(FOTO) MILIJUN I 200 TISUĆA KOMARACA Ispustit će se na područje Premanture. Iduće godine uzgajalište sterilnih komaraca u dvorištu pulskog Zavoda za javno zdravstvo

Sto tisuća komaraca stiglo je danas iz Bologne u Nastavni zavod za javno zdravstvo Istarske županije. Kao i svakog četvrtka (ovo je peti zaredom) tijekom tri mjeseca pustiti će ih u prirodu u Premanturi. Prije toga će ih obojati - i to svakim put drugom bojom - kako bi ih mogli pratiti.

Premanturci ne moraju biti u strahu, radi se o sterilnim mužjacima komaraca koji ne bodu, a pomoću kojih se, na ekološki i za okoliš neagresivan način, pokušava držati populacija ovih insekata pod kontrolom.

Riječ je, pojašnjava nam Nediljko Landeka, voditelj Odjela za deratizaciju, dezinsekciju i dezinfekciju Službe za epidemiologiju Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Istarske županije, o metodi puštanja sterilnih mužjaka u prirodu s ciljem parenja sa ženkama iste vrste koje posljedično polažu neoplođena jaja iz kojih se ne razvija potomstvo, a koja se naziva SIT (od engleskog Sterile Insect Technique).

Ova se tehnika, dodaje, već uspješno primjenjuje u dolini Neretve, ali s jednim drugim kukcem - sredozemnom voćnom muhom.

Lovili 'divlje' premanturske komarice

Kako navodi, projekt sterilnih komaraca krenuo je lani, kada je u Premanturu pušteno 120 tisuća jedinki.

Cilj pilot projekta, u sklopu kojega nabavku opreme, sterilnih komaraca i troškove eksperta na terenu financira Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA), bio je vidjeti hoće li mužjaci ovdje preživjeti, kako će se i koliko daleko širiti. Koliko će ženki oploditi i koliko će jajašaca ostali neoplođeno.

Veterinarka Ivana Kirin kontrolira jajašca komaraca

- To znači da u okoliš puštamo čak 1,2 milijuna komaraca na 25 točaka. Lani smo utvrdili da su se komarci dobro širili te da smo imali oko desetak posto sterilnih jajašaca. To nam se nije činilo puno, no iz Agencije su nam kazali da su to dobri rezultati i stoga smo projekt nastavili, veli nam Landeka.

Napominje da su rezultati lanjskih pokusa pokazali da su sterilni mužjaci sposobni preživjeti, raspršiti se i učinkovito se pariti s divljim ženkama te, na taj način, izazvati smanjenje plodnosti u divljoj ciljnoj populaciji.

Koliko će jajašaca biti sterilno ove godine provjeravaju brojnim klopkama koje su postavili na području Premanture.

Jajašca komaraca pod mikroskopom

Zanimljivo je kako će ih ove godine komarce puštati i dronovima, a ne samo ručno kao lani, navodi Landeka, pojašnjavajući da je Premantura odabrana radi svoje izoliranosti, a da su kao takozvano kontrolno područje uzete Volme koje se nalaze u blizini.

Pokretanje vlastitog uzgoja

- Treća faza ovog projekta je da uzgoj sterilnih komaraca oformimo u Puli, u dvorištu Zavoda te proširimo područje njihovog ispuštanja u prirodu. Kontejneri su već nabavljeni i nadamo se da ćemo ih do zime opremiti kako bi u proljeće bili spremni za novu fazu, navodi nam Landeka.

U razgovoru oko komaraca navodi da je Azijski tigrasti komarac (Aedes albopictus) prisutan u Hrvatskoj više od 15 godina te sve više potiskuje nekadašnje, domaće vrste. Za to je vrijeme stekao loš glas među lokalnim stanovništvom i turistima zbog svoje svakodnevne agresivnosti i iritacije prouzročene njegovim ubodima.

Ličinke komaraca

U Istri je, dodaje, povremeno i u manjoj mjeri prisutan je i Aedes japonicus, no upravo je tigrasti komarac opasan jer, kao vektor, može prenijeti različite virusne bolesti poput denga groznice, groznice Zapadnog Nila...

Opasnost od tropskih bolesti

Istra je, napominje, za sada još sigurna. No širenje komaraca potrebno je suzbiti na vrijeme kako bi i dalje bili sigurni jer se bolesti javljaju u našem bliskom okruženju.

Tako je, primjerice, denga groznice zabilježena na Pelješcu još 2010. godine, a groznica Zapadnog Nila u kontinentalnoj Hrvatskoj, dok je zaraza virusom Chikungunya zabilježena u Italiji, u okolici Ravenne.

- Što se tiče zamagljivanja, ili kako neki vele zaprašivanja, to je agresivna metoda. Zamagljivanje se radi pesticidima širokog spektra koje šteti i drugim kukcima, pa i oprašivačima i zato ga koristimo kao metodu samo u krajnjoj nuždi. Treba raditi na prevenciji i novim metodama koje su jednostavne, a nisu štetne za okoliš.

SIT je upravo jedna od njih, zaključuje naš sugovornik.