Većina može obavljati poslovne obaveze bez poznavanja hrvatskog jezika, ali ostvariti kvalitetan život izvan posla i integrirati se u društvo gotovo da je neizvedivo. Ujedno, brojni radnici iz Nepala i Bangladeša ne koriste ni engleski jezik, stoga im je učenje hrvatskog jezika time i dodatno otežano, ako ne i nedostupno
Većina može obavljati poslovne obaveze bez poznavanja hrvatskog jezika, ali ostvariti kvalitetan život izvan posla i integrirati se u društvo gotovo da je neizvedivo. Ujedno, brojni radnici iz Nepala i Bangladeša ne koriste ni engleski jezik, stoga im je učenje hrvatskog jezika time i dodatno otežano, ako ne i nedostupno
U prostorijama Filozofskog fakulteta u Zagrebu u ranim se jutarnjim satima radnih dana održavaju tečajevi hrvatskog jezika za strance na kojima su sve brojniji strani radnici u našoj zemlji, mahom Nepalci i Indijci.
- To su ljudi koji rade jako duge smjene, međutim oni su svi u 7.50 sati ovdje s otvorenim bilježnicama, napisanom domaćom zadaćom i primjerima koje ne razumiju, rekla je u nedavnom prilogu za Al Jazeeru profesorica Mateja Fumić Bistre s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, koja strance podučava hrvatskom jeziku.
Nekima je jezik preduvjet za kvalitetnije obavljanje posla, većini pak prvenstveno put ka kvalitetnijem životu 'nakon' posla.
I iako jezik nije jedini preduvjet za uspješnu integraciju, uspješna integracija bez poznavanja jezika nije moguća. Oni koji se sporazumijevaju na hrvatskom lakše će početi uključivati u društveni, kulturni ili sportski život, ali i predstaviti svoju kulturu domaćem stanovništvu što je, s obzirom na učestalo ispoljavanje netrpeljivosti prema strancima, izuzetno važno.
- Kada završe s radnim dijelom dana, oni se mogu posvetiti nekim drugim aktivnostima jer ljudi nisu samo radna bića, dakle nije čovjek samo Homo economicus. On želi zadovoljiti i neke druge potrebe; kulturne, obrazovne, svakodnevne, rekla je za Al Jazeeru Snježana Gregurović iz Instituta za migracije i narodnosti.
Ali, učenje nije svima pristupačno, naročito za radnike koji značajan dio zarade šalju obiteljima u udaljene zemlje.
Prema javno dostupnim podacima, Centar za hrvatski kao drugi i strani jezik 'Croaticum', koji djeluje pri Odsjeku za kroatistiku Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, tečaj hrvatskog jezika i kulture, koji uključuje po tri školska sata dnevno od ponedjeljka od petka, u ljetnom semestru naplaćuje čak 850 eura, a uključuje ukupno 225 sati kroz 15 tjedana. Nažalost, kraća obuka nije i jeftinija jer petotjedni tečaj sa 75 sati, košta 450 eura. Jedan sat rada s profesorom pak visokih je 35 eura. Testiranje jezika naplaćuje se 140 eura, a izdavanje certifikata nakon položenog ispita 40.
Grad Zagreb stoga nedavno najavio da će već od početka ožujka za dio stranih radnika u glavnom gradu financirati besplatno učenje jezika, kako bi se ubrzala njihova integracija.
Istra u ovom trenutku, kako doznajmo, uopće nema organizirane tečajeve ove vrste. Oni koji to sebi mogu omogućiti ili im trošak pokriva poslodavac, prepušteni su uglavnom privatnim podukama čija se cijena, sudeći po oglasima, kreće između 15 i 20 eura. Za strance s većine govornih područja pak, adekvatna literatura za učenje hrvatskog ne postoji pa se na satovima i oni i profesori snalaze – kako umiju.
Od ravnatelja Pučkog otvorenog učilišta u Puli Alekseja Mišana doznajemo da uvjeta za organiziranu poduku u ovoj ustanovi imaju, ali ne i trenutno aktivnih tečajeva. Ukoliko bi se za njima pojavila potreba, dodao je, POU ima kapaciteta za promptno organiziranje tečaja hrvatskog jezika za strance s bazom engleskog, njemačkog i talijanskog jezika.
Otvoreno učilište 'Diopter' također, potvrdila nam je voditeljica obrazovnih programa Sanja Srhoj, ima mogućnost organizacije tečajeva za sve nivoe, kao i mogućnost izdavanja potvrde o poznavanju hrvatskog jezika i latiničnog pisma za strane državljane koji žele ostvariti pravo na dozvolu stalnog boravka u Republici Hrvatskoj.
No, iako u ovu ustanovu stižu česti upiti za ovakvom vrstom tečaja, doznajemo, zahtjeva za stvarnom edukacijom ipak nema, pa su do sada imali tek program učenja hrvatskog jezika za četrdeset Ukrajinskih državljana, i to u suradnji s udrugom MI iz Splita.
No, cijene u Istri su, sudeći barem po ponudi Pučkog otvorenog učilišta Labin, ipak nešto niže nego u Zagrebu. Naime, 16 tjedana i 70 školskih sati hrvatskog jezika i kulture, u grupi od 5 do 12 polaznika, ovdje košta 300 eura, dok je mjesečni tečaj sa 20 sati stotinu eura. Cijena individualne poduke pak najpovoljnija je u odnosu na zagrebačku jer se lekcija može dobiti za 'svega' 15 eura.
Je li razlog izostanka zahtjeva za pokretanjem škole jezika visoka cijena tečajeva ne znamo, ali sudeći prema cijenama iz glavnog grada, mogla bi biti.
Vrijedi ovome dodati i da velikom broju stranaca koji dolaze iz Nepala, Indije, Filipina i Bangladeša nije blizak čak ni engleski jezik, koji danas vrši službu svojevrsnog modernog esperanta, pa im je učenje hrvatskog jezika time i dodatno otežano, ako ne i nedostupno, a svakako podložno dodatnim troškovima. Ovo je vjerojatno posljednji vlak da se razmisli o koracima kojima bi im se olakšalo učenje jezika.
Podsjetimo, samo Nepalcima je u prošloj godini na području cijele Hrvatske izdano tek nešto ispod 23.500 radnih dozvola, a očekuje se da će u narednom razdoblju broj zahtjeva rasti.
Njegova otpornost, agresivnost, veliki reprodukcijski potencijal i tolerancija na širok raspon uvjeta čine ga jednom od najagresivnijih invazivnih vrsta u Mediteranu * Rješenje ipak postoji
Na pitanje je li točno da mu je istekla osobna iskaznica i da nema prebivalište na području Grada Umaga, Galović kaže da to nije točno, i da mu iskaznica ističe 10. veljače 2025. godine. Naveo je da mu je na osobnoj iskaznici navedena adresa Školska 5 na području Umaga, no da je u međuvremenu preselio na drugu adresu gdje i sada živi, ali također na području grada Umaga
Danas Jakovčić govori to što govori, no prije više do 20 godina izjavio je ovo: "Točno je da sam podrum, septičku jamu i vodospremu u Svetom Jurju gradio bespravno" * Što je tih godina izjavio konzervator Ivan Matejčić, kada su u Jakovčićevo selo stigle grede iz porečke Biskupije u sklopu Eufrazijane
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
