Veliki rezultati u Stolnoteniskom klubu Pula i nisu neka novost. Najjači je to klub u Hrvatskoj kad je riječ o uspjesima omladinskih pogona.
Samo su prošle godine na državnom prvenstvu za mlađe kadete osvojili dvadeset medalja. Ove godine na kadetskom prvenstvu države Puljani su uzeli devet medalja, titulu viceprvakinje države pojedinačno, dvije muške pojedinačne bronce te jednu mušku i dvije ženske bronce u parovima. Jedna brončana medalja otišla je i mješovitom paru, a bilo je to na natjecanju održanom 14. svibnja u Puli.
KADETSKI PRVACI STK PULA UKUPNO
Deni Vale
Andrej Mrkić
Petar Zidarić
KADETSKE PRVAKINJE ŽSTK PULA
Nikolina Miličević
Mia Buić
Larisa Putigna
Marina Vujičić
Ema Basanić
Andrea Orbanić
Berba medalja i jučer u Splitu
Jučer su u Splitu, na Prvenstvu Hrvatske, zabilježili nove podvige. Deni Vale, Petar Zidarić i Matija Zohil postali su ekipni prvaci države u uzrastu mlađih kadeta.
Vladimir Milosavljević
Vladimir Milosavljević, trener je Ženskog Stolnoteniskog kluba Pula zadnjih devet godina. Tvrdi kako uvijek ima djece koja su uspješna na nacionalnoj razini i koja ponosno predstavljaju Pulu u reprezentaciji Hrvatske.
Uglavnom se radi o djevojčicama s područja Pule, no u ŽSTK Pula trenira i Andrea Orbanić iz Kanfanara čiji roditelji svaki dan rade 70 kilometara ne bi li Andrea bila redovita na treninzima. No, trud se, očito, ispatio. Njoj i cijelom timu.
- U ovoj generaciji imamo i Miju Buić koja je prošle godine bila prvakinja Hrvatske u mlađem kadetskom uzrastu, a ove godine u kadetskom uzrastu imamo Nikolinu Miličević koja je viceprvakinja države i ekipni smo državni prvaci u obje kategorije kadeta – muškoj i ženskoj, veli Milosavljević koji svakodnevno trenira sedam stolnotenisačica svih uzrasta.
Nekad, kaže nam, treniraju i dvaput dnevno. To zna biti poprilično zahtjevno s obzirom na to da rijetko imaju slobodan vikend.
Ipak - obrazovanje je ispred sporta
- Naš kalendar je pun. Treniramo svaki dan, a vikendom smo na natjecanjima. Recimo, prošle smo godine bili slobodni samo za Uskrs. Srećom, klub dobro stoji financijski pa se nadam da barem taj dio roditelji i klinci ne osjećaju kao teret, veli trener.
Bitne razlike između treninga curica i dečki, nema.
- Ja ću reći da su curice marljivije, izdržljivije i osjećajnije. Meni je najvažnije da se one obrazuju i to im neprestano ponavljam. Sve je ovo divno i krasno, i super se baviti sportom, ali želim da im na prvom mjestu bude obrazovanje i tek onda stolni tenis. Naravno, moj cilj je da ih što duže zadržimo u našem pogonu, zaključio je Milosavljević.
"Nismo samo klub - više smo od kluba!"
Malim sportašima, s druge strane, ništa nije teško. Za klub kažu: "To nije klub, više je od kluba. Mi smo prava obitelj!"
Stoga većina njih, i nakon odlaska u Zagreb na studij i dalje formalno ostaje članovima Stolnoteniskog kluba Pula te ponosno nastupa braneći njegove boje.
Nikolina Miličević
- Uživanje u igri je najvažnije, a dobri rezultati samo su bonus, veli nam Nikolina Miličević, ekipna prvakinja države, pojedinačno dvaput viceprvakinja, osvajačica Kupa Grada Rijeke 2020. i hrvatska reprezentativka koja iza sebe ima brojne nastupe na europskim prvenstvima.
Nikolina Miličević ima 14 godina, a pohađa 8. razred Osnovne škole Marčana. U klubu je već šest godina i svakog ju dana roditelji voze iz Marčane u Pulu na trening, no o odustajanju nikad nije pomišljala.
Meni je naporno organizirati sve školske obaveze uz trening, ali još je napornije mojima jer se moraju organizirati za prijevoz svakog dana. Zadnje dvije godine gradivo u školi je teže, ali imam učitelje pune razumijevanja i prijatelje koji mi vrlo rado pomažu kad zatreba
NIKOLINA MILIČEVIĆ
Nikolina sanja Olimpijske igre
U stolnom tenisu Nikolina vidi svoju budućnost i zato će nastojati upisati sportski razred u Gimnaziji Pula. Uz školu će i nadalje nastaviti odlaziti na treninge, a njezini ciljevi vrlo su jasni.
- Kako kažu trener i moja mama – obrazovanje je na prvom mjestu, ali ja se definitivno vidim u ovom sportu i nadam se da ću jednog dana raditi s djecom. Ono na što ciljam jesu Olimpijske igre i nadam se da će do toga doći, zaključuje ambiciozna, vrijedna i talentirana Nikolina.
I u muškom dijelu kluba žive slične ambicije.
