DANIJELA USTIĆ, VOLONTERSKI CENTAR ISTRA: Ljudima je potrebno davati do znanja da je njihov trud primijećen i da im je netko na tome zahvalan

Volonterstvo je oduvijek bio plemenit način za pomoći drugima, bez materijalne zarade, već isključivo one osobne, duševne. Sudeći po razgovoru s djevojkama iz Volonterskog centra Istre, i Istrijani su vrijedni volonteri.

Naime, prošlog je tjedna održan okrugli stol na kojem su predstavljeni statistički podaci na razini Hrvatske, uključujući broj volontera i njihove odrađene sate. Danijela Ustić iz Volonterskog centra Istre kazala nam je da, iako podaci nisu potpuni zbog brojnih organizacija koja ih ne prilažu jer nemaju kadar koji bi za njih taj posao odradio, ipak se može povući usporedba s prijašnjim godinama i zapravo vidjeti kakva je situacija s volontiranjem u našoj regiji.

- Ako pogledamo statistiku, možemo vidjeti da je rekordna godina prema broju volontera bila 2018. kada ih je zabilježeno 3.402, dok je rekordna godina po broju volonterskih sati bila 2019. Tih 155 tisuća sati, preračunatih u neto financijsku protuvrijednost njihovog rada, iznose oko pet milijuna kuna. Kada bismo znali precizne podatke, mogli bismo vidjeti koliki je utjecaj volontera i koliko su zapravo rada odradili bez naknade, nego iz čiste dobre volje, kazala je Danijela.

U Istri trenutno postoji oko tri tisuće udruga, a osim njih, organizatori volontiranja mogu biti i druge neprofitne organizacije kao što su ustanove, zaklade i fundacije, jedinice lokalne samouprave i turističke zajednice.

Količina organizacija u Istri koje bi mogle uključivati volontere iznosi tri tisuće, a samo ih je 108 podnijelo izvješće o godišnjem radu. Zbog toga su podaci poprilično nepouzdani. Danijela naglašava kako je Volonterskom centru Istre jako važno poticanje organizacija koje imaju volontere da podnose godišnja izvješća.

- Nije samo stvar u statistici kao isključivo zakonskoj obvezi, nego u tome što iz nje imamo mogućnost iščitati koliko su ljudi solidarni, koliko žele uložiti sebe, svoje vrijeme, trud i vještine u nešto što im neće biti plaćeno, kazala je.

Oplemeniti drugoga, ali i sebe

Svrha volontiranja je oplemeniti drugoga, ali i sebe. Kada ne bismo nešto dobivali natrag, ne bismo se ni davali. Volonteri ne dobivaju novac za svoj rad, ali dobivaju nešto jako važno – a to je osjećaj osobnog zadovoljstva nakon pružanja dobrodušne pomoći nekome.

- Svaki volonter nađe nešto za sebe. Možda mladi gledaju na brojne mogućnosti koje im se otvaraju volontiranjem, uključujući druženja, putovanja, ali i edukacije, dok stariji ljudi teže k tome da zadrže osjećaj da su njihove vještine i znanja još uvijek nekome korisne, kazala nam je.

Danijela se počela baviti volontiranjem za vrijeme studija u Zagrebu gdje je studirala socijalnu pedagogiju. Prvotni joj je cilj bilo stjecanje vještina rada s ljudima da bi joj se onda u konačnici svidio sam koncept rada volonterskih kampova na kojima je sudjelovala u Poljskoj i Sloveniji.

- Godišnje imamo 50 do 60 volontera od kojih se neki uključe na samo jednu aktivnost, što je isto u redu. Volontiranje i njegovi načini ovise o čovjeku i o tome što bi on zapravo htio raditi, a izbora je jako puno. Volonteri mogu mijenjati organizacije i vrste pomoći, nitko nije dužan biti u samo jednoj. Sve ovisi o čovjeku i što on voli. Kod nas je jedna od dugotrajnijih pozicija pomoć u učenju, kaže.

Važno je upoznati djecu s volontiranjem

Volonterski centar održava brojne edukacije, a na radionicama u osnovnim i srednjim školama aktivno motiviraju mlade da se uključe u volontiranje. Tako je prošle godine u njihovim radionicama sudjelovalo gotovo 500 učenika.  

- U srednjim smo školama održavali vršnjačke edukacije u kojima su učenici educirali jedni druge, dok u osnovnim školama provodimo informativne radionice. U zadnjih smo mjesec dana bili u tri škole, a trenutno radimo na projektu “Rastemo kroz volontiranje” u suradnji s tri osnovne škole - Šijanom, Stojom i Svetvinčentom. Radimo s djecom u višim razredima na tome kako oni svojim mlađim prijateljima iz škole mogu približiti pojam volontiranja i objasniti im za koga i zašto je to dobro. U zadnjih mjesec dana na ovom je projektu sudjelovalo oko 80-ero djece, a kroz njega potičemo i obiteljsko volontiranje, upravo kako bi obitelji mogle na jedan drugačiji, a koristan način provoditi slobodno vrijeme i družiti se, govori Ustić.

Kako biti odgovoran volonter?

U volontiranju je povjerenje jako važna stvar, što ne znači da organizacija ne treba poduzeti određene korake kako bi njezin dogovor s volonterom funkcionirao. Što je volonter zadovoljniji, bit će i odgovorniji.

- Jako je važno da koordinatori volontera u organizacijama ispoštuju korake važne za ostvarivanje dogovora. Prije svega, volonterske pozicije trebaju biti dobro osmišljene, ljudi moraju osjetiti da trebaju dobiti nešto za sebe i da to što rade ima smisla. Potrebno je volontere pripremiti na rad, po potrebi i educirati. Ako se volonteri neko duže vrijeme zadržavaju u organizaciji, onda svakako moraju znati kome se trebaju obratiti ako imaju problem. Ljudima je potrebno davati do znanja da je njihov trud primijećen i da je netko zapravo na tome zahvalan, rekla nam je Danijela.

- Kroz pandemiju smo imali lagane krize, kao i svi drugi, što se može vidjeti iz izvještaja. Velik broj aktivnosti, koje se inače rade licem u lice, nisu se mogle održavati, a čim smo smanjili osobni kontakt među ljudima, smanjile su se i prilike za uključivanje volontera. Poneke su organizacije ipak svoje aktivnosti mogle prilagoditi pa su volonteri određen zadatke mogli odrađivati bez fizičkog kontakta s korisnikom. No, toga nije bilo naročito puno jer većina organizacija radi s direktnim kontaktom. Ipak, veselimo se daljnjim suradnjama s našim volonterima koji su uvijek spremni na suradnju i kojih zaista ima jako puno, a kojih će, vjerujem, biti puno više nakon konačnog prestanka pandemije, kazala nam je Danijela.