Mladi pulski biolog Kristian Medak "bube" obožava otkako zna za sebe, a njegov je cilj - sada kada je odrastao - približiti ljudima čudesan svijet kukaca te ih podučiti da su upravo kukci najvažnija živa bića za naš ekosustav.
Svoju misiju ispunjava spajajući ljubav prema ovim malenim bićima, znanje iz biologije i ljubav prema fotografiji pa su njegovi sugrađani nedavno mogli uživati u izložbi makrofotografije pod nazivom "Makro safari" na kojoj je prikazao kukce u jednom posve novom svjetlu. Šarenom, živopisnom, zanimljivom...
Nonić mu radio terarije
- Kukce obožavam otkako znam za sebe. Moja prva ljubav bili su kornjaši; nosorošci, zlatne mare i krumpirove zlatice, ali obožavao sam i mrave, zrikavce, skakavce. Tražio sam ih, gledao kako se kreću, što jedu, a nono mi je u Banjolama pravio male terarije u kojima sam ih proučavao, prisjeća se naš sugovornik.
Dodaje da je zahvalan roditeljima koji su ljubav kukcima poštovali i njegovali njegovu fascinaciju pa su mu, kada je malo porastao, počeli i kupovati knjige o kukcima što ga je dodatno zainteresiralo za ove životinjice.
Kad je stiglo vrijeme studiranja nije bilo puno dvoumljenja; između veterine i ekološke biologije pobijedila je potonja jer je odlučio - kako veli - da više voli "proučavati i podučavati nego liječiti".
Kako bi "svoje kukce" sačuvao počeo ih je najprije fotografirati mobitelom, a kada je shvatio koliko ga to fascinira i kukce na ovaj način može približiti i široj publici investirao je u ozbiljan fotoaparat i posvetio se makrofotografiji koja otkriva ljepotu kukaca izbliza.
Kukce su često nepravedno demonizirani
Razgovarajući o odnosu prema kukcima veli kako smatra da su kukci često demonizirani, da ih većina ljudi uopće ne doživljava, a kada ih se i doživljava onda je to s gađenjem ili strahom. To je, tvrdi naš sugovornik, nepravedno prema bićima koji toliko čine za naš ekokostav i bez njih ne bi bilo ni nas, ni svijeta kakvog poznajemo.
Ne odnosi se to, dodaje, samo na pčele koje su ove godine proglašene najvažnijim živim bićima na planeti već i ostalim kukcima koji brinu o našem okolišu; od oprašivanja do razgradnje organske tvari. Bez kukaca, naglašava, ne bi bilo normalnog funkcioniranja ekosustava, a većina su zapravo naši saveznici.
Ženka jelenka
Zlatna mara
- Želja mi je fotografijom, pričom i edukacijom približiti kukce, njihov svijet i značaj ljudima, navodi Kristian dodajući da je većina ljudi voli slatke životinje poput delfina, mačića, psića, a kukce ne doživljava tako. No i kukci su, tvrdi naš sugovornik, ako im samo damo priliku, isto toliko slatki.
- Neki su paukovi dlakavi baš poput naših kućnih ljubimaca, imaju velike izražajne oči, neke su bubice poput recimo zlatica ili strizibuba predivnih boja. Druge pak ispuštaju simpatične zvukove ili imaju neke specifičnosti po kojima se izdvajaju iz svog drugog život svijeta. Samo im treba dati priliku, poručuje Medak.
Upravo u tome vidi svoju misiju.
Vretenca izbliza
- Kada bi ljudi znali da su kukci najbitnije životinje na svijetu ne bi samo tako zgazili pauka ili stršljena, no problem je što velik dio te netrpeljivosti proizlazi iz neznanja i straha. Nije svaka crna buba na podu žohar i nije svaka "velika pčela" invazivni stršljen koji samo čeka da nas ubode i ubije, poručuje naš sugovornik napominjući da su kukci plašljiva bića koja nisu agresivna i ne napadaju, ukoliko se ne sjete ugroženi.
Istra je puna karizmatičnih kukaca
- Hrvatska pa tako i Istra pune su karizmatičnih vrsta kukaca od kojih ne trebamo imati strah.
Strah od kukaca uopće nije urođen već naučen i prvo trebamo educirati roditelje da ne uče djecu da su kukci opasni, zločesti, da ih treba zgaziti. Korisnost kukaca i njihova uloga u ekosustavu je nezamjenjiva.
Već smo u "crvenom" kada govorimo o ugroženosti kukaca. Brojne vrste su izumrle i ukoliko ih ne počnemo doživljavati kao korisne i čuvati ubrzo bi moglo biti (pre)kasno, upozorava ovaj mladi biolog koji o kukcima priča s tolikom entuzijazmom da je gotovo nemoguće ne zainteresirati se za temu.
Na pitanje kako možemo pomoći očuvanju kukaca navodi da prvo moramo znati da su dva njihova glavna neprijatelja pesticidi i nestanak staništa.
Pčela na cvijetu
Lebdilica
U zadnjih 150 godina svijet je izgubio između 5 i 10 posto svih vrsta insekata ili između 250.000 i 500.000 vrsta, podaci su studije iz veljače 2020., objavljene u časopisu Biological Conservation, a globalna populacija insekata opada stopom bez presedana i do 2 posto godišnje. Zbog krčenja šuma, upotrebe pesticida, umjetnog svjetlosnog onečišćenja i klimatskih promjena ova sitna stvorenja bore se za preživljavanje.