Bogdan Đekić
Trener muškog dijela kluba, Bogdan Đekić, brine o dečkima od uzrasta najmlađih kadeta pa do seniora među kojima je i jedna osoba s invaliditetom, Dejan Nišanđić. On u Pulu na treninge dolazi triput tjedno iz Čepića.
Trenutno u klubu, pak, nema seniorske ekipe budući da se radi o dečkima koji studiraju van Pule.
"Serva za budućnost"
Danas izrazito uspješni kadeti, u klub su stigli kao djeca vrtićke dobi u sklopu projekta "Serva za budućnost".
Cilj projekta je djeci vrtićke dobi kroz igru i druženje približiti stolnoteniski sport, a ujedno od malih nogu razvijati zdrav način života. Provodi se u suradnji Dječjeg vrtića “Mali svijet” i Stolnoteniskog kluba Pula, a uz podršku Saveza sportova Grada Pule. U projekt su uključena djeca predškolske dobi iz vrtića koji se nalaze u blizini Doma sportova Mate Parlov gdje je i stolnoteniska dvorana. Uz djecu iz redovnih vrtićkih skupina u projekt su uključena i djeca s teškoćama iz posebne i inkluzivne skupine. Treninzi su organizirani tako da djeca u pratnji odgojiteljica dvaput tjedno dolaze na treninge u dvoranu gdje se zbog kvalitetnijeg rada dijele u dvije skupine koje se izmjenjuju u aktivnostima. Jedna skupina ima polusatni trening u dvorani dok druga skupina pola sata provodi u “likovnoj igraonici” prostoru prilagođenom boravku djece u kojem se igraju, crtaju, pjevaju i slično, a što rezultira s više stotina radova i barem dvije izložbe o “Pandićima”. Pandići imaju i svoj sportski pozdrav kao i himnu koju često i rado pjevaju.
- U trenerskom poslu sam dugo – već 22 godine - ali moram vam reći da svaka nova titula nosi nove emocije. Ovo su naše prve kadetske titule s generacijom poniklom iz projekta „Pandići“ koji je započeo prije više od devet godina. Ekipu znam u dušu, a kakav potencijal oni imaju – o tome dovoljno govore rezultati. U muškom dijelu svi su već bili prvaci Hrvatske, a neki i više puta. Imamo dva kadetska reprezentativca, Borna Zohil nam je dvostruki seniorski prvak Hrvatske u parastolnom tenisu, Dejan Nišanđić dvostruki je seniorski prvak Hrvatske. No, planova ima još, veli Đekić.
Bez obzira na uspjehe, u klubu kažu kako se ne zanose previše već i dalje predano rade. Najlakše je, kažu, poletjeti, ali bitno je uvijek sačuvati ambiciju. Bez nje bavljenje sportom, vjeruju, nema smisla.
- Žao mi je samo što je stolni tenis apsolutno podcijenjen kao sport. Stolni tenis, zapravo, nije samo sport – to je vještina. Mi svaki tjedan radimo kondiciju, treniramo dva i pol sata dnevno; radi se na tehnici, motorici, snazi… Razvijamo mlade osobe u svim mogućim pogledima. Nismo samo klub. Tko god od naših članova ima brata ili sestru, ovamo dovodi i njih i tako zajedno prolaze kroz našu stolnotenisku školu. Zato su za klub vezani i dečki koji odlaze na fakultet van Pule. Imaju snažan osjećaj pripadnosti i odbijaju čak i pozamašne svote novaca iz ljubavi prema pulskom klubu, kaže Đekić.
Najveći problem - odsutnost s nastave
U svakom slučaju, Pandići idu dalje. Unatoč tome što je riječ o individualnom sportu koji zahtjeva mnogo odricanja. Najveći problem predstavlja odsutnost s nastave. U klubu nam govore kako neki dečki, zbog klupskih obaveza, godišnje s nastave znaju izbivati i po 60 dana što, naravno, moraju nadoknađivati. Zato je od iznimne važnosti da profesori imaju sluha za njihove sportske ambicije.
Za uspjehe kluba, zaslužan je i treći trener Danijel Rojnić. Važnu ulogu imaju, dakako, i predsjednici klubova Darko Šplajt i Suzana Kariko.
Snovi o Olimpijskim igrama i u muškom postavu
Borna Zohil iz Pomera u klubu je, pak, osam godina. On pohađa prvi razred pulske Tehničke škole i također dobro balansira sve svoje obaveze kojih nema malo.
Borna Zohil
- Kad sam došao u klub, bio sam među najmlađima. Nisam ništa znao, sve mi je bio čudno. Imao sam samo sedam godina. Sada mi je odlazak na trening dio svakodnevice i zahvalan sam što u tome imam veliku podršku roditelja, veli Borna.
Radi se o prošlogodišnjem osvajaču 3. mjesta u pojedinačnom i ekipnom državnom natjecanju te u parovima, a i on za budućnost ima velike planove.
Zasad ostaju samo red, rad, disciplina i treniranje... Volio bih otići na Paraolimpijske igre jednom u budućnosti, iako sam svjestan da za to moram još jako puno trenirati. To neće biti teško jer ovdje se svi jako dobro poznajemo i mogu reći da smo prava obitelj
BORNA ZOHIL
Hoće li ovi stolnoteniski olimpijski snovi u najtrofejnijem omladinskom pogonu u državi biti ostvareni, ostaje za vidjeti. Sudeći prema entuzijazmu, volji i velikom trudu, moglo bi se zaključiti da šanse nisu male.