Prvi automobil, VW 'Buba' koju je kupio kada je imao 26 godina, četiri je godine bila starija od njega. Ni na more ne isplovljava bez old-timera, "Učke" iz 1972. godine. A gdje ima ljubavi za automobile i barke, ima i za avione - Boško je koautor izložbe posvećene 100 godina avijacije u Valturi * Topolino je rođen i u ratu i u miru; ima šasiju iz 1943., ali nešto mlađu karoseriju. Tako je, veli, htio, jer sada izgleda kao automobil njegovog oca, dugogodišnjeg voditelja pulskog Autocentra, koji mu je i prenio ljubav prema old-timerima
Prvi automobil, VW 'Buba' koju je kupio kada je imao 26 godina, četiri je godine bila starija od njega. Ni na more ne isplovljava bez old-timera, "Učke" iz 1972. godine. A gdje ima ljubavi za automobile i barke, ima i za avione - Boško je koautor izložbe posvećene 100 godina avijacije u Valturi * Topolino je rođen i u ratu i u miru; ima šasiju iz 1943., ali nešto mlađu karoseriju. Tako je, veli, htio, jer sada izgleda kao automobil njegovog oca, dugogodišnjeg voditelja pulskog Autocentra, koji mu je i prenio ljubav prema old-timerima
S Puležanom Božom Simovićem skoro da je nemoguće napraviti par koraka a da ga netko ne zaustavi i ne razmijeni s njim par riječi. Lako vam se može učiniti da vedrog Boška, kako ga većina poznanika i prijatelja zove, poznaju baš svi. Od njega je popularniji možda tek njegov automobil – minijaturna zvijer s pulskih ulica, kao more plavi old-timer Topolino iz 1943. godine!
Bijele felge, modra limarija, crvena sjedišta i lutkica Topolina koji se klati na retrovizoru prelijepog kabrioleta prizor su koji popravlja dan. A Boško će ga u pravilu dodatno popraviti i kojim vicem.
- Zamislite, moj Topolino je proizveden još za vrijeme 2. svjetskog rata. Može biti Topolino, ali može se zvati i Guerrino, Ratko ili Krüger, kaže u šali.
No, nije ovo jedini njegov ponos ovjenčan statusom veterana. Kada isplovljava, Boško na more ne ide bez svog plovećeg old-timera, odlično očuvane barke „Učka“ izgrađene još 1972. godine, vezane u Pješčanoj uvali, na svega nekoliko desetina metara od trećeg veterana – njegovog doma koji mu, kaže kroz smijeh, možda već osigurava status domoroca. Lijepu, i danas možda čak i jedinu prizemnicu u naselju, njegov pokojni otac Dragan podigao je, naime, 1963. godine kao tek sedmu kuću u Pješčanoj uvali.
U međuvremenu se ova kuća, nekada smještena odmah do mora, 'preselila' u drugi red, ali plavetnilo koje još uvijek dopire kroz jedan od prozora ne bi ga, veli, nikad moglo odvući iz ovog dijela raja.
- Odmah sam počeo sa starim automobilima. Prvo auto bila mi je Volkswageova „Buba“ iz 1958. Kad sam je kupio kao mladić 1980., bila je četiri godine starija od mene. A vozio sam i motor NSU Pretis Maxi od 175 kubika iz 1961. godine, prisjećao se Boško, tražeći slike svih svojih ljubimaca kroz godine.
Ljubav prema old-timerima nije se rodila slučajno. Usadio mu je otac, dugogodišnji voditelj pulskog Autocentra i zaljubljenik u stara vozila i automobilizam uopće. Prvog obiteljskog Topolina, naime, kupio je upravo on još dok je Boško bio dječak.
- Tatinog smo prodali kada smo počeli graditi kuću i već smo bili nabavili „tristaća“ (Fiat 1300, op.n.). Bilo je glupo da ga čuva za mene jer ja sam imao tek devet godina. Šteta, bilo bi lijepo da smo ga mogli sačuvati, ali do moje 18-e to je bilo još devet godina, veli.
Kada je prodan, Boško je s njega zadržao samo jednu stvar – Fiatov znak s njuške haube koji će sačekati nekoliko desetljeća da Boško ostvari svoj san i nabavi vlastitog Topolina.
A to se dogodilo prije dvadesetak godina.
- Kod mene je stigao iz Duge Rese. Kupio sam ga 2001. godine, u komadima, nikakvog. Platio sam ga 2,5 tisuće tadašnjih maraka. Sada bi to vjerojatno bilo blizu 2,5 tisuće eura. Ali, morao sam potrošiti još puno, barem još 7-8 tisuća da na njemu napravim sve što se trebalo napraviti. Mogao bih reći da je na cesti bio nakon uloženih desetak tisuća maraka, priča nam Simović, pokazujući jedinu fotografiju karoserije iz vremena prije sređivanja na kojoj je teško i nazrijeti današnjeg ljepotana.
- Radilo se na njemu dobre dvije godine. Moj dragi prijatelj, karoser Goran Orlić uzeo ga je iz nikakvog stanja i zahvaljujući njegovom znanju i idejama smo uspjeli. Karoserija je bila skoro cijela, ali nedostajali su, recimo, donji dijelovi vrata pa sam odlazio u jednu prodavaonicu kod Trenta u kojoj sam mogao pronaći auspuh, platine i sve što nisam imao. Lim za pod je savijao pokojni majstor Radeka, jer je bio truo, i tako, bilo je puno tu puno posla, prisjeća se.
