Akademkinja Vida Demarin: "Prosječna osoba ima 60.000 misli dnevno, od toga 75 posto negativnih"

"Prosječna osoba ima oko 60.000 misli dnevno. Zamislite koja je to silina misli koje nam potpuno nekontrolirano idu kroz glavu. Zabrinjavajuće je da je 75 posto tih misli negativno (briga, crnilo, nezadovoljstvo, strah, nepovjerenje...), a 95 posto misli se stalno ponavljaju. Mnoge naše negativne misli pokreće "bori se ili bježi" mehanizam našeg mozga - stres. Vrlo često je ta reakcija pretjerana i mi moramo taj stres minimizirati. Moramo otići u našu dubinu u našu unutrašnjost i probati razmišljati što nas to nervira ili što nam daje snagu i omogućuje da nam bude lakše. Naše misli su silno moćne, moramo paziti što mislimo i na koji ih način možemo kontrolirati jer postoji povratna veza i dvostrani utjecaj između misli i emocije,  kazala je Vida Demarin, zagrebačko-medulinska  akademkinja, jedna od najistaknutijih hrvatskih neurologinja tijekom sinoćnjeg predavanja "Međuigra uma, srca i emocija" u rasprodanoj velikoj dvorani pulskog kazališta, pred dominantno ženskom publikom.

Postati svjestan odnosa između misli i emocija ključno je za prekidanje ove petlje povratnih informacija.

- Prepoznavanjem kako naše misli utječu na naše osjećaje i obrnuto, možemo početi svjesno pokušavati promijeniti beskorisne obrasce razmišljanja. Primjerice, prakticiranje svjesnosti može nam pomoći da promatramo svoje misli bez automatskog emocionalnog reagiranja na njih, veli ona.

- Psiholozi su istraživali snagu misli kao emocionalne potpore kod pacijenata u različitim bolestima i stanjima. Pacijenti koji su imali pozitivan stav spram infekcije izbjegli su grozne bolesti, oni su imali jači imunitet i mogli su se tome othrvati. Rezultati istraživanja iz 2019. godine o optimizmu i kardiovaskularnih bolesti pokazala su da je kod optimista koji svugdje gledaju svjetlo na kraju tunela rizik nastanka srčanih ili moždanih bolesti 23 posto manji nego li kod ljudi koji gledaju zabrinuto i crno, dodala je predavačica, da bi onda nastavila zanimljivim i ohrabrujućim tezama na temu epigenetike.

- Ljudi su zabrinuti genetskom kartom. 'Mama mi je umrla od moždanog udara, tata ima Alzheimerovu bolest, gotov sam, to će se i meni desiti'. To apsolutno nije točno! Jer genetika svega 5 posto ima utjecaja na naš živo. Epigenetika, sve što mi radimo u našem životu s našim mozgom, ponašanjem, razmišljanjem, s okolinom koju uključujemo, to je sve bitno hoće li se neki gen 'upaliti' i nešto nam izazvati loše ili neće. Mi smo u mogućnosti kontrolirati aktivaciju tih gena. Imamo silnu snagu. Epigenetika nam daje mogućnost da djelujemo  fantastično na očuvanje zdravlja mozga, ističe Demarin.

Kazavši da srce ima vlastitu svjesnu inteligenciju (ne da srce samo pumpa krv i opskrbljuje mozak s krvlju) kojom utječe na procese u mozgu, na kontrolu živčanog sustava i kognitivne funkcije, pritom preporučujući knjigu "Inteligencija srca" u izdanu Planetopije, dodala je da je koherentnost srca stanje u kojem svi naši sustavi - fizički, mentalni i emocionalni - rade u skladu, omogućujući nam da se osjećamo mirno, prostrano i smireno.

- Istraživanje je pokazalo da kada tu energiju emitiramo drugima, to također utječe na njihovu koherentnost, nastavila je.

Sreća je ljubav!

- Ljubav je vibracija kreacije. Možda je ljubav jedno od najvrjednijih namjernih emocionalnih iskustava koje ljudi mogu proizvesti kako bi potaknuli plastičnost mozga u pozitivnom smjeru, sukus je istraživanja neuroplastike i kliničke prakse iz 2016. godine koji je sinoć prisutnima prenijela predavačica.

- Sreća je ljubav! Dalje nema razgovora. Jedina stvar koja je stvarno važna u životu su vaši odnosi s drugim ljudima, citirala je znanstvenika koji je s kolegama s Harvarda vodilo veliko cjeloživotno istraživanje s 300 ljudi o preduvjetima sreće u životu.  

Doživljaj emocije proizlazi iz zajedničkog djelovanja mozga, srca i tijela tako da možemo reći da funkcija srca nije samo pumpanje krvi, već i osjećanje emocija. No kreće iz mozga! Limbički sustav, složena mreža struktura duboko unutar našeg cerebralnog korteksa, dio je mozga odgovoran za naše emocije, motivaciju i ponašanje.

U uvodnom dijelu predavanja akademkinja Demarin rekla je da se mozak i um često koriste kao sinonimi, ali se odnose na različite pojmove.

Mozak je naime, fizički organ u tijelu, dio središnjeg živčanog sustava. Sastoji se od milijardi neurona i odgovoran je za obradu informacija, kontrolu tjelesnih funkcija i omogućavanje spoznaje i kretanja.

Um se odnosi na nefizički, apstraktni aspekt osobe koji uključuje misli, svijest, emocije, percepcije i svjesnost. Obuhvaća mentalne procese poput razmišljanja, rasuđivanja i donošenja odluka, na koje utječe mozak, ali nisu striktno vezani uz njegovu fizičku strukturu.

Srce, koje simbolično predstavlja emocije, intuiciju i osjećaje, pokreće naše reakcije na iskustva na dubljoj, subjektivnijoj razini. Povezuje nas s našim strastima, željama, odnosima i emocionalnim stanjima kao što su ljubav, sreća, strah ili tuga. Iako srce može poticati impulzivne odluke temeljene na osjećajima, ono također potiče empatiju, suosjećanje i ljudsku povezanost, pomažući u stvaranju osjećaja identiteta i svrhe.

- Međuigra između uma i srca je složen i dinamičan odnos, gdje oboje utječu jedno na drugo u oblikovanju ljudskog ponašanja, odluka i emocionalnih iskustava. Razumijevanje načina na koji um i srce rade zajedno naglašava značaj emocija u vođenju naših misli, djelovanja i sveukupnog blagostanja, veli ona.