(FOTO) "NAMA JE OVO OSTVARENJE SNA" Bangladešanin Noman i Filipinac Victor novi su pulski poštari

Poštari su nekada bili čuvari tajni. Donositelji važnih vijesti, dugo čekivanih i neočekivani pošiljka, katkada čak i poklona. Njihove su torbe krile riječi dragih osoba, ljubavna pisma, najavu mirovine, razglednice, čestitke i poruke - one sretne i one tužne. Bez obzira na boju omotnice, dolazak poštara bio je jedan od uzbudljivijih trenutaka u danu.

U skorije su se vrijeme, međutim, tajne preselile u mailove, a koverte u pravilu kriju račune i opomene pa ni poštare više ne dočekuje osmijeh na svakoj adresi. Je li to razlog što sve manje ljudi želi obavljati posao teško je reći, ali odavno nije tajna da se na natječaje za ovo radno mjesto ponekad ne javi nitko.

To, dakako, ne znači da sretnih poštara nema. Mi smo dva nasmiješena lica našli - u pulskoj pošti. Iz Azije su se doselila ovamo upravo kako bi ponijeli torbu s omotnicama.

Victor

Ostvarenje sna

Bangladešanin Noman Siddiqui i Filipinac Victor Jr. Landoy Matimtim pulski su poštari od prošle godine i teško im je opisati koliko su im se svidjeli i Pula i posao.

- Meni je ovo ostvarenje sna. Ne bih mijenjao ovaj posao za drugi nikada. Znate, biti poštar ustvari nije posao, to je profesija, kaže nam Victor, koji je u Pulu došao nakon godinu dana provedenih u Kataru. Kod kuće je, veli, već radio kao dostavljač, ali ovaj je posao za njega ipak poseban.

- Ovo je 'profesionalni' posao. Trajni. Imamo dobar kolektiv, jako nas vole na poslu i uživamo, kaže nam.

Noman

I njegov kolega Noman kaže nam da na posao dolazi s osmijehom. Ovdje im se jednostavno sve dobro poklopilo.

- Sviđa mi se Pula, ljudi, more... Klima mi odgovara. Za Hrvatsku sam još kao dijete čuo zahvaljujući nogometu. Nisam ni zamišljao da ću nekada živjeti ovdje, ali sam se vrlo rado prijavio za dobivanje vize kada se ukazala prilika za preseljenje i rad u pošti, kaže Norman koji je, kao i Victor, jedno vrijeme proveo na Bliskom istoku.

Problema i neugodnosti, vele, nemaju. Naprotiv.

- Ljudi su izuzetno susretljivi. Naročito nam starije osobe prilaze i pitaju treba li pomoć. Vikendom, kada imamo slobodne dane,  izlazimo, upoznajemo se s novim ljudima, ponekad s drugim osobama koje su se doselile i svi nas prihvaćaju, kaže Victor.

S kolegom Avtarom

Hrvatski ih ne plaši

Jedina prepreka trenutno je jezik, no i ona se na poslu lako zaobiđe jer se obojica služe engleskim, kojeg u Puli koristi većina ljudi. Da nije tako, dodaju, snalaženje bi išlo puno teže. No, sam ih hrvatski jezik ne plaši - izgovor je malo neobičan i puno je raznih kvačica na zadnjem slovu 'c' u prezimenima, kažu kroz smijeh, ali kada im jednom netko pokaže, lako zapamte. A pokaže im uvijek netko.

- Ljudi su jako vedri i uvijek pitaju kako mogu pomoći, kažu nam.

 Ljute zelene papričice

Uz Victora i Normana u pulskoj su pošti zaposlena još četiri strana radnika pa su ih ukupno po dvojica iz Bangladeša, Indije i Filipina. Svi žive u poštanskom stanu nedaleko radnog mjesta. Nisu oni tako samo stranci u Hrvatskoj - ova šestorica došljaka s različitih meridijana stranci su i jedni drugima. Šestorica kolega, tri jezika, tri domovine, tri religije i tri pisma, od kojih je tek jedno latinica. Ali, snalaze se.

- Radimo pet dana u tjednu. U slobodno vrijeme nismo uvijek zajedno, različiti su nam životni stilovi. Ja, recimo, volim voziti bicikl i igrati košarku, meni su staze uz more predivne. Ponekad odem u park, kaže Victor i dodaje da mu je žao što se u Puli ne igra puno 'na koš', ali tako je svuda, kaže, igrališta su prazna, svi gledaju u ekrane i telefone.

Norman pak radije prošeta gradom, a ponekad ode i u kino. Klima je, kaže, savršena pa je sve lako planirati.

