Vrijeme je tmurno i kišovito, blagdanski dan Svi sveti, većina Puležana je svoje aktivnosti usmjerila na odavanje počasti svojim najmilijima.
Strogi centar Pule, starogradska jezgra, riva, nakon samo mjesec i pol dana, kada je sve vrvjelo turistima, mnogi osjećaju kao olakšanje, reći će, napokon su prestale gužve i došlo je vrijeme za nas. Nasuprot njima, neki će zavapiti za gužvom koja je davala živost ulicama.
Istina, situacija je točno takva, bez gužvi. Prošli smo Kandlerovom ulicom i samo zahvaljujući proglašenju Sajamskog dana neki od ugostiteljskih objekata ugošćuju malobrojne turiste koji imaju gdje predahnuti i okrijepiti se.
Na pulskom Forumu radi nekoliko terasa, par gostiju na svakoj od njih i poneki turisti u razgledavanju.
Nekada najprometnija ulica u Puli, bez obzira na doba godine, Sergijevaca, desetak prolaznika i mačka koja se ogleda u lokvi vode.
I tako sve do Portarate gdje James Joyce u društvu konobara gleda tko će proći i razbiti monotoniju kišnog dana.
Giardini, bez previše aktivnosti, tek na jednoj terasi nekoliko gostiju, dok Mate Parlov gleda vlastiti odraz u svom kafiću.
S obližnje zgrade simpatični pas "ubija" vrijeme do sljedeće šetnje gledajući pokojeg prolaznika.
U Parku Petra Krešimira poznati kafić Kukuriku ugošćuje nekoliko gostiju, a nešto niže veća "gužva" u slastičarni Nello, i to je to, dan je takav.
Čini se da je ugodnije biti doma i odmoriti se, jer pred nama je duga zima, a mladi galeb na maketi Pule u Titovom parku kao da to zna te strpljivo čeka da netko u obližnji koš za smeće baci barem komad kruha.
