Život

TRI DESETLJEĆA RADA

EVA HUSAK BAČAC, VODITELJICA CENTRA ZA POMOĆ DJECI "OAZA": Istra i Dalmacija imaju najmanji broj udomiteljskih obitelji, a najviši standard

- E sad povezano uz standard (a s tim i mogućnosti) došli smo do toga da kod izbora pomoći drugom ili sebi samom, u pravilu se odlučujemo za ovo drugo. Konkretno, slobodni stan, apartman ili kuću "isplativije" je rentati i zaraditi. Zvuči kruto i bezdušno. No, nažalost to je svijet u kojem živimo i u kojem je puno lakše odmahnuti rukom i reći "neka institucije odrade svoj posao", kaže Eva Husak Bačac, voditeljica Centra za pomoć djeci Oaza


 
3 min
Matea Čelebija
Foto: N.O.R.

- E sad povezano uz standard (a s tim i mogućnosti) došli smo do toga da kod izbora pomoći drugom ili sebi samom, u pravilu se odlučujemo za ovo drugo. Konkretno, slobodni stan, apartman ili kuću "isplativije" je rentati i zaraditi. Zvuči kruto i bezdušno. No, nažalost to je svijet u kojem živimo i u kojem je puno lakše odmahnuti rukom i reći "neka institucije odrade svoj posao", kaže Eva Husak Bačac, voditeljica Centra za pomoć djeci Oaza

Proteklog vikenda Centar za pomoć djeci "Oaza" u suradnji s Evanđeoskom crkvom Rovinj, potrebitim građanima podijelili su voće i povrće. U vrlo kratkom vremenu planulo je 1.200 kilograma hrane koju su prikupili donacijama i uz korištenje vlastitih sredstva.

- Riječ je humanitarnoj akciji koju posljednjih pet godina provodimo jedanput uz obilježavanje Dana zahvalnosti. Namijenjena je svim građanima Rovinja, mahom slabije platežne moći koje želimo obradovati poklonima naših donatora, objašnjava Eva Husak Bačac, voditeljica Centra za pomoć djeci "Oaza".

O ovoj plemenitoj akciji, koja se već petu godinu odvija jednom godišnje kao i osnovnoj funkciji Centra koji pomaže udomiteljskim obiteljima, odnosno djeci smještenoj u istima, razgovarali smo s Evom Husak Bačac, čije se ime, lik i djelo već tri desetljeća veže za onu najranjiviju skupinu u društvu - djecu.

Tri desetljeća rada "Oaze"

Podsjetimo, sada već davne 1992. godine jedna je rovinjska obitelj svoju obiteljsku kuću ispunila dječjim smijehom pruživši dom djeci kojoj je pomoć bila najpotrebnija.

- Rad "Oaze" započeo je 1992. godine za vrijeme Domovinskog rata, a njegova osnivačica je bila moja majka koja je do tada već sama zbrinula nekoliko djece. U obiteljskoj kući tada krećemo sa zbrinjavanjem male djece (uglavnom beba ) pošto u Istri nije bilo ni jedne institucije koja bi to mogla činiti. Valja naglasiti da su to uglavnom bila djeca bez valjane prateće dokumentacije, zanemarena, zapostavljena i nerijetko zlostavljana od strane obitelji, sustava i institucija, prisjeća se Husak Bačac, navodeći da je "Oaza" u to vrijeme bila prihvatni centar s dvadeset beba.

- Vrlo brzo primijetili smo da je naša pomoć samo kap u moru realnih potreba. Naime, duboko uvjereni da je udomiteljstvo najbolji način pomoći djeci bez odgovarajuće roditeljske skrbi okrenuli smo se angažiranom poticanju i drugih obitelji da nam se pridruže. U tri desetljeća rada "Oaza" je pružila svoju pomoć za više od 300 djece, odnosno trenutno financijski potpomažemo osamnaest obitelji u zemlji koje udomljavaju pedeset i četvero djece. Osim u novcu, tu smo i za sve one "druge" potrebe djece. Primjerice, u nabavci sportskih dresova i rekvizita, odjeći i obući koje nam osiguravaju donatori, pa čak i u onim nikad glasno izgovorenim željama djeteta kao što je rođendanski bicikl.

