za more para nema 4,6 milijuna španjolskih radnika
Trećina Španjolaca ne može si priuštiti ljetovanje! "Jedva uspijevamo plaćati račune"
Recepcionarka Carmen radi u hotelu u Barceloni, jednom od najskupljih gradova. Još uvijek nije bila na odmoru, a niti ne razmišlja o njemu s obzirom na financijsku situaciju. "Dok poslužujem goste, gledam kako se oni odmaraju i uživaju, pa se osjećam poput roba", napominje
Recepcionarka Carmen radi u hotelu u Barceloni, jednom od najskupljih gradova. Još uvijek nije bila na odmoru, a niti ne razmišlja o njemu s obzirom na financijsku situaciju. "Dok poslužujem goste, gledam kako se oni odmaraju i uživaju, pa se osjećam poput roba", napominje
Oko 33,5 posto stanovnika Španjolske zbog neimaštine ne može otići na godišnji odmor, izvijestila je španjolska javna televizija TVE pozivajući se podatak državnog statističkog ureda i izjave građana.
Sara, zaposlenica pekare u Sevilli, ljeta provodi kod kuće, na poslu i gradskom bazenu. Ovaj mjesec je ipak uspjela otići na obližnju obalu.
"Otišla sam na dva ili tri dana na more jer prijateljice imaju stan u Huelvi pa su me pozvale. Plaćala sam samo hranu", kaže.
Sara napominje da je "sve postalo skupo" pa jedva uspijeva plaćati račune.
U pekari primjećuje da ulazi neuobičajeno puno ljudi, što inače nije slučaj u kolovozu, kada Španjolci napuštaju grad.
"Zbog tako velikog broja ljudi smo ostavili pekaru otvorenom preko ljeta", napominje.
U pokrajini Andaluziji, čiji je glavni grad Sevilla, lani čak 45 posto stanovnika nije si moglo priuštiti tjedan dana godišnjeg odmora na moru, pokazuje anketa koju je proveo statistički ureda NIE u 2022. godini.
Za ljetovanje nije imalo novca niti 21 posto stanovnika u Madridu i njegovoj okolici.
Prošlo ljeto je inflacija u Španjolskoj iznosila 10 posto, a premda se od tada stabilizirala cijene su i dalje previsoke mnogima.
Victor, također stanovnik Seville, zarađuje mjesečno 1.200 eura kojima uzdržava nezaposlenu suprugu te djecu u dobi od četiri i pet godina.
"Supruga ne može raditi jer imamo jako malu djecu. Ako se ona zaposli, morat ćemo plaćati nekome da čuva djecu", objašnjava Victor.
S obzirom da otplaćuje kredit za stan, a da su porasle cijene vode i struje, neophodnih za preživljavanje u Sevilli gdje temperatura iznosi 40 Celzijevih stupnjeva, mjesečno mu ostaje na raspolaganju 400 eura.
"Nemam nikakvu ušteđevinu, a uskoro se približava rujan pa moram kupiti školsku opremu za dijete", kaže.
Europska udruga sindikata je lani provela anketu prema kojoj 4,6 milijuna španjolskih radnika nema novca za odlazak na more.
Brojnim radnicima u mediteranskoj zemlji sa 47 milijuna stanovnika odlazak na plažu je sada utopija jer je ljetovanje dodatno dodatno poskupilo.
Cijene smještaja su od travnja do lipnja porasle 19,2 posto u odnosu na isto razdoblje 2019. godine, prije izbijanja pandemije koronavirusa, podatak je putničke agencije Exceltur. Turistička putovanja su 17,4 posto skuplja, a restorani su digli cijene 15,2 posto.
Recepcionarka Carmen radi u hotelu u Barceloni, jednom od najskupljih gradova. Još uvijek nije bila na odmoru, a niti ne razmišlja o njemu s obzirom na financijsku situaciju.
"Dok poslužujem goste, gledam kako se oni odmaraju i uživaju, pa se osjećam poput roba", napominje.
Sara je također frustrirana u pekari u Sevilli.
"Gledaš čitav dan na Instragramu fotografije drugih ljudi, i ono što oni rade, a ti ne možeš", kaže rezignirano.