FEMICID U MOTOVUNU: Načelnik suprugu proglasio čarobnicom i onda je pogubio

Fotografije: David Matković

Slučaj je obrađen u knjizi „Proces protiv Dilette”. Autorski i bračni par Dunja Milotić (doktorica kaznenog prava) i Ivan Milotić (doktor građanskog i obiteljskog prava) cijeli je slučaj obradio prije svega s pravne strane, ali njihova dubinska analiza donosi niz dragocjenih podataka o povijesti Motovuna i Istre.

Sve je počelo otkrićem faksimila javno bilježničke isprave koju su aktualni motovunski načelnik Tomislav Pahović i direktor turističke zajednice David Matković predstavili autorima knjige. Oni su u početku bili prilično skeptični.

Međutim, istraživanje koje je uslijedilo pokazalo je da je dokument autentičan kao i da njegovo postojanje mijenja dosad poznatu povijest Motovuna jer se smatralo da mletačka uprava u Motovunu datira iz 1278. godine. Novi dokument pokazuje da su Mleci u Motovunu vladali i ranije.

Obiteljski obračun venecijanske elite

Nesretna Diletta pogubljena je u kolovozu 1271. ali proces protiv nje počeo je mjesec dana ranije, 6-tog srpnja. Toga je dana motovunski notar Bonaventura kancelarskom goticom sastavio ispravu Dilettinog saslušanja.

Isprava je sastavljena na nepropusnoj koži pergameni i to na onoj najfinijoj bijeloj tzv. talijanskoj. Ta kvaliteta razlog je što se pergamena u savršenom stanju održala sve do danas, ali istovremeno ukazuje i da se radilo o procesu u koji su uključeni članovi tadašnje Mletačke elite.

Na ovom mjestu valja spomenuti da su braća Thoma (Thomaso) i Marko Michiel bili su članovi venecijanskog Velikog vijeća. Marko je 1270. godine postao podestat Poreča, a njegova supruga Marija bila je Dilettina sestra, tako da su i Thoma i Diletta prije selidbe u Motovun neko vrijeme živjeli u Poreču.

Braća Michiel, ali i obje sestre, bili su dijelom venecijanske elite toga doba.

Diletta je nakon dvije neuspjele trudnoće, nekoliko mjeseci prije smrti, rodila sina Enrica koji će kasnije postati poznat kao Rigo. 

Notar Bonaventura bio je bilježnik apostolske stolice, imenovan autoritetom rimskog prvosvećenika. Bonaventura je i kancelar Thome Michiela, tadašnjeg motovunskog podestata u čijem je domu izjava i sastavljena.

Zanimljivo je da se događaj saslušanja dogodio upravo u zgradi današnje motovunske komunalne palače. Sam proces nema veze s crkvom. Slučaj je bio civilni, apsolutnu moć u Motovunu imao je Dilettin suprug podestat.

Priznanje o vradžbinama

Sadržaj isprave u principu je zapis Dilettinog priznanja da je bacala čini na svog muža.

- Godine Gospodnje 1271. četrnaeste indikcije, dana 6. srpnja u nazočnosti Jovanina iz Župe Svete Sofije u Mletcima, Pricivala iz Verone, koji sada boravi kod gospodine Thome Michiela motovunskog podestata, Andrucula iz Poreča i drugih, započinje službena isprava i odmah se prelazi na opis samih vradžbina.

- Prvo magnet s malo crne boje, isto tako Tijelo Kristovo s krizmom, mlijeko kćeri, majke i vlastito, pupčanu vrpcu s poroda muškog djeteta - za sve to je gospođa Diletta izjavila pred prisutnima, da je dala da pojedu gospodinu Marku Michielu, svome šogoru i gospodinu Thomi Michielu, svojemu suprugu. Upitana zbog čega, nije dogovorila ništa, zapisao je čistim gotičkim rukopisom bilježnik Bonaventura.

- Isto je tako gospođa Diletta rekla da je napravila lug i u njega stavila menstrualnu krv i time oprala glavu rečenog gospodina Thome, svojeg supruga. Također je rekla da je u Poreču ispod vrata sobe gdje je stanovala stavila škare vezano koncem. Isto je tako rekla da je imala dvije voštene figurice probodene iglama sa svih strana i da ih je, dolazeći u Mletke, kad je izašla na obalu Sant Erasma da bi se pomokrila, stavila pod travu, a bile su zamotane u donje rublje. Također je rekla da je imala jednu kost svinjske noge koju je spalila u vatri kad se kod kuće pojavila neka rasprava, da to riješi. Isto tako rekla je da je imala prah jednog crva da bi čovjeka odnosno neku osobu na koju bi bacila taj prah oba brata zamrzila. Taj je prah donijela sa sobom u Motovun u svom kovčežiću, a gospodin Thoma uzeo je rečeni prah i pokazao ga i pitao je je li to taj prah o kojem je govorila. Odgovorila je da jest, zapisao je Bonaventura.

