Tko kaže da je djecu danas teško odvojiti od mobitela i da su ekrani zamijenili papire i bojice?
Ne samo da klinci lako zaborave na smartphone u džepu i da su željni uposliti ruke i maštu, već su zbog toga čak, usred raspusta i bezbrižnog ljeta bez obaveza, u knjižnici spremni potražiti i stolicu više!
Sve što je za to potrebno su dobra ideja, nešto mašte i kvalitetan mentor.
Uvjerili smo se u to ovog tjedna, kada su na samo jedan poziv, usprkos vrelini od skoro 40 stupnjeva, kroz vrata vodnjanske gradske knjižnice počela ulaziti djeca željna - crtanja i pisanja! I smijeha, naravno.
Povod? Stripomanija! Odnosno, radionica izrade stripa i kreativnog pisanja, u originalnoj 'režiji' mentora, prof. Vladimira Papića, entuzijasta i nastavnika hrvatskog jezika u pulskoj OŠ Šijana.
Da je pulske klince lako zaraziti stripom, odavno se uvjerio uključujući ga u svoj nastavni program, a nakon nedavno održane slične radionice u Rovinju i ove vodnjanske, svjestan je da privlačnost ove umjetnosti uporno raste; Stripomanija je započela susretima s po troje polaznika, da bi se na ovom posljednjem u knjižnici pojavilo više od desetoro djece.
- Jednostavno su počeli ulaziti kroz vrata, nisu se zaustavljali, kaže kroz smijeh Papić, koji program spretno prilagođava broju sudionika - za sve postoji rješenje, dokle god klinci žele crtati i pisati.
Prof. Vladimir Papić
Strip 'ukrug'
A što se radi na Stripomaniji i kako se dječja mašta upliće u strip?
I više od samog svladavanja izrade stripa, ovdje se uči kako pričati priču. Nije ovo radionica za supertalente ili mjesto gdje će vam netko reći da niste dorasli zadatku; osim 'alata', odnosno olovaka i papira koji polaznike već čekaju na stolu, sve što je potrebno za sudjelovanje u radionici je mašta. I to, poželjno je, bujna.
Naime, prema ideji prof. Papića, strip se izrađuje nešto drukčije no inače i zajedničkim snagama.
Stvaranje stripa započinje izradom početnog crteža u prvom polju velikog, rasterom u više polja podijeljenog papira. Što će se u prvom crtežu naći, najčešće je izbor malih umjetnika.
- U pravilu nema teme niti konkretnog zadatka. Ponekad im dam neku inicijalnu temu, ali rijetko. Danas je nema; jako su šaroliko društvo pa je bolje tako. Sami biraju temu i crtaju što žele i kako znaju, kaže nam mentor.
Ali, stvar nije tek tako prosta – nakon što je crtež završen, na mentorov 'mig' se papiri za stolom rotiraju, i upravo tada nastaje prava mala supernova kreativnosti; od ruke do ruke, od oka do oka, od mašte do mašte, nastaju 'najluđe' priče.
- Svatko ima 10 minuta za završetak sličice. Nakon toga svoj crtež dodaju onom pored sebe, a oni nastavljaju crtati u sljedeći kvadratić na crtežu od onoga tko im ga dodao, objašnjava Papić sustav u kojem svaki mali stvaratelj već u drugom 'krugu' pred sobom ima strip koji je započela tuđa ruka, ali i tuđa mašta. U nastavljanju priče, baš kao i kod njenog započinjanja, ograničenja nema.
Konačna stranica stripa tako je zajedničko djelo grupe ručica koje mentor poveže u tim. Ali, ni tu nije kraj.
U samom finalu radionice, kada je zajednička priča već povezana, ofarbana i ispunjena tekstom, na scenu stupaju škare – sve sličice isjecaju se i do svakog malog autora dolaze samo njegovi crteži, koje tada ponovno spaja u jedinstvenu priču. U jednom stvaralačkom procesu djeca tako stvaraju čak dva stripa.
Djeca su puno kreativnija na ovaj način nego kada su prepuštena samostalnom zadatku, jer zajednički rad razbuktava maštu pa nastaju najšarenije priče..