O današnjoj vrijednosti je, veli, teško pričati. Specifičnost njegovog Topolina, odnosno Fiata 500, je karoserija 'tipa C,' koja se najčešće proizvodila od svih tipova, i to od '49. – '55. godine, dok mu je šasija 'tip A', proizvedena još 1943. godine, što je i upisano u prometnu dozvolu. To ga, kaže ponosno, čini posebnim vozilom i drago mu je da je tako.
- To je tako bilo s automobilima kao i s kamionima koji su nekada imali različite šasije i karoserije. Ja sam iskreno htio ovu karoseriju jer je moj tata imao takvu, iako je šasija napravljena još u velikom ratu, kaže Boško o svom ljubimcu koji je, veli, sada jednako rođen i u ratu i u miru, a promijenio je i barem nekoliko država.
Osim znaka Fiata s očevog Topolina, na plavoj su 'zvjeri' još dva detalja jednaka kao na nekadašnjem obiteljskom old timeru koji bi, veli, danas bio čak i mlađi od ovog njegovog – znak Auto-moto saveza Jugoslavije i Automobile cluba Trieste.
Ali, nije Topolino samo za gledanje i slikanje. Naprotiv. Nije rijetkost da se u njega pouzda kada njegova znato mlađa gradska Lancia mora ostati na servisu, a godinama mu je bio dodatno prijevozno sredstvo i do Zračne luke Pula, u kojoj se zaposlio još 1989. godine kao 26-godišnji mladić i VKV poslovođa 'duty free shopa' i u kojoj je prije dvije godine dočekao i mirovinu.
- Na aerodromu sam ja postao old timer, smije se Simović dok iz ladice izvlači 'suvenir' na dane provedene u Valturi - službenu propusnicu za aerodromski parking izdanu upravo za Topolina.
No, ni Boško nije zaljubljen samo u automobile i barke. 2011. godine, s Josipom Vretenarom postavio je trajnu izložbu „Sto godina zrakoplovstva na Valturskom polju“ u pulskoj Zračnoj luci, u kojoj su, kako kaže, spomenuli sve što je nad Pulom ikad letjelo.
A kako se u automobil uselila maskota?
- E, i to vam moram ispričati. Prolazio sam jednom pored pulskog kafića Mimoza i ugledao stari, jako rijedak Tomosov motorin od 50 kubika kojeg je jedan nonić izvezao ispred kuće. Prišao sam, malo se raspitao i vlasnik mi ispriča da pripada njegovoj ženi koja ga već dugo zbog zdravlja ne može voziti, ali ga je svojevremeno kupila i dovezla iz Ljubljane. Ej, to je kao da s Pony expressom dođeš do Pule, meni je to bilo super! Ali, sada je zapušten, unucima nije zanimljiv i stoji u garaži. I ja se ponudim da ga upalimo. Nonić nije vjerovao da je moguće jer godinama stoji tamo . Ali, benzina je bilo, očistim ja svjećicu i, brrrm, brrrm, upali! Ja napravim đir po Kaštanjeru i vratim ga u garažu, kad tamo ugledam lutku Mickyja Mousea – Topolina! I pitam vlasnika bi li mi ga prodao, a on sretan odmah kaže– ma, kakvi prodao, poklonit ću vam ga. Od tada, Topolino s Kaštanjera živi u plavom zmaju.
Sada, kada više ne mora na posao, Topolino može uživati u ležernijim vožnjama. Boško ga nekad izveze jednostavno da uživa u vožnji sa svojim psićem Sabijem. Ponekad mladenci zatraže prvi bračni đir u njemu ili ga pokoji glazbenik poželi u spotu, a ove godine svečano je predvodio i veliki pulski defile bajkera.
- Na pulskim skupovima old-timera uvijek sudjelujem, a odazovem se i na istarski reli. Najdalje sam s Topolinom putovao do Duga Rese. Odvezao sam ga tada tamo odakle je došao i posjetio nekadašnjeg predsjednika Old timer saveza Hrvatske od kojeg sam ga i kupio. On nije mogao vjerovati kada sam mu rekao s čime stižem. Trebalo mi je 4 sata do gore, tamo smo napravili još jedan veliki đir od oko 100 km po okolnim selima i navečer sam krenuo natrag s još dva suputnika, od kojih sam jednog vozio za Buje. Moj je Topolino tada Tunel Učku prešao u četvrtoj brzini, ponosno priča Simović dok završava naša počasna vožnja Pješčanom uvalo i Verudom. Pokazuje tek prstom na kilometar/sat: „Razvija Topolino do 110 km/h!“
I na kraju, pitati ili ne pitati… Bi li ga prodao?
- Da netko da neku nemoralnu ponudu od 150 tisuća eura pa da se i zamislim, ali ovi što nude deset, dvadeset tisuća eura, milja lira, ne dolazi u obzir, šali se Boško. Ali, kada se uozbilji kaže: „Ma, ne dam ja mog Topolina. Nije što je moj, ali odličan je auto!“
Najveći zastoji predviđaju se na linijama za Vidikovac, Veli Vrh, Štinjan, Fažanu i Medulin, a putnicima se preporučuje praćenje autobusa putem aplikacije Mobility Plus
Policija ga zatekla u vožnji na području Pule nakon što mu je pravomoćnim rješenjem ukinuta vozačka dozvola
Il celebre cantante pugliese il 9 agosto sarà protagonista di una serata tra grandi successi, emozioni e melodie senza tempo, con ospite speciale la violoncellista Ana Rucner
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