- Također je rekla (Diletta op.a.) da je gospođa Beatrice, supruga Alberta dal Mura iz Poreča, uhvatila dva guštera i držala ih u spomenutoj prilici, te da su joj sve gore navedeno savjetovale gospođa Olivia, pekarica iz Poreča i Beatrice, citiramo iz isprave.

Uprizorenje procesa

Diletta je priznala i da je u vradžbinama koristila odjeću i obuću supruga i šogora.

Priznanje je dano izvansudski. Možda je kasnije uslijedio neki sudski proces, ali o tome nema podataka. Pretpostavlja se da je Diletta nakon mjesec ubijena vješanjem ili spaljivanjem.

Je li sveprisutni načelnik u stvari ubojica?

Mnogo je nejasnoća u Dilettinom priznanju koje ju je odvelo u smrt. Prije svega, Diletta je toga dana, 6-tog srpnja 1271. prvi put stigla u Motovun, suočila se s ozbiljnim optužbama, odmah sve priznala i sama sebe optužila. Notar i svjedoci čekali su ko zapete puške.

Pritom treba uzeti u obzir da je Diletta plemenitog roda i sasvim je neobično da se bavila tako jeftinim činima. Čudno je i da se priznanje koje ju je odvelo u smrt dogodilo u njenom domu. 

Nadalje, iz isprave je očito da su sve osobe povezane s vradžbinama žene, dok su svi svjedoci priznanja - muškarci. Nijedan svjedok nije iz Motovuna već su svi bili prijatelji njenog muža, pretežno uglednici iz šire Thomine mletačke obitelji.

Autori knjige na više mjesta postavljaju pitanje je li slučaj fabriciran. Nije li moćni muž naprosto iscenirao priznanje i potom kao načelnik, u okviru svoje ovlasti, supruzi odredio najtežu kaznu? Drugim riječima, je li podestat naprosto na lukav način ubio vlastitu suprugu.

- Poslužimo li se engleskim rječnikom taj je proces bio - self designed. Thoma se istovremeno pojavljuje kao Dilettin suprug, motovunski podestat, poticatelj i organizator sastavljanja priznanja, kao i njegov svjedok, progonitelj čarobnjaštva, sudac i egzekutor, napisali su autori, Dunja i Ivan Milotić.

Načelnik dobio nasljedstvo o onda napravio veliku karijeru

Dilettina obitelj odmah je nakon vijesti o pogubljenju protiv Thome podigla tužbu s optužbom za ubojstvo. Pokrenut je postupak u kojem je Thoma kao svog pravnog zastupnika imenovao Jakova Contarinija koji je kasnije postao mletački dužd.

Vijeće četrdesetorice koje je istraživalo slučaj nije donijelo nikakvu odluku pa se Thoma izvukao. Ne samo izvukao, nego je i dobrano napredovao.

Tako godine 1276. postaje ambasador Venecije u Konstantinopolu. Osam godina kasnije 1284. eto ga u egipatskoj Aleksandriji. Konačno, 1294. postaje je ratni zapovjednik mletačke mornarice.

Znakovito, nekoliko mjeseci prije usmrćivanja Diletta je, inače prilično imućna, sastavila oporuku po kojoj najveći dio njene imovine pripada Thomi. Samo nekoliko dana nakon njene smrti Thoma je konzumirao sve što mu po oporuci pripada.

Thoma je deset godina kasnije oženio izvjesnu Markezinu s kojom je imao troje djece.

Cijeli događaj je na romansiran način opisan i u knjizi „La strega di montona” talijanske povjesničarke Lare Pavanetto.

Ovaj mistični dio motovunske povijesti postao je dijelom turističke ponude. Ovog ljeta u Motovunu ponovit će se nekoliko uprizorenja Dilettinog procesa. Ukoliko ste zainteresirani, termini održavanja su subotom: 29.06., 20.07., 24.08. i 7.09. ove godine.

Fotografije: David Matković