Dakle, možemo reći da je "Oaza" svojevrsna spona, odnosno support djeci u udomiteljskim obiteljima. Kako dolazite do udomitelja i koji su kriteriji za Vaš angažman i pomoć?

- Odmah želim istaknuti da je "Oaza" crkvena djelatnost koja se bavi pomaganjem udomiteljskim obiteljima i udomljenoj djeci, te ostalima u u potrebi. Uz to, ne treba smetnuti s uma da "Oaza" ne smještava djecu u udomiteljske obitelji jer to je zadatak Centara za socijalnu skrb već da se naš angažman sastoji u tome da pomažemo članovima naše pastoralne crkve, odnosno udomiteljskim obiteljima za koje nam netko (najčešće pastor ili svećenik), može garantirati da se udomiteljstvom bave iz onih najiskrenijih ljudskih pobuda. Na žalost, kroz godine svog rada uvjerila sam se da nisu sve udomiteljske obitelji dobre udomiteljske obitelji, a na ovaj način "filtriramo" pomoć i pružamo je onima za koje znamo da to čine iz časne i iskrene pobude, veli Husak Bačac.

Zašto Hrvatska ima mali broj udomiteljskih obitelji? Kažete da su potrebe daleko veće od mogućnosti

- Puno je razloga. Recimo, Istra i Dalmacija koje su najrazvijenije regije u zemlji imaju najmanji broj udomiteljskih obitelji, a realno gledajući najviši standard. E' sad povezano uz standard (a s tim i mogućnosti) došli smo do toga da kod izbora pomoći drugom ili sebi samom, u pravilu se odlučujemo za ovo drugo. Konkretno, slobodni stan, apartman ili kuću "isplativije" je rentati i zaraditi. Zvuči kruto i bezdušno. No, nažalost to je svijet u kojem živimo i u kojem je puno lakše odmahnuti rukom i reći "neka institucije odrade svoj posao". Također, ne treba smetnuti s uma i to da udomitelj ne može biti svatko tko to želi kao i da samo udomiteljstvo, pored čovjeka i prostora, zahtijeva ispunjavanje i čitavog niza drugih uvjeta.

 

Pomagat ću dok god dišem

Na pitanje do kada će se baviti pomaganjem bližnjih Husak Bačac, jednostavno odgovara - dok dišem.

- Pomažem jer želim, jer mogu i jer me pomoć drugom ljudskom biću čini čovjekom. To nije posao, to nije profesija. To sam ja, moj život i svjetonazor. Sve dok dišem motivirat ću ljude da pomognu djeci. Vjernica sam i iskreno vjerujem da Bog koji je sve nas usvojio, traži da u njegovo ime, i u ime čovječanstva, budemo suosjećajni i brižni prema bližnjima. Ja sam svoj put pronašla i od njega nikad neću odustati. Opet, ako mi dozvolite, htjela bih s vašim čitateljima podijeliti i ono čega mnogi nisu svjesni a to je da udomljavanje ne donosi samo blagodat djeci u potrebi, nego i samim udomiteljima, a svakako o lokalnoj zajednici.


Nastavite čitati

Istra
 

PODACI IZ 153 MILIJARDE INTERAKCIJA I nakon 30 godina jedan od najpopularnijih kanala komunikacije je SMS

“Originalna SMS poruka koju je prije 30 godina poslao 22-godišnji developer Neil Papworth pomogla je otvoriti put prema globalnoj povezanosti. Ta se povezanost razvila i posljednjih godina ubrzano širila, a Infobip danas svake godine obrađuje stotine milijardi poruka, dosežući 75 posto mobilnih telefona u svijetu”, istaknuo je Ivan Ostojić, član Uprave za razvoj poslovanja Infobipa

Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.

  • Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.