Zelene oaze kao urbani koridori
- Upravo tu ljudi mogu biti korisni i u svojim vrtovima, balkonima usred grada učiniti male zelene oaze koje će poput urbanih koridora u sve (pre)izgrađenom području pomoći kukcima da opstanu; da predahnu, nahrane se.
Ne mislim tu samo na polinatore za koje valja zasaditi cvijeće već i na to da pustimo dio dvorišta ili vrta da bude divlji, da nije sterilan. Ostavimo travu nepokošenu, koji natruli panj da kornjaši mogu položiti jaja, da ispod njih žive gujavice, balegaši, između paukovi naprave svoju mrežu. Štiteći njihova staništa štitimo razne vrste kukaca pa neka djelić našeg okoliša bude prijateljski i prema ovim živim bićima, poziva Medak.
Jer, kako dodaje, priroda ima savršen ciklus, ukoliko u njega ne zadiremo previše.
Na upit koliko raznih vrsta kukaca imamo u Istri navodi da takva istraživanje ne postoje, ali se zna da čak 25 posto životinjskih vrsta otpada na kornjaše, njemu omiljene kukce.
Nosorožac
Divne boje alpske strizibube
- A gdje su tek ostali. Na milijune ih je, a moramo znati da i dalje imamo jako velik broj neistraženih vrsta, upozorava.
Na pitanje koji je njemu najdraži kukac veli kako je to zasigurno nosorožac.
Za njega oduševljeno veli kako je to "kralj njegova života" pokazujući nam tri tetovaže koje mu je posvetio, a uskoro stiže i četvrta.
- Ovo malo biće savršen je kukac. Od larva koje se hrane trulim drvetom i na taj način omogućavaju njegovo razlaganje odnosno kruženje materije u prirodi, preko kukuljica i presvlačenja postaje predivan kornjaš kojem se, kada "obuče" svoje najbolje odijelo zatvara usna šupljina i on živi još samo nekoliko mjeseci.
U tih par mjeseci pari se i donosi novu generaciju, a onda dostojanstveno odlazi na drugi svijet. Njegova vrijednost je u tome što razlaže organsku tvar i čisti zemlju, čineći je bogatijom, pojašnjava nam.
Razgovarajući o samom fotografiranju kukaca Medak priznaje da to nije lak posao jer kukci se ne mogu nagovoriti na poziranje.
- Ovdje mi puno znači moje poznavanje biologije i to što znam gdje pronaći pojedine vrste kukaca, ali i njihovo ponašanje pa mi je lakše prići im. Najteže je, veli nam, pozicionirati ih i uloviti "pravi kadar" pa je strpljenje ključni element pri snimanju.
Kukce moram uvjeriti da nisam predator
- Kada ih uvjerim da nisam predator, da sam samo fotograf nastaju za mene divni prizori, a sudeći prema reakcijama publike na izložbi uspio sam u svom naumu da ljudi na kukce prestanu gledati sa strahom ili gađenjem već sa radoznalošću i simpatijom.
Izložbe će se, s istim ciljem, nastaviti izlagati, a uskoro planira i prva predavanja o značaju kukaca.
Jer kako veli, ljudima koji su opterećeni brojnim problemima, možda ni je prolazi glavom koliko su za nas bitna ta sićušna stvorenja oko nas. No želimo li da naši unuci i praunuci jedu jabuke, morat ćemo na njih početi obraćati pozornost i učiniti sve da ih zaštitimo, slikovito završava naš sugovornik inspirativnu priču o kukcima.
Hrušt izbliza
Krasnik
Kukce ljudima nastoji približiti i kroz anegdote pa tako, napominje, svima priča da pauk u kući donosi novac (nadajući se da će ih to spasiti od udaraca novinama), da trčak ima nadimak "lepa subota" jer ukoliko ga u vrstu vidimo u petak znači da će sutra biti lijepo vrijeme.... Tu su i dobro poznate priče o bubamari koja donosi sreću, bogomoljki i crnoj udovici koje jedu svoje mužjake....
Tko je Kristian Medak?
Kristian Medak rođen je 1994. godine u Puli gdje je završio osnovnu školu Monte Zaro, a potom Medicinsku školu. Preddiplomski studij Znanost o moru završio je na Odjelu za prirodne i zdravstvene studije Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli, a diplomski studij ekologije i zaštite prirode na Biološkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu gdje je, u Udruzi studenata biologije BIUS, bio voditelj sekcije Kornjaša.
Nakon studija, zaposlio se na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu kao suradnik na projektu za razvijanje programa praćenja za vrste i stanišne tipove od interesa za EU (ciljana vrsta Carabus (variolosus) nodulosus – Čvorasti trčak). Kroz rad na projektu ujedinio je svoju stručnost sa strašću za makrofotografijom, gdje je u sklopu terenskih istraživanja započeo svoj put što je kasnije preraslo u stalni način života.
Nakon rada na Institutu IGH, gdje svoj profesionalni put gradi u području Ekologije, a danas je zaposlen u Nastavnom zavodu za javno zdravstvo Istarske županije kao stručni suradnik biolog pri Službi za epidemiologiju.
Bumbar
U slobodno vrijeme nastavlja otkrivati i dijeliti čaroliju entomološkog svijeta putem društvenih mreža. Posebno je strastven u stvaranju inspirativnih sadržaja na Instagramu (@medo.beetles), gdje se trudi povezati ljude s divljinom, otkrivajući ljepotu kukaca kroz svoj objektiv.
Njegova prva samostalna izložba u kukcima nosila je naziv "Mali divovi - Makro priče etnomološkog svijeta", a imao je i nekoliko skupnih izložbi diljem Hrvatske.
