iz nižih rangova koji ne daju svojim igračima da igraju neke turnire u malom nogometu. Meni je to suludo, kaže Pauletić.
Premašena očekivanja
Pula u to vrijeme nije imala svoj malonogometni klub, ali je Istru na državnoj i europskoj razini predstavljao MNK Potpićan: najprije se u sezoni 2008./2009. okitio naslovom hrvatskog prvaka, a sljedeće je godine izborio i nastup u Ligi prvaka. Unazad 10 godina nastao je MNK Futsal Pula, a pulski malonogometaši konačno su dobili priliku profesionalno se posvetiti ovom sportu. Nakon pokoje sezone u 2.HMNL, klub se uspješno plasirao u najjači hrvatski malonogometni rang, a rezultati ostvareni posljednjih godina premašila su očekivanja i najvećih optimista.
Takve sretne dane ne dijeli i amaterski hakl u Puli. Gradska je liga zbog zgusnutog termina u dvorani najprije prebačena na umjetnu travu Verudele. Zvala se Amaterska liga i u njoj su, za razliku od Gradske, mogli nastupati isključivo igrači koji nisu bili registrirani u HNS-u, odnosno nisu igrali u nogometnom klubu. Nekoliko je godina to šljakalo, ali s vremenom se i ona ugasila.
- To je krenulo preko Tivolija, koji je u to vrijeme držao terene na Verudeli. Prve su godine oni to financirali i pozvali me u organizaciju, a ja sam pristao. Kasnije su oni otišli, ali ja sam nastavio sam, iako je iziskivalo puno vremena, a nije bilo financijski isplativo. Igralo se sigurno 5-6 sezona, a u jednom smo trenutku imali 2 lige s po 10 ekipa u svakoj. Kasnije je interes bio sve slabiji, ekipe su se počele gasiti. Sjećam se da je gašenjem brodogradilišta Uljanik nestalo 4-5 ekipa. Došli smo do toga da smo u zadnjoj sezoni imali samo 6 ekipa. Jednostavno više nije imalo smisla, zaključuje Pauletić.
Neizvjesna budućnost
Tako Pula danas nema svoju gradsku ili amatersku ligu. Ako je suditi po Ulici (69 prijavljenih ekipa 2025. godine), čini se da interes za malim nogometom na amaterskoj razini ipak pada. Naši sugovornici su manje-više složni oko razloga.
- Sve se manje ljudi bavi tim sportom, mladi su zalijepljeni za ekrane i nogomet više prate virtualno, ne stvaraju se nove ekipe. Stariji igraju i dalje, ali to su već veterani. U veteranskoj ligi, a dvije su, imaš Potpićan koji ti na utakmicu dođe s 20 igrača, a neke ekipe seniora u nižem rangu se jedva skupe. Što se tiče nove Gradske lige, treba naći nekog tko bi se time bavio. Puno je organizacije i logistike, a ljudima se više ne da to raditi ako za to nisu pošteno plaćeni, prošla su ta vremena. Teško da bi se našao kakav termin u dvorani, a vani si ograničen s vremenom. Ljeti se igraju turniri, zimi je hladno, treba sve zgurati u jesen i proljeće, tako smo i mi radili za Amatersku ligu, tvrdi Pauletić.
Slično mišljenje dijeli i Stole, koji ipak tvrdi da bi se igrača našlo, ali ne i nekog tko bi sve to organizirao.
Bez drame nije moglo, kako to obično ide sa svim hrvatskim reprezentacijama, ali dan kasnije naše reprezentativce nije bilo briga na koji se način došlo do medalje, a ni kiša koja je padala u Velikoj Gorici nije uništila raspoloženje naših brončanih, raspjevanih reprezentativaca
Pitamo ga jutros plaši li se smrti. "Ako se bojiš, tko ti je kriv. Što je, što će biti, kaže Tajib, a na pitanje vjeruje li u Boga, odgovara: "Ko neće da vjeruje, ne mora vjerovat', ali ja vjerujem da ovaj svijet nije tako džaba"
Najuspješniji natjecatelj bio je David Vretenar, koji je u juniorskoj konkurenciji u dvije discipline – light contact i point fighting do 63 kilograma – osvojio dvije zlatne medalje te zasluženo ponio titulu najboljeg juniora natjecanja
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