- I najnestvarnije, smije se mentor Papić.
- Ponekad stvarno bude svašta! Krenu od nekog običnog crteža, ali svi kad se 'ufuraju' u grupni rad, onda tu nema čega nema, dodaje, pokazujući kako se za jednim stolom već rađa saga o kokoši koja je prošla kroz vremenski portal.
Tu smo jer smo maštoviti
- Volim crtati i učiteljica mi u školi govori da imam mnogo mašte. Uvijek napravim maštovite sastave, ali inače ne crtam baš, kaže nam jedna od mlađih polaznica radionice.
No, za godine se ovdje ne pita pa je svatko dobrodošao kad god želi i koliko god puta želi doći. Neki od starijih ovdje su već drugu godinu zaredom, poput Karle Pavlin, Papićeve učenice iz OŠ Šijana, koja je za svoje stripove već dobivala i nagrade. Ove godine, sa sobom je dovela najbolju prijateljicu, Klaru Cvitan iz OŠ Vidikovac, s kojom je zajedničkim snagama izrađivala plakate još u vrtiću. Sada je vrijeme za novu 'suradnju'. Za razliku od Karle, Klara više voli pisati nego crtati, ali upravo je izostanak potrebe da se bavi detaljima ono što ju je kod stripa i privuklo, kaže.
Karla
Ulomci iz Karlinog nagrađenog stripa
Klara
A prof. Papić, koji je 'kružni sustav' osmislio jer savršeno odgovara djeci različitih uzrasta, ostavljajući im dovoljno prostora za kreativnost, već uvelike sa stripom kao alatkom u obrazovanju ima uspjeha u radu s osnovnoškolcima.
- U školi se strip pokazao kao super pristup, i koristimo ga često da na taj način prolazimo lektiru. Učenici u strip sažimaju lektiru i tako je bolje pamte, to je bila originalna ideja. A ovdje na radionici je dobro da kroz rad na stripu steknu uvid kako to izgleda u smislu crtanja i razmjene ideja. Ali, naravno da je super već i to što nisu na telefonima i što nešto aktivno rade, objašnjava Papić.
I zaista, mobitela na stolovima nema, ne traže se po džepovima, nitko ih i ne spominje.
A djeca, koja se do prije pola sata, kada su ušetala u šarenu vodnjansku knjižnicu, nisu ni poznavala, sada stvaraju zajedno. Upravo im to, smatra mentor, donosi prednost jer različitosti i u crtanju i pisanju dolaze do izražaja.
- Okupirani su i 'ufurani' skroz u to što rade. Meni je osobno čak najvažnije kada primijetim da, gledajući radove jedni od drugih, shvate da to nije nešto strašno u smislu 'ja znam crtati, ja ne znam', nego jednostavno naprave što treba. Nekad i ja namjerno crtam s njima jer ni ja o crtanju nemam pojma, kaže Papić kroz smijeh, i onda se i oni opuste. Slično je i s tekstom – vide ideju od drugog pa im pada napamet 'mogao bih dodati ovo, napisati ono…'. Ujedno, kasnije, kada spajaju svoje sličice u novi strip, cilj je da razmišljaju i pokušaju pronaći nesvakidašnje poveznice. Da spajaju ono što se inače ne spaja. To i jeste poanta svega ovoga - da se uče kreativnosti, ako se kreativnosti uopće može učiti, kaže Papić.
Podršku pruža i knjižničarka Maja
Mjesta ima i za novu ekipu
Vodnjanska Stripomanija održava se tijekom cijelog kolovoza, i to jednom tjedno.
Vrata su otvorena za sve, bez obzira na to odakle su i koliko se dugo planiraju zadržati. Nitko tko je došao nije požalio što se ovom društvu priključio. Stripomanija je ovih dana najšarenije mjesto u Vodnjanu. I šire.
Naredni termini radionice stripa i kreativnog pisanja su
23. i 30. kolovoza, od 10 do 11.30 sati, a mjesto susreta je ponovno Gradska knjižnica Vodnjan.
Prijave za sudjelovanje šalju se mailom na vodnjan@gkc-pula.hr.
Potrebno je ponijeti maštu!