Hrana im ne stvara problem. Norman je, kao Musliman, zadovoljan oznakama 'halal' namirnica, a konobari često i sami savjetuju što može jesti. Victor tek ponekad naruči neku dragu namirnicu iz druge države.

No, Indijac Avtar, koji nam se tek naknadno stidljivo pridružio u razgovoru, ipak je naišao na jedan "nerješiv problem" - u Puli nema dovoljno ljutih zelenih papričica.

-  Na tržnici prodaju feferone, kupovo sam ih. Ali meni to nije dovoljno. U Indiji se jedu puno ljuće paprike. Međutim, riješio sam problem – posijao sam sjeme i sada već rastu moje 'chilli' papričice, kaže.

Avtar

Dvije godine bez obitelji

Victor je oženjen i na Filipinima su mu žena i tri kćerke tinejdžerice. Nije ih vidio dvije godine i nada se da će krajem ove godine moći provesti godišnji odmor kod kuće. Volio bi, kaže, da i one njega mogu posjetiti. Smještaj ne bi bio problem, ali avionske su karte preskupe…

Vedrinu i radosnu priču o novom poslu zamijenila je sjeta tek na spomen obitelji koju, to već sada zna, neće vidjeti najmanje tri godine. Prerano je, kaže, razmišljati o njihovom doseljenju - kćerke se još školuju i ovdje im ne bi mogao platiti školarine pa za sada svakako moraju ostati na Filipinima. Ali rado bi im pokazao Pulu.

- Želio bih da vide sve ove predivne građevine i da dožive europsku kulturu, kaže i dodaje da mu je obitelj jako važna, ali plaća je ovdje tri do četiri puta viša nego kod kuće i jedino razdvojenost trenutno može osigurati dovoljno velika primanja za život. 

Nomanova priča nešto je drukčija. Siromašan, kaže, nikada nije bio, ali je želio doživjeti druge kulture i ostvariti snove. Jedan mu se, veli, dolaskom ovdje i ostvario. Oženjen nije i, tko zna, kaže kroz smijeh, možda će u skorije vrijeme morati kupovati kuću ovdje, kada nađe suprugu. Do tada štedi, a dijelom zarade pomaže roditeljima.

U Hrvatskoj pošti su trenutno zaposlena 94 stranca, što predstavlja 1 posto ukupno zaposlenih. Najviše ih dolazi iz Indije, Filipina, Nepala i Bangladeša, a nešto manje iz Srbije, Makedonije te Bosne i Hercegovine.

Na području Istarske županije radi 13 stranih poštara, od čega ih je devet iz azijskih zemalja.

Zapošljavanje dijelom teče uz posredovanje specijaliziranih agencija, a kada se stranac već nalazi u Hrvatskoj, na oglas se prijavljuje sam, nakon čega je procedura uobičajena, uz dodatne korake izdavanja radne dozvole, kažu nam iz HP-a. Slobodna radna mjesta oglašavaju i u okolnim zemljama, a prijave i zapošljavanje u takvim slučajevima također teku bez posredovanja agencija.

Želja - biti poštar još dugo

Noman, Victor i Avtar za sada ostaju u Puli, a čini se i ostatak njihovih kolega iz Azije. Dugoročne je planove teško imati, ali ako bi se usudili nadati, kažu, za deset godina bi i dalje bili u Puli. Voljeli bi jedino da tada dom počnu dijeliti s obitelji. Motorin, uniformu i poštansku torbu, pak, ne bi mijenjali. Njihovi kolege i nadređeni, koji su nam se više puta pridružili u razgovoru, čini se, bili bi jednako sretni da ovaj 'dobar spoj' potraje.

Ne prolaze, nažalost, sve priče o došljacima glatko, ali može se reći da smo jednu sretnu u Puli ipak našli. Točnije, našli smo ih  šest. I sve su na Danteoom trgu. 

Dio nove pulske šestorke

"Pošiljke diljem Hrvatske svakodnevno dostavlja oko 2.000 poštara, što je dovoljno za poštivanje propisanih rokova. Na lokalnoj razini povremeno može doći do fluktuacije radnika, ali na takve situacije odmah reagiramo kroz angažiranje privremenih zamjena te zapošljavanje novih radnika", kažu iz Pošte i dodaju da se zapošljavanjem stranih radnika ovakve fluktuacije smanjuju, što je naročito važno na obali gdje je ona tijekom sezone povećana.

Uprava Hrvatske pošte i predstavnici sindikata u srpnju 2023. su dogovorili rast plaća od 25 posto u tri faze za sve radnike HP-a, koji će biti finaliziran u ožujku. Tijekom prošle godine, dodali iz HP-a, za 8.000 radnika na operativnim poslovima plaća je već podignuta za 20 posto.