DANAS SLAVI 102. ROĐENDAN! Ne da se Bosanac s Verude. Svaki dan burek i malo 'Ždrepčeve krvi'
Pitamo ga jutros plaši li se smrti. "Ako se bojiš, tko ti je kriv. Što je, što će biti, kaže Tajib, a na pitanje vjeruje li u Boga, odgovara: "Ko neće da vjeruje, ne mora vjerovat', ali ja vjerujem da ovaj svijet nije tako džaba"
2 min
Zoran Angeleski
Pitamo ga jutros plaši li se smrti. "Ako se bojiš, tko ti je kriv. Što je, što će biti, kaže Tajib, a na pitanje vjeruje li u Boga, odgovara: "Ko neće da vjeruje, ne mora vjerovat', ali ja vjerujem da ovaj svijet nije tako džaba"
Svoj 102. rođendan slavi danas Puljanin Tajib Šabić, susjed kojeg smo i danas posjetili u njegovu stanu u neboderu na S krivini.
Iako ga muče problemi s vidom (na lijevo oko gotovo ne vidi) i premda se ne može odvojiti od katetera, na ulasku u 103. godinu ovaj naš verudeški Bosanac nije izgubio nimalo na svojoj vitalnosti.
Svakog jutra burek sa sirom, a tijekom dana i imalo vina 'Ždrepčeva krv' nisu tajna njegove dugovječnosti, no svakako su dokaz (vjerojatno genetske) životnosti.
Već neko vrijeme - za posljednjeg hladnog razdoblja a zatim i za ovih dosadnih kiša - nije se čulo njegovo srčano pjevanje na ulazu u neboder, no s prvim nagovještajima skorog proljeća oglasio se neki dan naš vjejrojatno najstariji pjevač širih prostora.
Gospodin Tajib rođen je na današnji dan daleke 1924. u mjestu Dubrave kod Bosanske Gradiške, otkud mu je bila i supruga, s kojom se oženio 1947. a zatim s djecom došao u Pulu 1957. godine. Prvo je po dolasku u Pulu mladi Tajib radio u građevinskom poduzeću Napredak, a zatim veći dio radnog vijeka u kotlovnici pulske cementare, sve do odlaska u mirovinu krajem 80-ih godina.
Pitamo ga jutros plaši li se smrti, kao svi mi.
- Ako se bojiš, tko ti je kriv. Što je, što će biti, kaže Tajib.
Na pitanje vjeruje li u Boga, odgovara: "Tko neće da vjeruje, ne mora vjerovat', ali ja vjerujem da ovaj svijet nije tako džaba".
Nekada je mali nogomet u Puli bio sinonim za rekreaciju; šutirala se lopta na svakom igralištu, livadi, parku i u svakom prolazu gdje su dva postavljena kamena mogla poslužiti kao gol. Gotovo svaka ulica imala je svoju ekipu; jedan je kvart igrao protiv drugog, razred protiv razreda, škola protiv škole. Nastala je “Moja ulica moja ekipa” 1978. godine, a o tome koliko je bila popularna dovoljno je reći da je već 1980. godine okupila čak 117 ekipa
Najuspješniji natjecatelj bio je David Vretenar, koji je u juniorskoj konkurenciji u dvije discipline – light contact i point fighting do 63 kilograma – osvojio dvije zlatne medalje te zasluženo ponio titulu najboljeg juniora natjecanja
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
